7.poglawlje
Polako sam se vračala u stvarnost, osjećala sam bol u desnoj ruci, neopisiva bol. Nisam mogla pomaknuti prste pomaknuti. Nisam željela ustati. Suze su mi tekle, a nisam ih osjetila. Željela sam samo da bol prestane. Lijevom rukom sam uhvatila zapešće.
-'' McLean !! ''- profesoričin glas me vratio u stvarnost
-'' daj te mi nešto da bol prestane ''- vrištala sam od bola
Osjećala sam se ugodno, nije bilo boli. Nešto nije bilo u redu , shvatila sam da ležim u nekom krevetu. Nagla sam se dignula u sjedeći položaj, pogledala sam oko sebe, prostorija mi je bila nepoznata.
Prilazila mi je neka žena, po njenom odjelu i po prostoriji u kojoj sam se nalazila zaključila sam da je to bolničarka.
-'' Mia McLean ? '' – upitala me je ne skidajući pogled sa nekih kartona
-'' da, ja sam '' – odgovorila sam
-'' ti imaš prijelom zapešća, stavili smo ti gips, jer ne smiješ piti neke napitke, jer si alergična, ali sve je sada u redu, možeš odmah ići ''- rekla je bolničarka ne skidajući pogled sa kartona, kada je to sve uspjela izgovoriti, okrenula se i otišla u drugom smjeru.
Presvukla sam se, ali to je malo teže išlo jer bi me ruka zaboljela svaki put kada bih ju pomaknula. Nekako sam se uspjela presvući, i krenula sam prema društvenoj prostoriji. Od svega što mi se dogodilo nisam mogla shvatiti zašto mi se zavrtjelo kada sam se naglo digla u zrak na metli. Nije mi bio prvi put da sam se naglo tako visoko dignula, nešto se nije poklapalo sa svime time.
U društvenoj prostoriji su u naslonjačima pokraj kamina sjedili Ruta, May, Aly, Daniel, Alex i još jedan dečko koji je meni bio nepoznat. Smijali su se, baš su se lijepo zabavljali, kada sam ih vidjela tako sretne čak se i na mom licu pojavio osmijeh.
Ruta me je primijetila i doslovno skočila iz naslonjača te je potrčala prema meni.
-'' Mia !!! ''- radosno je uskliknula, ali sa dozom straha
-'' Bok ljudi, bok Ruta '' –simpatično sam svima odgovorila. Pogled mi ne zastao na dečku koji je sjedio pokraj Daniela.
Odlučila sam prići njima.
-'' Bok, ja sam Mia'' – pružila sam desnu ruku, i istog trenutka sam se lecnula od bola.
-'' Drago mi je Mia, ja sam Ivan, i ne moraš pružati ruku''- odgovorio mi je čudnim tonom, nisam mogla ustanoviti dali je to bilo bezobrazno ili pak u ironičnom tonu.
Okrenula sam se prema Danielu i uputila mu mali neprimjetni osmijeh. Počela sam prolaziti između svih njih no kako su svi primaknuli naslonjače jedan pokraj drugog, njihova koljena su mi malo smetala. Stigla sam i do Danielovog naslonjača, ustao je da bih ja lakše prošla. Opet sam mogla čuti njegovo disanje i pogledala sam ga u oči, nekoliko trenutaka smo se gledali i u meni se nešto slomilo, ne znam šta je uzrokovalo to da mi suze krenu na oči, samo sam ih lagano zatvorila. Osjetila sam Danielovu ruku kao briše moje suze sa obraza, otvorila sam oči i pogledala sam ga ponovno. Bol u ruci me je ponovno vratila na zemlju, slučajno sam ruku udarila u stranicu naslonjača.
Kada sam shvatila da su me svi gledali, brže, bolje sam se pokupila i krenula dalje, do zadnjeg naslonjača. Udobno sam se smjestila i slušala o čemu oni razgovaraju, nisam se uključivala u razgovor.
-'' Koji je danas dan ? '' – ubacim se nakon nekog vremena.
-'' Danas je subota '' odgovorila mi je May
-'' Cijeli petak si ti bila u nesvijesti, Daniel je..'' – zaustavi se u sred rečenice Alex, uspjela sam vidjeti kakav mu je ljutit pogled Daniel uputio. Nastavili su nešto pričati, nisam ih slušala, nešto sam razmišljala, da nisam ni čula ljude oko sebe što su govorili. Vidjela sam jednu malu poznatu sovicu, nisam se mogla sjetiti čija je. Sova mi je sletjela na desnu ruku što je kod mene izazvalo jauk boli. To je bila od Angeline sova, donijela mi je Angelinin odgovor. Sva sretna sam otvorila pismo
'' MA TI NISI NORMALNA ! Pa nisi bas tu kletvu morala upotrijebiti, mislim znam da ti je još teško, ali daj se priberi. Nitko više nije izbačen, svima nedostaješ puno. Nije fer što si samo ti otišla, ali svi bi došli u Lumos da ih izbace iz ove rupe. U metlobojskoj ekipi sam na mjestu vratara, a Emanuel je na tvojoj poziciji. Ne snalazi se dobro kao ti, ali nije tako loš. Evo cijela ekipa te pozdravlja i šalju ti 50 pusa.
P.S. pozdravi mi brata
S ljubavlju, Angy i ostali ''
Bila sam sretna bez obzira na stanje u Lumosu, na mome licu se odmah vidio smiješak. Bila sam neopisivo sretna.
-'' O Mia je dobila pismo od dečka, pogledaj joj samo osmijeh na licu''-izvalila je Aly, i kada je shvatila što je rekla, pokrila je usta rukama
-'' Nije od dečka Aly već prijatelji iz stare škole mi pišu '' –odgovorila sam joj. Daniel je odjednom ustao i izišao iz društvene prostorije. Ustala sam i krenula malo van, željela sam s njim razgovarati.
-'' Ljudi idem malo van, idem malo na zrak '' –rekla sam svima
-'' Mala, pazi šta radiš ! ''- Rekla mi je Ruta šaljivo
-'' Pa naravno da ću paziti, e da Alex, sorry što sam se onako danas ponašala. Imao si pravo '' -rekla sam i krenula sam izvan društvene prostorije. Vidjela sam ga naslonjenog na prozor kako gleda prema dvorištu.
-'' Daniel ''– rekla sam nesigurnim glasom. On se okrenuo i pogledao me
-'' ey, nisam tebe očekivao, zapravo nisam nikoga očekivao'' –govorio mi je
-'' Daniel, žao mi je jer sam se tako ponašala prema tebi ! ''- rekla sam mu iskreno, iskrenije nisam mogla.
Trenutak je bio savršen, prišla sam mu i zagrlila ga, pogleda u oči i poljubila.
Ljudi želim vam sve najljepše za Novu godinu (
) ovo je zadnji moj post u ovoj godini. Znači, nastavljam.
Imam mali poteškoća sa pisanjem jer sam stvarno slomila ruku, pa malo teže mi ide pisanje. Nadam se da imate razumijevanja…
Pusa svima, a posebno mojoj Ruti ! ( koja mi se dugoo nije javila mailom…ccc…zaboravila me…kmee)
SRETNA VAM NOVA 2008. GODINA
