Tišina hotelskih soba

17.03.2014.

Moj nekadašnji susjed i jedan od najboljih prijatelja Čombe živi u Puli i radi u jednom od dva hotela otvorenih cijele godine. Ja u Pulu odlazim jednom do dva puta godišnje, igrati šah ili sanjati knjige i uvijek sam u onom drugom hotelu, ili boravim ili pratimo književnice do tamo. Čombe došeta i onda popričamo, obično u hotelskoj sobi, skupo je za druženja vani u ovoj zemlji lopova. Prošle godine se nismo našli, njega mlađeg je strefilo, onaj udar od kojeg se najčešće nepovratno odlazi. On nije taj put, ali se nismo ni mogli naći.
Ovaj put sam mu samo oprezno poslao poruku da dolazim igrati šah. Zanimljivo da mi kojima je najneugodnije noćno suočavanje sa samim sobom uglavnom radije biramo doplatiti samoću. Razmišljao sam kako se osjećam kao što sam se osjećao jedne kišne noći u Parizu u hotelu u kojem je navodno skončao Morisson, kad je zakucao na vrata. Prvo sam se stresao na zvuk kucanja, a onda oduševljenje, Čombe se izvrsno oporavio, izgleda opet znatno bolje od mene. Saznao sam da mu i mlađi brat koji je slijedio mene i završio germanistiku kuburi s brojem sati i poslom, logično da su strani jezici prvi na udaru racionalizacije škola u zemlji bezvrijednih ljudi.
Napričali smo se, on je rekao ajde sjebi ih ko što si nekad to znao, ja sam otišao i sjebao ih kao što sam nekad znao, imao sam dvije pobjede i remi s osamdesetogošnjakom koji me poslije častio pićem, rekao mi je da cijeli život igra taj Stauntonov gambit, al da mu izuzetno rijetko netko odgovara tako točno teoretski kao što sam ja radio, a on nekad naučio. Mislim da sam po prvi put igrao protiv tog gambita i sve mi je bilo novo tako da sam se izmučio u otvaranju pa poslije nisam imao svježine u sebi dobiti objektivno dobivenu konačnicu.
I onda je došla noć, mrak, soba direktno uz hotelski ulaz, s dva prevelika zrcala, od ubojstva tišinom spasila me galama cura neke ženske rukometne ekipe koje su vukle svoje velike torbe na kotače. Ja sam ovaj put uz sebe imao uz knjigu, koja se nije uklapala u atmosferu, samo pribor za higijenu i rezervne gaće. Uz smijeh koji se gubio u udaljenim sobama utonuo sam u san.
p.s.
Bonsai izložba i pulski internet kafei drugi dan između partija, te sunčanje uz more se baš ne uklapaju u post, al eto, bilo je i toga, neću nikog lagati.
p.p.s.
Najuspješnija u našoj ekipi je bila najmlađa cura s prve šahovske fotografije, dobila je sve tri partije.


<< Arhiva >>

Write to Jadranka Varga