Dresirani i slobodni

03.03.2016.



U pse se svi razumiju kao i što većina misli da drži u uzdama svoje živote. Jutros sam nakon rutinskog pozdravljanja dobio pitanje od vlasnika psa koji je fakat pitom i nikad vezan, pitanje koje u prvi mah uopće nisam razumio, težak jezik taj hrvatski :" Jel Vaš pas ikad šeta sam?". Mislim još nisam siguran jesam li shvatio, al sam automatski odgovorio, budući da se nalazio na cesti u mom društvu :"Na cesti ne.", na tome je i završilo, jer se na meni vidi, često sam kritiziran zbog toga, kad smatram dalju priču besmislenom, kao, trebao bi biti finiji prema ljudima. Jednom sam istog tog, rijetko nam se ukrštavaju putevi, čuo kako govori da se nekima psi, kad bi ih samo jednom odvezali, nikad ne bi vratili.
Ipak me pitanje, intonirano kao kritika, toliko razumijem ako ne kužim sadržaj, malo dotaklo, pogotovo što se Jin tvrdoglavo ukopao, očita mu je želja bila da skrene na tu livadu, uobičajeno je zaobilazimo, s koje je došao "slobodan" pas i pronjuška ono što je ovaj prošao. Neuobičajeno, iako baš i nisam imao vremena, niti popuštam "ucjenama", otkopčao sam ga i on je odjurio. Ja sam ostao na cesti. U momentu kad sam pogledao i Jin se automatski zaustavio, već je bio daleko i onda, vidivši da gledam, nastavio udaljavati. Slegnuo sam ramenima, okrenuo se i nastavio ulicom u suprotnom pravcu. Nisam se osvrtao, za minutu je Jin dojurio iza mene, vezao sam ga. Jedan auto ga je lagano zaobišao. Bio sam ljut na sebe, kome se ja to dokazujem.
Mislim da sam već spomenuo na blogu situaciju kad je lik iz vjerojatno najpopularnijeg riječkog benda stajao s društvom na trotoaru u centru grada i očito se glasno i dobro zabavljao. Tu je bio i jedan odvezani pas mješanac avlijaner, koji Jinu, kojeg sam ja kočio, jednostavno nije dopuštao prolaz. U trenu kad je Jin prigušeno počeo upozoravajuće režati, naša punk zvijezda je šeretski pitala, koja je to pasmina, odgovorio sam zapadnoškotski bijeli terijer, prvo je veliki glazbenik, a za njim cijelo društvo, svi su prasnuli u smijeh i onda se dogodilo. Dosadni avlijaner je pokušao zaskočiti Jina, ja sam opustio lajnu, Jin ga je gricnuo i režeći oslobodio prolaz, ovaj je uzmakao. Ekipi su se iskrivile face i čuo sam odlazeći, nekim ljudima bi trebalo zabraniti pse.
U Berlinu sam diskutirao s jednim piratom koji je koautor, tamo u nekim dijelovima grada prihvaćenog zakona, o pravu psa koji položi ispit, da se kreće gradom bez povodca. Njegov veliki pas navodno nikad nije bio vezan, iako je muškarac, Jin se nije svađao s njim, složio sam se da su u principu na pravom putu s tim zakonom, no njemu je svejedno, osjećao sam, smetalo što je Jin vezan. Da se na drugoj strani prometnice pojavi zgodna kujica, njegov pas, iako slobodan, ne bi došao u iskušenje pojuriti preko, za Jina pogađate što bi se dogodilo.
Postoje i razlozi zašto ipak nisam odabrao mješanca iz azila, no to je već druga tema, nisam siguran ni da me ovo puno čitatelj/ki/a moglo pratiti.
p.s.
Nastavljam čistiti fotke koje sam iz nekih razloga ostavio u fotiću.

<< Arhiva >>

Write to Jadranka Varga