04 siječanj 2015

Jutros sam vraćajući se s posla, zaglavila još kod prvog skretanja u dvorištu bolnice. Dvije jake muške ruke su pogurale auto, hvala im na tome. Uspjela sam samo da mahnem ne skidajući pogled s puta ispred sebe. Izgleda da ova sredstva za brisače nisu za temperaturu ispod nule, ma koliko ih platili. Dokazala sam sebi da mogu da vozim i kad ne vidim. Ali sutra neću to da provjeravam ponovo.
Kažu da će danas padati opet snijeg. Ako bi proglasili neko vanredno stanje mogla bih odgledati sve filmove, pa navijam za puno snijega.
Iako vanredno stanje podrazumjeva i mogućnost suspendiranja građanskih sloboda.
Možda neću smjeti na ulicu nepropisno odjevena, bez kape i šala. I biće mi zabranjeno da sama čistim snijeg.
Netko će mi donijeti toplo pecivo sa sirom u obliku puža. Čokoladno mlijeko sa zalijepljenom slamčicom na ambalaži.
Netko će me ljubiti cijelu noć.

Auto je bezbedno parkiran odmah iza kapije.


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.