skins § teacher

16.06.2004.

Bio je smješan, ćelav i star. To su bili dojmovi kad je prvi put ušao u učionicu. Pisao sam puno i sanjario se da ću barem za jedan od omiljenih predmeta dobiti mladu atraktivnu profesoricu koja će me razumjeti. No bilo je nešto u njemu što mu je osiguravalo nadmoćnost u učionici. Što sam od njega naučio osim činjenica koje bih i kod drugih naučio? Zapamtio sam kao vjerojatno i svi dečki iz moje generacije da su ljepotice za gledati, a ne za ženiti, da je rješavanje križaljki neodgovoran način trošenja vremena, da se ne treba podsmjehivati djeci, a poslije jednom prilikom ni profesorima što dolaze sa sela, jer svakom je nužna barem jedna prilika i ono što mi je bilo najteže shvatiti da jako puno mojih vršnjaka u bivšoj državi, ako ništa po jebenoj teoriji vjerojatnoće, piše isto ili čak i bolje od mene. Zato mu nikad nisam priznao da je dobar profesor. Po teoriji vjerojatnoće on više ne živi, a sigurno je jedino da ja nisam uspio kao pisac. Nedavno mi je mama jedne problematične učenice rekla da ona nažalost nije imala profesora poput mene, a ja sam se sjetio njega. Brijem glavu i smiju mi se...

<< Arhiva >>

Write to Jadranka Varga