Kako me dugo nije bilo, dosta se toga dogodilo...
Frendica me uspjela (po prvi put) poslušati i bacila se na Seconda, ali opet nitko nema hrabrosti za taj prvi korak. Samo pogledi, ništa više od toga. Znam, svi smo hrabri na riječima, a kad se nađemo u sličnoj situaciji, svi posustanemo (ćast iznimkama).
Ništa, odlučim nekako stupit u kontakt s njim, ali ne znam kako da mu upadnem. Jednostavno nisam uspio skužit ni jednu «zajedničku» točku.
Jednog dana dođem dolje sa 3 frendice i nešto se zapričamo. Dođe on i sjedne preko puta nas, da nas može imati na oku (kraj Jukeboxa) i naruči piće. Nakon nekog vremena kaže jedna od frendica «daj ajmo do jukeboxa ubaciti pjesme. Ajd sa mnom!» hm, evo prilike za kontakt... Pogledam u frendicu, a ona mi daje znak da ništa ne radim. Odemo do jukeboxa i biramo pjesmu, on pogleda i kaže 'ajme dobre pjesme!' na šta ga pogledamo i nasmijemo se. Odaberemo pjesmu i želeći ispasti humani i ne prekidati mu tu pjesmu, ja mu se obratim 'daj da ti ne prekidamo pjesmu, molim te, kad završi, samo stisni ok', on me blijedo pogleda i kaže 'molim?' frendica se skamenila! Ja ponovim, a on se nasmije i dobaci 'ma zezam se, stavi pjesmu!' ja ono s upitnikom iznad glave: 'ok!'. Hehe, mislim da ovo ide na bolje... Ne šta se tiće mene, nego frendice. Dapaće, Tuča je otputovao na dugi vremenski rok tako da mogu reći da stvari idu nabolje... Još treba spojit Seconda i frendicu, pa će taj dio štimati...
Kako kaže reklama 'dosta sad o mojoj frendici, ajmo malo o meni!' ;)
Kod mene sve po starom... Još uvijek sve stoji na pogledima, ali intezivnijim... Bojim se da mi se opet ponovi ista priča od prije dvije godine. Naime, Mrki i dalje promatra, daje neke znakove, baca strelice (ili valjda ja i moja okolina to krivo kužimo), a s druge strane drskost i službenost mu je vrlina. Pored njega me počeo promatrati i Krema, njegov prijatelj. U početku je bilo provocirajuće, a sad mi isto radi što i Mrki. Dođe do hodnika, gleda me ono, kao posramljeno i kad pogledam, spusti pogled... Ne znam više, nisam pametan! Možda opet si previše umišljam, ali nismo svi ludi.
Jednom sam došao s frendom i frendicom, sjeli smo i počeli su pogledi. Kao čita novine, a bježi pogled i to baš na mene (pričam o Mrkiju). Dignem se, odem do pulta s novinama, ovaj se digne i krene prema meni, kao priča na mobitel. Onda iziđe van i gleda kroz staklo. Vrati se unutra, za neko vrijeme odem u wc, ovaj dođe za mnom. Kako je wc sitni, tako nije uspio ući, nego je otvorio vrata i pogledao me, pa pričekao van. Iziđe iz wca i sjedne za stol točno preko puta mene (ravno jer sam se okrenuo) i opet promatranja... Frendica se samo cijepala od smijeha... Iziđemo van, sjednemo na zidić i pričamo. U to meni zazvoni mobitel, zovu frendovi, pitaju da odem s njima na cugu, ja im objašnjavam gdje će me skupiti, a Mrki izlazi iz kafića i kad je skužio da pričam na mob, usporio je pokušavajući upiti svaku moju riječ. Ne znam, stvarno ne znam...
Sad sam imao ludnicu na faxu i u bussinessu, ali ovaj vikend ću opet gore pa ćemo vidjeti hoće li biti što nova... Čujemo se poslije vikenda!
Pusa svima!
|
