Vječno vraćanje dupeta

31.10.2015.



Jučer sam diskutirao o trivijalizaciji života pa mi se logično nametnula tema i trivijalizacija bloga, naravno s mojim blogom kao predvodnikom na tom području. U kič društvu s sustavom favoriziranja kič vrijednosti je, skužio sam prekjučer, i stvarni bijes kad se pojavi, kičast. Nemamo pravo biti bijesni kad nam se dogode izuzetno glupe nepravde, jer se i sami trudimo prilagoditi poretku stvari koje su tako postavljene, odnosno eventualno tom poretku čak pomažemo pokušavajući zakrpati najočitije apsurde. Logično je da poredak bez stvarnih vrijednosti neće po nosu opaliti svoje nositelje, nego one za koje je očito da ga baš i ne cijene, i sustavu je, kao i ljudima, doduše na malo drukčiji način, potrebno priznanje. E tu priznajem, svi smo mi krivi, ali samo u jednom smislu, zbog konformizma osobnog izbora, ja sam npr. nekoliko puta odgledao Severinin uredak do kraja, i to zaustavljajući ga, a nijednom građanina Kanea. Imam doduše opravdanje, masovna kultura je bila područje mog istraživanja, ne vidim baš najbolje, niti je filmić premium kvalitete, a tad smo na blogu raspravljali o intimnim frizurama, pa sam htio dati aktualni primjer, koji iz prve nisam mogao razaznati.

p.s.
Na jednoj fotki su posljednji ražnjići u "Marunu", stavili su znak za zabranu uvođenja pasa, iako bi vjerojatno kao jučer tolerirali mog prijatelja, sam znak me iritira, baš svakoj gluposti ne moramo davati legitimitet.

Što ćemo sa svima onima koji nemaju opravdanje?

<< Arhiva >>

Write to Jadranka Varga