Još ćeš hodati nepoznatim putevima, ogrtati se prozirnim ogrtačima ljubavi i bola. Neuhvaćenim treptajima smrvljenih, dalekih svijetova.
Opijati se iluzijama, udarati bjesomučno riječima.
Možda će srce iskrvariti na tvome dlanu?
Stisni šaku, osjetićeš srce.
Zatvori oči, osjetićeš nemir.
Zbog koga ćeš još ludovati.
S njim ili nekim drugim što će ličiti na njega.
Na prvoj stanici, u prvih par kvadratnih metara, u prljavoj prolećnoj ulici, dok se drugi budu trudili živjeti, ti ćeš mene sa žudnjom kojom sam te prizvala sebi, sa rukama koje su pravile putanje od gore do dolje, tisuću i jedan put, imati.
U maloj sobi, sa pogledom na jutra, tvoja Boginja biće neka nalik na mene. Ili ću to biti ja?
Ne znam. Istrošiće se magija, ako se previše bude bunila ona smiješna druga strana, ovog mog malog svijeta.

Znam ja sve o tome.

Hodala sam stazama sa iskrivljenim putokazima.