Moj Mali Svijet U Meni https://blog.dnevnik.hr/mylittleworldwithinme

ponedjeljak, 19.11.2018.

Zlatni Broj Jedan

Milijune ljudi ne shvaća činjenicu da biti prvi nije sve na ovome svijetu, nije to neka zvijezdica koja je sve što će rasvijetliti naše putove, i definitivno nije nešto što će nas ikada definira.

Nemojte me krivo shvatiti. Bila sam ''prva'' dovoljno puta da bih znala o čemu pričam.

Deifnitivno, jedino u čemu sam ponosna, a da sam prva, jest da sam prva u svojoj obitelji koja nije konzerva. Pod time ne mislim na majčinu stranu obitelji, više na očevu.

Budi mršava. Budi pametna. Budi kao ona, budi kao on, nemoj biti kao ''ono'' - pod ''ono'' spada sve što nije niti ''ona'', niti ''on''. Budi mirna. Budi naivna pa slijedi sve što piše kao zakon. Budi prazna čaša - ipak je prazno lakše napuniti glupostima nego zapravo uopće nečime što je bitno. Budi dobra, mlada ali se udaj što prije. Budi majka, ne uspješna u karijeri - ali OK je ako ''ona'' to radi jer nju razumijemo, tebe baš i ne.

Prva sam u svojoj obitelji koja se tetovirala - ne računam djedovu istetoviranu krvnu grupu na prsima iz JNA.
Prva sam u svojoj obitelji koja se piercala.
Prva sam koja ne saginje glavu samo zato što je to netko treći rekao.
Prva sam koja ne smatra sve što je prvo da mora da je dobro.

Naravno, jedino kada broj jedan radi uporabljavam je pri upoznavanju. Koliko puta spomeneš sebe u prvom licu kako bi rekao kako si savršen u nečemu, to je manja vjerojatnost koliko ću zapravo htjeti nastaviti razgovor.
Pogotovo ako je u razgovoru riječ omogućnosti intime.

Nemam apsolutno ništa protiv egoicisma. Dapače, milijun puta su me nazvali samodopadnom - ne shvačajući što standardi znače. Ne, ne govorim o tome kako mi se ne sviđa tvoje postignuće u karijeri, niti kako mi se ne sviđaju tvoji impresivni centimetri - ne mislim pod time tih trinaest kojima ti tepaš da su sedamnaest, a pogotovo ne govorim kako mi se ne sviđa tvoj sportski život koji mogu provjeriti na Googlu. Govorim o činjenici da me ne zanimaju te stvari.
Daj mi nešto više.
Reci mi o svojem prvom koncertu; prvom poljubcu; prvom ''pijančevnaju''; prvom ''čudnom'' događaju; prvom trenutku kada si znao da želiš svoga miška u meni...

Volim broj jedan... Ali ne u onome u čemu ga ti cijeniš.

Možda bi bilo u redu da ti ispričam o svojih par prvih puta koji su mene promjenili, a da nije nešto WOW.

Prvi put kad sam se tetovirala imala sam sedamnaest - potpis majke je bio sasvim dovoljan da i dobijem iako sam potratila tri mučne godine da ju dobijem. I dalje mi nije jasno zašto nisam mogla čekati osamnaestu s obzirom da bi ih napunila za otprilike dva mjeseca od datuma tetoviranja. Nego, oduvijek sam sanjala o feniksu - znate, ogrućoj ptičurini koja se rađa iz pepela svakog jutra? Nego, mislila sam si, pošto nikada nisam bila zadovoljna sa svojim tijelom, da bih mogla napraviti nešto što bi me moglo potaknuti da budem bolja ja.
Samo ću reći - trebala sam si tu ružnu svraku tetovirati na čelo a ne na leđa gdje ju ni ne vidim.

Prvi put kad sam se piercala bilo je nakon prekida s likom koji mi je neki veliki vrag značio. Što sam li vidjela u njemu, samo Bog zna jer večeg manipulatora dugo vremena nisam vidjela. Nego, taj prvi piercing je bio septum. I to još kod djevojke koja je to po prvi put radila - još gore otišla sam ga napraviti rekavši materi da idem po kruh. Znati ćete koliko je bolilo da kada sam piercala bradavice bila sam potpuno neutralna i još pričala s majstoricom o dojenju.

Prvi put kada mi je srce bilo slomljeno mogu reći da je otklonilo svu naivnost i nevinost iz mojeg bića. Neću nikada priznati da sam kučka u vezama, iako nisam niti najbolja osoba s kojom možeš biti pogotovo ako prolaziš nekakav težak period u životu jer te sigurno nežu žaliti zbog nečeg što si sam skrivio. Ali također neću nikoga niti kriviti za prvi (i jedini) slučaj slomljenog srca.
Imala sam možda trinaest, uvijek sam se družila s djecom par godina starijom, i tko dovraga ne voli ''the bad boys''.
Pušio. Pio. Malo konzumirao maricu. Malo pravio gluposti. Malo pao sedmi razred. I malo nosio kožnjak.
I onda malo ''je**o'' moju (tada) najbolju prijateljicu.
Koliko god se mi pravili da dječije ljubavi nisu bitne, po mojem mišljenju nas oblikuju.

Prvi put kada sam imala seksualni odnos. Imala sam osamnaest. Vnai osmi mjesec, ja doma a ne na moru, mama otišla na put, a stan pod klimom. Još uz to sam te godine upoznala dečka koji se činio OK. Zanimljiv, sramežljiv, i pod hormonima. Samo ću reći da ga od tog popodneva nikada više nisam vidjela.
Srce, NE je značilo NE. Fu*k you.

Prvi put kada sam otišla u kino sama bilo je prošli mjesec gledati Venom. Od sada ću radije sama. Nisam niti asocialna niti se pametarim, ali realno, radije nebih djelila XL kokice samo zato što si rekla da si na ''dijeti''.

Prvi put kad sam zaradila svoj novac s devetnaest sam u potpunosti potrošila na garderobu. Nisam ni znala da ne volim toliko crnu odjeću koliko sam se zaklinjala. Štoviše, mislim da je tamno plava moja boja.

I naravno, ovo je definitivno prvi put da pričam o sebi toliko otvoreno.

Mali savijet o broju jedan : nije on tako zlatan.

Oznake: Tetovaža, piercing, ljubav, žena

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Broj Posjeta

Mali Svijet Zvan Lue

''Normalni'' ljudi bi moje postupke nazvali ekstravantnima, ali u mojoj glavi, ja sam sasvim normalna.

Ne idealna.

Ne najbolja.

Ne savršena.

Ne drugačija.

Normalna.

Pjesme Koje Mi Pomognu Da ''Preživim''.

Eminem - Killshot ; Venom ; Rap God

Imagine Dragons - Natural ; Whatever It Takes

The Chainsmokers - Sick Boy

Lukas Graham - 7 Years Old

Spooky Scary Skeletons (Remix)

Seven Nation Army (Glitch Mob Remix)

Unlike Pluto - Everything Black

Zara Larsson - Never Forget You