srijeda, 12.04.2006.












Dugo čekani dan

I tako svanu dugo čekani dan,
Trenutak sumoran, trenutak suncem obasjan.
Cijela jedna vječnost već je za nama,
I kao sjenka prošlosti dušu mi prolama...

Ah,ti nepovratni dani,
U kojima je čežnja gospodar bila
A neka sjeta uzdahe je lomila.

Strepnje i nade, tuge i radosti,
Ironija se uvijek uvukla u kosti.
Umorna lica krećem u novi dan,
Ostavljam to ljeto...

Ispraća nas sunce, a kiša već se sprema
Usponi, padovi i ničeg više nema.
Samo tupu bol osjećam u svojoj duši,
U meni pustoš vlada i nešto me guši.

...Vlak sve dalje me vozi
Dalje od tebe, a bliže kući.
U srcu dremež, a mene nešto muči.
Nešto propušteno što nikomu neću reći,
Tješim se samo da vrijeme sve rane liječi.

I ne mogu više ništa reći,
Ne usuđujem se sebi lagati,
Pokazat će vrijeme da sam u pravu
Jer neću više snove pretvarati u javu.

Vlak sve dalje me nosi...
Adieu....zbogom....
I opet neću lagati sebe,
Jer u mislima JOŠ SAM S TOBOM.
- 14:49 - Komentiraj tekst (96) komentara za sada..

<< Arhiva >>