Nekad smo znali veselo polemizirati...

31.01.2005.

Ovaj put se uglavnom slažem...


Novi list, nedjelja, 30,siječnja 2005. Kolumne, komentari

Kad dobra ideja poluči lošu posljedicu Snježana Prijić - Samaržija


Mnogi od nas, koji vjeruju u autonomiju pojedinaca i potrebu širenja prostora njihove slobode i prava, sve češće se suočavaju s pitanjem kako je moguće da dobre ideje u praksi ne ispadaju kako bi trebale. Liberalizirano školstvo se, umjesto očekivane nesputane kreativnosti, izvrglo u nasilje učenika nad učenicima i profesorima. Ako s fakulteta zabrinuto poručuju da učenici dolaze svake godine sa sve manje znanja, nameće se zaključak da su novostrečena prava i slobode nekom čudnom logikom stvari smanjile i kvalitetu rada i rezultata.
Mislili smo da je vrijedno boriti se protiv seksualnog uznemiravanja na poslu, a nismo ni sanjali da će to uništiti pristojnost, humor i društveni život. Kolege sa američkih sveučišta, gdje se ta vrsta slobodarskih pregnuća bolje uhvatila nego kod nas, žale se kako se boje kolegici pridržati kaput, ispričati vic ili predložiti spoj jer nikada ne znaju koja će ih tužiti da se osjetila neugodno, ucijenjenom ili žrtvom mačizma. Zato se, za svaki slučaj, prave da ih ne vide, ne pomažu im nositi knjige i kada su nasamo uvijek ostavljaju vrata soba otvorenima. Vjerovali smo u političku korektnost, a umjesto uzajamnog uvažavanja sve se izvrglo u netolerantnu hajku nadmenih misionara protiv nepravovjernih.

Neokonzervativizam

Najgore je u cijeloj priči to da se mnogim mojim istomišljenicima sve to smučilo, pa sada s cinizmom otpuhuju na spomen ljudskih prava i postaju neokonzervativci. Ugledni američki publicist i sociolog Irving Kristol u knjizi »Neokonzervativizam«, prevedenoj nedavno i kod nas, prognozira da će proteklo stoljeće liberalizma biti zamijenjeno stoljećem konzervativizma upravo zato jer su se liberalne vrijednosti kompromitirale u praksi. Kristol sugerira da mora biti nešto pogrešno sa liberalnim idejama autonomije, ljudskih prava, seksualnih sloboda, socijalne pravde, multikulturalizma ako su umjesto očekivanog društvenog procvata stvorile toliko korova. Tako dolazimo do ključnog pitanja: što je dovelo do zloupotrebe liberalnih ideja? Ili, kako je moguće da je dobra ideja izazvala loše posljedice?
Neke neželjene posljedice naprosto su posljedica banalne činjenice da su stoljeća konzervativizma stvorile okoštale psihološke i društvene mehanizme koji zbog funkcioniranja u liberalnijim okolnostima dovode do krivih spojeva. Ako su učenici stoljećima motivirani strogim pravilima i sankcijama, nije neobično da se ne snalaze s novim slobodama. Školski sustavi u kojima je ponašanje kontrolirano strogim izvanjskim pravilima, doveli su do stvaranja psihološkog mehanizma koji motivaciju ne nalazi u sebi, nego se rukovodi strahom, izbjegavanjem kazne i frustracije. Inventivnost se u tim situacijama obično svodi na zadovoljavanje vlastitih interesa i želja traženjem rupa u strogim pravila sustava. Zbog toga se i novi prostori slobode tumače primarno kao slabosti sustava koje treba iskoristiti, a ne kao prostor za samokontrole i samoinicijative. Drugim riječima, moći ćemo objektivno govoriti o ispravnosti liberalnih vrijednosti tek kada budu prakticirane toliko dugo koliko i konzervativne.

Dječje bolesti

Nema ničeg posebnog lošeg u liberalnim vrijednostima što je dovelo do zloupotrebe. Ne mogu zamisliti stvar, društvenu praksu ili ideju koja se ne može zloupotrijebiti. Iskrenost je neupitna vrijednost, pa se ponekad pod krinkom iskrenosti iskazuje nepotrebna okrutnost. Trasplantacija organa spasila je i produžila mnoge živote, ali je dovela do trgovine organima i odurne prakse da siromašni prehranjuju obitelji prodajući bubrege. Solidarnost koju je svijet iskazivao za žrtve tsunamija, nerijetko je bila samo licemjerno dokazivanje vlastite važnosti i kvazi-plemenitosti.
Nećemo zato, slijedeći neokozervativističku logiku, tvrditi da ni iskrenost ni solidarnost nisu prave vrednote. Ne može se poreći da praksa liberalizacije pati od dječjih bolesti. Ima onih kojima je borba za ljudska prava tek unosna sinekura. Naježim se ponekad i od pomisli da dijelim uvjerenja s nekim patetičnim i ostrašćenim borcima za ovo i ono. Točno je da će neki agresivni aktivisti mnoge normalne ljudi otjerati od dobrih ideja. Ipak, zbog liberalizacije društva mnogi će imati više šansi, a manje frustracija, u nastojanju da žive kako žele. Iako svaka revolucija pojede neku svoju djecu prije nego što njezine ideje zapravo zažive, bila bi užasna šteta da loši potjeraju dobre u drugi tabor. Povremenoj tjeskobi unatoč, treba širiti prostore borbe.

<< Arhiva >>

Write to Jadranka Varga