nean naslova...
Hm... evo ovako da van ja opišen moj pokušaj priboljevanja ivana.... da da, ja onako hrabro iden naprid s odlukon da cu uspit, kao i u svemu prije, da cu ga zaboravit, jer ja to mogu... (aha?) ............uglavnon pocelo je ovako... sve njegove poruke iz mobitela... svako „ljubavi volin te, bit cu uz tebe zauvik...“-sam obrisala... sve naše slike... ja i on zagrljeni, zaljubljeni.... koje vidin svaki put kad uđen u „my pictures“ – nisan mogla zauvik „bacit“... stavila san ih na jedan cd, ali izbrisala iz kompića... nasla neku staru kutiju... ubacila cd unutra... a zatim i njegov lančić koji mi je dao na oproštajnoj... sve isprintane slike sa potpisima iza „ivan & tammy 4-ever“....... sve papire sa ispisanim stihovima pisama koje govore koliko ga volim,papirići sa otiscima mojih poljubaca, ružem namazanih usana... sve to u kutiju... narukvicu koju mi je poklonio... isto u kutiju... i taman kad pomislin da nema više stvari koje će me podsjetit na njega... otvorin novcanik... naravno, prvo šta vidin – dva plawa oka, crna kosa............ moja ljubav.... ništa, oću-neću, nekako ipak se odvojin od te slike... prve koju mi je dao... i-u kutiju s njom.............. uziman olovku.... na kraju svega toga pišen
„ovo mi je škola, i drugi puta ću pametnije....
Jer fališ mi do bola, i znam da bit će još i bolnije...
Na poljima od snova ne pušta se korijenje...
Ovo mi je škola.... i drugi puta ću... pametnije...“.
...........i zatvaran kutiju...... spreman je na misto koje ću najrjeđe gledat i di mi neće bit na dohvat ruke... završila san s tim.................... pustin neke nove pisme da pivaju... za razliku od inače, ovaj put ne biram one depresivne, koje govore o izgubljenim ljubavima.... nego neke veselije... i već se bolje osjećan... zoven prijateljice... pričan im o tome... kažu one „brawo mala, tako triba...“
.to je bilo prije dva dana...a danas već.......vidin da to nisan ja... otvaran kutiju, još jednon se sitin svega... sliku ipak vraćan u novčanik, lanac ipak stavljan oko vrata.... jer drugačije nemogu... on je ipak moja ljubav... i volin ga... usprkos svemu... neželin lagat samu sebe... ako ću ga prebolit i zaboravit, to će se dogodit tek kad stvarno buden spremna na novu ljubav, a ne kada je to odlučin... donosin još jednu veliku odluku... možda nije prava,ali tako ću napravit... novi ivan – prekinut ću to... znam da me voli, i da bi dao sve za mene-al je protiv srca ne mogu... nisam spremna za novu ljubav i to je to... a s vrimenom ce se to prominit... sad de triba suocit sa stvarima takvin kakve jesu i gotovo...
22.08.2006. u 20:28 | 7 Komentara | Print | # | ^
......no name :( .............
Ala ljudi moji nemogu virovat... ja zivin za tu subotu kad cu ga vidit... i cila sritna ka malo dite danas, razmisljan kako se moran skockat, kako cu pricat s njin.. ma kako cu ga samo vidit, i to mi je dovoljno.... a nakraju se swi ti moji snovi ruse... s time sta on kaze da nece doc jer mu je bolje uzac u aurore... i ja pitan ka zasto uvik izbjegava da se vidimo a reka je da cemo ostat super prijatelji... on mi otipkava sms „ti nisi normalna... sta ti sebi umisljas...“
Nemogu virovat da je takav... pa ja san najlipse trenutka svog zivota provela s njin... bija mi je bog,nesto najdraze na svitu, i on je prema meni bija predobaar... sta se desilo s onin starim ivanom... ja neznan di je nestao... al s njin je nestao i dio mene.....
I svaka ovakva situacija mene tjera naprid, da ga prestanen volit, da prestanen razmisljat o njemu... al isto tako me slomi do kraja kad se sitin sta smo sve zajedno prosli, a sad se tako ponasa... subota, a mene je totalno napustilo dobro raspolozenje... uopce ne zelin izac vani... jedino me jos moje prije uspjevaju kolko-tolko oraspolozit... ma neznan sta da pisen... LJUBAV BOLI...
19.08.2006. u 16:23 | 5 Komentara | Print | # | ^
ta ista ja što je blistala,do samih zvijezda se dizala...
Ala nemogu virovat... kako mi fali ona stara ja... to su bile priče... zaljubim se u nekog, i samo jedan cilj imam-da se i ja njemu svidin... kad ostvarin taj cilj više ništa nije bitno, ništa me ne zanima, oladin se totalno od lika, prekid bi podnosila ka od šale....a zašto je baš ovi put moralo bit drugacije...?
Ponekad razmisljan, meni bi zivot bija puuuno jednostavniji da nikad nisan upoznala njega... iako ne žalin zbog toga, jer ga obozavan, i opet bi prosla sve ponovo, kroz sito i rešeto, s njim, bas s njim... nebi se ni sekunde mislila... al sve bi bilo lakse da ga nikad nisam voljela... nebi mi sad bilo ovako kako mi je...
Svi znaju moju pricu... svi koji su barem jednom sa mnom pricali znaju njegovo ime... a ovaj novi ivan, on najgore prolazi u cijeloj ovoj prici... decko je predobar... vidi se da mu je stvarno stalo do mene... i ne zasluzuje da ga povridin,to je jedini razlog zbog kojeg ga ne ostavljan jos... al vidi on,sve na meni vidi... danas nisan mogla vise, sidimo nas dvoje na plazi, a ja na rubu suza...... i sve san mu priznala... rekla san mu za starog IvaNa ... da ga jos volin vise od bilo cega u ovon mom yebenon zivotu... da mi je uzasno tesko sada bit s nekin drugin a mislin samo na njega... ...on me samo zagrlija...i reka „obecaj mi da vise neces plakat...niti govorit da si komplicirana i glupa... jer si ti jedna predobra cura...i zasluzujes bit sritna...“ on me razumi...razumi me potpuno... iako meni to puno znaci, ja njega ne mogu volit, nemogu niti samo mali dio onoga kako san volila starog ivana... al i to ce se prominit, on stvarno zasluzuje da se to promini... daje mi vrimena i sve, da ga zavolin... i da opet buden ona stara. A ja mu pruzan priliku za to, jer znan da cu jednon ionako morat probat s nekin, da smo ja i stari ivan zavrsena prica... i kolko god ja njega volila vjerojatno nikad vise necemo bit nesto vise od prijatelja, iako bi ja dala sve da ispadne drugacije,al zivot je takav-cupav i dlakav...
18.08.2006. u 12:14 | 5 Komentara | Print | # | ^
zvat cu ga tvojim imenom
Cujes imam novu ljubav,
zove se ko ti...
Sudbinu tvoju ce dozivjeti...
neka me ime njegovo na tebe podsjeca
neka mi bude isti kao ti
Htjela to nehtjela zvat cu ga tvojim imenom,
i dok ga milujem u meni zivis skriveno,
uzalud je da nemislim na tebe,
Uzalud jer teces mi kroz vene
uzalud ga sad ljubim mjesto tebe
uzalud jer teces mi kroz vene
Cujes imam novu ljubav
voli me ko ti,
sudbinu tvoju ce dozivjeti,
neka me ime njegovo na tebe podsjeca
neka proba da je kao ti...
Htjela to nehtjela zvat cu ga tvojim imenom,
i dok ga milujem u meni zivis skriveno,
uzalud je da nemislim na tebe,
Uzalud jer teces mi kroz vene
uzalud ga sad ljubim mjesto tebe
uzalud jer teces mi kroz vene.....
I znan da cu njega ljubiti a misliti na tebe............ znan da ces rec „kako me brzo zaminila, ona uopce nije ni voljela“ .......... a neznas da sam voljela vise nego ikoga na ovom svitu, jedino tebe onako iskreno...
Koliko god se trudila nemogu te zaboravit a jos manje mrziti... al tebi se to nemoze objasnit, to je ljubav, ti to neznas... on je prema meni predobar, al sta mi vridi sve, samu sebe zavaravam, a kad god zazovem njegovo ime sitin se tebe, ocu smo tebe, umiren bez tebe... .. ti si jedini kojeg sam ikada voljela i za kojeg bi život dala, stvarno neznam šta sam to napravila da ti vise nije stalo do nas, ali jako mi je zao..........
15.08.2006. u 16:34 | 3 Komentara | Print | # | ^
Ti ne znas sto je ljubav
Casa prepun stol, u meni bol
svi su nocas tu, al' nije on
s drustvom nazdravljam
trudim se da se ne vidi
glasno smijem se
ne dam da itko primjeti
Ti ne znas sto je ljubav
bez malo srama srce si mi slomio
ti ne znas sto je ljubav
jer nisi nikad nikog tako volio ...
Ne mogu, ja vise
ne mogu, ni suzu pustiti
sto mi to radis
Boze, snage mi daj
bar da te mogu mrziti
A glumim, glumim da
da mi kisa ne smeta
glumim da toplo mi je
a ko santa leda sam
Casa prepun stol, u meni bol
svi su otisli, al' nije on
vrisnula bih sad
samo da bol me popusti
srce ne slusa
bar da te mogu mrziti
13.08.2006. u 14:00 | 3 Komentara | Print | # | ^
Guess who´s back, who´s back again...??
Da,da,vratila san se... malla plawa... jos uvik sa osmjehom na licu... i ocima sjajnim ka da san stvarno sritna... a niko ni ne sluti da su to samo suze koje su uvik tu negdi...
I imala san pravo, i imala san razloga, kad san se brinila za nas, kad san govorila „a hoce li sve biti isto kad se vratin?“ .........znala san, sve san znala... misec dana je previse... a onda... BUM.... TRES... nesto se rusi... da,to je moj svit... nasa ljubav se rusi...
...“volim te samo kao prijateljicu... puno se toga prominilo otkad si otisla...“
....ja gotova... al otipkavan sms „ok...nema problema... prijatelji.“ .....
A da samo zna kako bi sve dala da je jos tu... samnon...
I vracan se u svoj grad, on mi pise da cemo se vidit, ja to nemogu podnit...
...neznan kako bi izgledao taj nas susret...
izbjegavan mista na kojima bi ga mogla srest...
...bar neko vrime da ga ne vidin, i bit ce bolje...
Pokusavan se okrenuti drugim osobama, upoznati nove ljude, izbrisat ga kolko-tolko iz svojih misli...
Vidim jednog malog... sladak dečko totalno... zovu nas da se upoznamo... pruža mi ruku... smjeska se... „ja san IVAN, drago mi je...“ ...........ja gotova...neznan sta radin, on ceka da se predstavin, ja sutin... zasto ivan??? ...sve me bas mora podsjecat na njega...??? na MOG IVANA?? ....ok, nekako to prezivin...sad ima vec par dana... viđam tog dečka... ja jurim na rolama, on za mnom, ruka u ruci, pazi da me ne pokupi auto... setamo zajedno, lovimo rakove, zezamo se... i onda dode neko i zazove ga imenom... a mene kao grom iz vedra neba pogodi... samo se trznem... na spomen imena „ivan“... okrenem... gledan di je... on, moj ivan, NEKADA bio moj ivan... a onda se odjednom vratim, shvatin da mog ivana nema,to je ovaj novi decko,a s mojim ivanom je gotovo....
Nisan ga vidila otkad sam otisla... da me bar povridija, da mi je napravija nesto uzasno kad me ostavija, pa da mogu rec „on je kreten i ne zasluzuje me...“ ....ali ne, on me nikada nije povridija... on ima takve razloge da mu za nista nemogu suditi... nije kriv on, ni ja, sta vise ne osjeca isto kao prije... al sve se tako odjednom ugasilo, da ja jos nemogu, nemogu to podnit........ volim ga..... i sve mi je to previse..uvjek san bila sa „ti“ kad je u pitanju prekid... uvik san ja ostavljala, i mogla izdrzat sve to... uvik san mislila da san jaka... a onda se pojavi on... promjeni me do kraja, i bas kad pocnem vjerovat u ljubav, ostavi me.... al ovi put me ostavlja zauvjek...
I ja cu to izdrzat... znan da necu zaboravit, ni preboljet, al kad me god vidi uvik cu bit nasmijana... uvik ce glava bit gore visoko, i uvik ce oci sjajit ko zvijezde... on nikada nece ni znat da ga volim... kunen se, nece znat...