Pred muzejskim otokom

01.08.2022.

I ovo ljeto se dobro jelo

31.07.2022.

Nastavljamo s izborom berlinske hrane, za izvještaj o ostalom velika većina blogera i posebno bivših ponajboljih blogerica i blogera prate me na drugim mjestima.



Svinjetina s gljivama, krumpirićima i vrhnjem u umaku.



Patka s prilogom.



Teleća jetrica.



Thürinške kobasice s krumpir salatom.



Minutni juneći odrezak ukoliko se dobro sjećam.



Tibetanska janjetina s juhom, špinatom i salatom.



Komarča (vrsta ribe), na tibetanski način. Ima toga još jer jesti se mora, al vidim na fejsu da u domaji i okolici ima zanimljivijih stvari, opet se maše zastavama, što reče prijatelj iz Sarajeva, u Bosni ponovo dolaze izbori i mora se osigurati da opet pobjede isti, makar uz nešto krvi, jer "patriotizam je zadnje utočište svih hulja", a uvijek pali.

Biftek s kokosom ili špinatom

26.07.2022.

Većina zna i prati preko drugih društvenih mreža da sam u Berlinu već duže vrijeme i da ću dugo i ostati. Hrana mi ne paše uz objave na fejsu pa stavljam nešto ovdje. Uglavnom kombiniramo slična jela u kućnoj režiji i vani u restoranu. Doma smo pripremili biftek sa špinatom, a vani jeli narezan u kokosovom umaku s raznim začinima i povrćem. Neću pisati što mi se ipak više svidjelo niti duljiti s postom, samo eto da bude negdje zabilježeno. Nažalost nemam vremena posjećivati par preostalih dragih blogera, možda sutra ako stignem još jedan planirani post.

Pogled iz vrta

12.07.2022.



Puno kruzera prolazi kroz Rijeku, ja ih uglavnom promatram pri otplovljavanju iz sigurne udaljenosti svog vrta. Nema tu više romantike kao u uguravanju u prekooceanske brodove za bolji život početkom prethodnog stoljeća.
Ipak jedna kurva je plakala pri odlasku jednog od prethodnih kruzera. Znao sam u čemu je kvaka pa je i meni bilo mučno. Putnici na kruzerima između ostalog mogu gledati filmove o mjestima koje posjećuju, nekima je to i dovoljno pa ni ne silaze na obalu. Poznavao sam mladog autora jednog filma i pratio ga jedne subote pri snimanju po Rijeci.
Bio je oštar na jeziku, svadljiv i konfliktan, nisu ga baš voljeli, prema ženama je bio galantan. Kad sam pitao jednog od njegovih rijetkih prijatelja zašto ga dugo nigdje nema, on mi je rekao da ne zna, da je čuo da je završio na dnu oceana, ali tko je krivac i što se dogodilo nitko mu nije znao reći niti mu je obitelj zvanično obavještena.



Danas Čabar, sutra ja

10.07.2022.



"Samo mijena stalna jest..."
Naravno da je uvaženom pučanstvu promakla vijest da u srednjoj školi Čabar nije upisan nijedan srednjoškolac. Nisu to atraktivne vijesti za navijačko uv(l)aženo pučanstvo. Što će dalje biti sa školom i djelatnicima ne znam, ne znam ni najvažniju činjenicu, tko je tamo na vlasti. Životarit će škola vjerojatno dok ne prođu sljedeći izbori, a možda i dalje.
Mi neki u ovo doba svake godine čekamo rezultate upisa, bit će preksutra, hoće li biti upisanih učenika što dolaze iz škola u kojima se uče i manje važni jezici, ja srećom, ako bude zdravlja, još samo ovu i iduću godinu, ako ne bude, neće me ni zanimati.
Lagano se spremamo za ljetni Berlin, treba uživati prije novih plandemija.

Zaokruživanje dima

05.06.2022.

Pic by Henry Diltz



Edu Budiša je napisao sad već kultni roman "Klub pušača lula" i nedugo zatim, mislim u ranim dvadesetima.tragično skončao u Trstu.
Mario Suško, sad u zreloj starosti, po mirisu duhana njegove lule, pamtim svoje studentske dane, uvijek smo čulom mirisa osjećali kad je profesor boravio na fakultetu.

Grace Slick i ja smo se naslikavali s drukčijim lulama, ona je nadživjela svoju generaciju i iako dvadeset godina starija, neosporna rock legenda, vjerojatno će nadživjeti i mene.
Ja, neosporni nitko i ništa. prilikom nedavnog preseljenja, pronašao sam staru lulu.

5800.post (the end)

19.04.2022.

Evo ostvario sam cilj, zaokružio sam broj postova bez ikakve volje i motivacije, ne da mi se uložiti ni najmanje truda za daljnje pisanje. Možda još nešto i objavim, al smatram da je ovaj broj zaokružio cjelinu. Bilo je tu prekrasnih druženja, s Heroine sam bio jedno ljeto u Berlinu, a i dočekali smo zajedno s još nekima i blogersku novu godinu, u Zagrebu sam se najčešće družio s mladom prerano preminulom blogericom Levant, nažalost otpisala me prije nego što je otišla u lijepa sjećanja, iritirao ju je moj optimizam, ma sve će biti dobro...Tako ni ja sad ne volim pretjerana tješenja. Lijepo sam se družio i s blogericom koja se vratila, Danielom, bilo je tu puno njih još, od muškaraca sam se uživo družio osim pokojnog Sjedokosog i s Alexllom te riječkom ekipom. od ostalih s kojima se nisam uživo upoznao oduvijek su mi osim doajena Eura bili dragi Ani ram, Sewen, ekipa bloger(ic)a koja živi u Srbiji, oni drže tradiciju kvalitete počev od davnog Aljeta. Ne smijem naravno zaboraviti svoju blog dizajnericu zahvaljujući kojoj sam i na tom polju bio u vrhu. Puno dragih blogera nisam imenovao, Annu namjerno jer je u lošem društvu, dražeNa jer stalno nešto ironizira i tako bla,bla,bla...

Second hand život

18.04.2022.



Zadnjih godina posebno u Berlinu, uglavnom sam kupovao po second hand dućanima te buvljim pijacama koje tamo tepajući nazivaju sajmovima. Na svim poljima sam se lagano udaljavao od normalnog svijeta. Jedno vrijeme sam skupljao uglavnom njemački dobro očuvani tisak iz drugog svjetskog rata. Nije bilo zainteresiranih pa sam početnu cijenu spustio s jednog eura na 0,50.Bio je tu i ustaški časopis iz drugog svjetskog rata, al tip nije spuštao s 25 eura, nitko naravno nije kupio. Iako nikad nisam bio militaristički tip skupio sam dobru zbirku njemačkih vojničkih jakni i košulja. Inače ratna propaganda je bila ista kao u današnje vrijeme.
Više ne putujem u Njemačku, pitanje hoću li više ikamo putovati, a nije mi to baš ni naročito zanimljivo, otprilike kao bauljanje od liječnika do liječnika.

Prolazi još jedan blagdan

17.04.2022.



I prođe još jedan Uskrs, ovaj put dva veća druženja, svi su primjetili da nisam baš svoj, nisam diskutirao, ulazio u diskusije, ipak sam malo zatečen komplikacijama oko zdravlja, koje se ovaj put događaju baš meni. Tema koju su ovaj put nametnule mlade snage bile su kriptovalute, ne dijelim naravno njihov optimizam oko takvog načina zarađivanja, al potpuno razumijem da fakultetski obrazovane nove generacije ne žele završiti u prijevremenoj mirovini s 2000 kuna kao naša generacija.
Sretno svima koji ne sudjeluju u prljavim igrama ovdje!

Šparoge kao simbol promjene

15.04.2022.

Lagano ali sigurno vraćam svoju kilažu. Nisam pisao, jako sam bio smršao i to mi se poklopilo s općom slabošću, a alarm je definitivno upalio loš rezultat jednog testa, Sad jedem puno u više navrata i dok si još mogu priuštiti sve najbolje po mom okusu, sutra npr. je teleća jetra u planu.
Svi koji dođu dive se šparogama u vrtu, posebno se krovopokrivač čudio kolike su, danas smo ih imali za večeru. Inače kad pitaju gdje se kuća nalazi najlakše objašnjavamo, blizu Armadinog grafita na putu ka groblju Kozala. Učimo raditi s novim perilicama, strojeve nismo prebacivali iz stana, sve ostalo jesmo. Znam da kraju neće biti dobro, al eto, začudo, valjda prvi put se malo trudim i oko sebe. Jin me isto podržava, često gušta na balkonu i vrtu i svojim guštanjem i meni puni baterije.

<< Arhiva >>

Write to Jadranka Varga