Oduvijek sam voljela ove male zapisane postove preko mobitela, a napisala sam ih tek mozda par. Ne nogu "pustiti" misli tek tako samootrgnute bez kontrole, jer svaki dan bih mogla neku emociju tako otrgnutu bez kontrole pustiti na vas kao neku životinju iz mraka.

Samo sam htjela reći da se srodne duše ne puštaju jednom kad se pronadju.
Srodne duše se ne napuštaju. One se vrate s melemom od slathih ljekovitih trava pa vas liječe i ponovo ljube pa vam mrak izgleda kao kutija od plavog baršuna koju poklopite ujutru kad svane.