Proteze Auschwitza danas

27.09.2012.

U Auschwitzu nam nije bilo dosadno. Imali smo izuzetno obrazovanog, subjektivnog i osjećajnog vodiča. Subjektivnost i osjećajnost ne idu uz takva mjesta i uz današnju mladež. Prvo sam ga prekinuo da se to nije dogodilo krajem dvadesetog stoljeća, kako je omaškom rekao, ma koliko to nama izgledalo svježe i blisko, nekoliko puta sam mimikom reagirao na učestalo korištenje oznake Nijemci za ondašnje vrijeme. Nijemac je bio Thomas Mann i kao što je sam neskromno napisao Njemačka je bila tamo gdje je bio on. Djeca su bila revoltirana kad je vodič rekao nešto suštinski točno, da vidi korijen naciste skoro u svakom od njih. Emotivnost i inteligencija nas ne odvode daleko na takvim mjestima i često stvara kontra efekt onome kojeg želimo postići. Moj pas reži jer sam ga pet minuta zanemario i moram ga pomaziti.
Opći dojam je da su se učenici iz autobusa u kojem sam bio ja najprimjerenije ponašali, iznosili su poslije obilaska argumente protiv vodiča s nekima se nisam slagao ali sam ih saslušao, vodič je bio siguran da je u posjedu istine i emotivno je reagirao na "neprimjerena" pitanja, kao i fotkanje iako bez blica. Čudio se da moji učenici ne ulaze u diskusiju s njim ali tako smo se odmah još na ulazu nakon njegovog uvoda dogovorili.
Auschwitz je između ostalog rezultat vjere u proteze i moć znanosti.

<< Arhiva >>

Write to Jadranka Varga