Između neopranog i opranog prozora,
ja moram napisati stih ili dva

napisat ću ih ptici
i susjedu što kosi travu
ljudi koji mirišu na ljeto i vreo asfalt

još čekam onaj blistavi trenutak
žege i muka
onaj gdje se ljeto raspukne pod prstima
na pola
na četvrtinu
na atom
i postane moj

ako ne živim od nježnosti
ja od stvarnosti
neću.