idemo na klizanje...jej...
idemo na klizanjee...i onda cemo ja i Bubi ucit Dinu klizat...bit ce fun....
kako mi se u zadnje vrijeme ne da pričat/pisat/razmišljat...Mogla bi po cijele dane samo sjedit s peijateljima i smijat se bez razloga... zasto ne moguu? =( lol
da, jos uvijek sam sretna...weee.. jako sretna...neznam koliko ce to novootkriveno stanje potrajat, ali koliko god dobro je..
vidite, kod mene već dugo nije bilo dubokoumnih postova, jer vise nisam dubokoumna...ali mozda ce i to opet doc...
kupila sam si lančić od crnih perli....aaaa....
pozdravljam vas sve!
HAPPY =)
eto, počela je i škola, nakon onih blagdana i svega onog neočekivanog i nagomilanog vraćamo se na staro. zapravo, meni i nije tako loše, moram priznat da neznam koji je dan od predhodnih bio zabavniji... Nekako ne razmisljam o nicemu, zivim od danas do sutra i ide mi...
U petak sam trebala ić u samostan, ić se stopit sa časnim sestrama, ali nema mjesta...ali idem sljedeci puta. 11.02. put pod noge ;)
kako mene ova rečenica svaki puta iznova odusevi. neznam zasto. samo ne smijem puno razmisljat o tom jer me onda previse podsjeti na kemiju.a ne volim kemiju.
što je danas lijep i sunčan dan....aaaaaa.....
i za moju caricu koja je jako htjela bit na blogu, ili sam ja jako htjela da ona bude na blogu, nije bitno
*pozdrav ti ostavljam moja Bubi ;) , e da, ona druga slika nije prikladna...lol
*pozdravljam vas sve...pogotovo moje suigracice s kojima redovito dijelim svlacionicu ;) i pozdravljam i vas u studiju i režiji i sve koji me znaju
:D
ma jeli...
Sandra je pogriješila...jako je pogriješila...a nije ni znala...i nije nikom naudila nego samoj sebi...zapravo je malo ugrozila jos nekog...a sve utemeljeno na zezanciji...bezveze...ali ko prizna, pola mu se prašta?ili možda...
danas baljezgam
*Danas sam nešto odlučila! ja ne želim biti prosječna... ne želim stajati na srednjoj stepenici do vrata moje sreće. Želim se ili uspeti na vrh ili pasti dolje jer kad sam na dnu onda barem znam da nemogu niže....Cijeli život stojim tu, ni tamo ni vamo, ali više ne! Kad bi barem umjesto stepenica do sreće postojao lift..No vjerujte mi, moj bi lift zaglavio baš negdje na sredini...
*Danas sam nešto zaželjela! željela bih da netko odpjeva moje pjesme..nitko poznat, nego neko ovako..samo da čujem kako to zvuči..
*Danas sam se nešto zapitala! Kada nam nestanu stvari kojih nismo bili ni svjesni da smo ih imali, da li nam onda nedostaju? Da li uopće primjećujemo da nam nesto fali? odgovori na pitanje su poželjni!
Na prošli post sam dobila komentar koji sam pročitala dvaput..šta dvaput, deset puta i mislim, ali samo mislim da mi je jasno =)