design*:.torry. picture*:.deviantART.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

moje gluposti...
razmišljanja...
osjećanja...

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Imageshack
Tutor blog
Vip
DeViaNArT

Blogichi koje chitam...
ALaStoR
AzY
ChaNdLe
CoNteSa
DebELa - BeRTa
DeMnY
DreAM GiRl
EruDiTnA
GraV!tYsRa!nBow
Hrki
ImAš CvJetIć U kOsI
InSpiReD GiRL
IvAnČe
KeN-oH-MaN!jA
LaLuNA
LaM!ia
LaRaMiE
LaT!cA
LeAna
Lei
L!TtLe
LonDoN SkY
MaALa
MaRRy
MaTov!LkA
MaZoh!sTičK! m!šKo
N!nA
PaM
P!nkEye
P!nk SaPphIrE
RoB!
SaDdy
SiEnA
S!oBhaN
Sm!SaoŽ!VoTa42
SteLLa
SuPeRnOVa,SuPEr JA
TeChnO MaCa
ZarObLjeNa LepTiRica

šličice i neke moje pjesmice...

Od prvog trenutka...
Sviđaš mi se...
Al moje srce to
priznati nije htjelo
Sve dok se tvoje
nije ohladilo...
Nisam ja kriva što
je vatra bila mala,
i što je dugo
trebalo da dođe
do požara...
Znam da sam
pogriješila....
i sada žalim...
Al molim te
pomozi mi da
na sve zaboravim...








Suze mi teku
a oči su mi suhe,
niz lice mi klizi kap,
teška, puna muke.
Crna je i ružna
ko tama srca mog,
pomoć joj ne mogu
bez zagrljaja tvog.
Dobit ga neću,
to dobro znam.
Suza što kreće
pada na dlan.
Suši se, nestaje,
nema je...
A moja patnja
još veća je...





Ti nisi svjestan
što mi činiš,
nisi svjestan
koliko me mučiš
nisi svjestan
što radi tebe patim...
Ja to stvarno
ne mogu da shvatim!
Znam da si muško
i da ne možeš
shvatit moju bol,
tu mi ne može
pomoć ni alkohol.
"što da radim?"
pitam savjet Boga,
kad ne znam koga.
Ali mi ni on
točan odgovor
ne može dati
kad ne zna
koliko moje srce pati!







Kako je teško voljeti
a to drugima kriti.
Voljeti zabranjeno voće
kojem nikad više nećeš prići.
Što duša može kad voli
i ne može da preboli.
Tijelo još uvijek izgleda jako,
a ona se iznutra ne osjeća tako.
Gubi se...
Nestaje joj sjaj...
jer je njeno veselje
otišlo s tobom
u tuđi zagrljaj!!!!



VOLIM TE
ko anđel Boga
LJUBIM TE
iz sveg srca svoga
TREBAM TE
ko čovjek vodu
A šta ću
kad bez tebe ne mogu!






Imaš oči
poput mačkice,
pogled
pun sjaja,
usta iz raja...
al' jednostavno
nešto ti nedostaje!

četvrtak, 27.09.2007.

Grudi, dojke, cice, sise... Zovite ih kako hoćete. Meni smetaju!

Ljuta sam, jako sam ljuta na muški rod…
Izbace me iz takta i to svjetski. U trenu.
Samo jednom glupom rečenicom…
Rečenicom koja me više od svega živcira.
Pogledaj koje sise!
Šta?!? Šta ja nemam niš drugo na svom tijelu
Osim tih je….. sisa.
Šta netko ne kaže koje dobre noge,
Koje lijepe oči… ma pogledaj je baš je simpa
Nego gotovo svaki pripadnik muške populacije
Primijeti samo moje cice.
Bilo pitanje o dečkićima u vrtiću pa do penzionera…
To je prestrašno.
Ja to više ne mogu slušat.
Da nosim neke dekoltirane majice,
pa bi još rekla nešto… (ok, pokazujem ih… govorite)
ali ne… to strogo izbjegavam jer onda bi tek poludjela.
Nisu mi jasne žene koje žele imati 4, 5…
stvarno nisu.
Zar su toliko željne tuđe pažnje?
Zar žele da ih muškarci smatraju objektom sa sisama?
Ne shvaćam…
Što je najbolje moje uopće nisu ni toliko velike.
Prosječne su..ali bih ja voljela da su manje.
Možda bi me onda ljudi gledali drugačije.
Možda muškarci ne bi na meni primijetili smo njih.
Možda… ali sigurno je da bi mogla stavit
Svaku lijepu majicu na koju naletim i
Koja je malo (više) otvorena…
Zato jedva čekam da još malo odrastem,
Skupim pare i odem ih smanjit..

Post potaknut budalama koji su komentirali
moje grudi tako da sam ih čula ja i još
20 ljudi u blizini…

strašno!

četvrtak, 13.09.2007.

still happy...

U pretprošlom postu sam rekla da
dolazi moje vrijeme…
i nisam se prevarila.
Polako ali sigurno vrijeme mi se približava.
I sretna sam zbog toga.
Shvatila sam što me kočilo.
Neću više tome dozvolit da mi se približi.
Sviđa mi se ovako.
Niš me ne opterećuje…
Mogla bi se bez problema naviknut na
Takav život…
Jedino mi je žao što to prije nisam shvatila.
Sreća me toliko dugo drži jer sam
Stvarno nakon puno vremena zatvorila
Onu kutiju koja je već odavno
Trebala bit zatvorena.
Ali bolje ikad nego nikad.
Postove pišem rjeđe jer kad se ovako osjećam
Ne znam se izražavat (ne kažem da se inače znam) =)
Lakše mi je izrazit svoje osjećaje
kad nisam tako dobro raspoložena,
kad me nešto dirne u srce…
onda riječi teku same od sebe…
ovako se još moram naučit… =)

ljudovi moji budite mi sretni i veseli,
ne opterećujte se glupostima,
uživajte u životu i iz svega izvucite najbolje
jer JEDNOM SE ŽIVI,
a zašto onda život provest u tuzi i boli?

utorak, 04.09.2007.

evo me...

Nemam inspiracije…
Još uvijek me drži onaj osjećaj sreće.
To je već poprilično dugo…
I baš sam zadovoljna.
Ne opterećujem s ni sa čim.
Trudim se maksimalno
iz svega izvuć ono najbolje…
trudim se… i uspijevam
koliko god je to moguće…
Jednom ću uspjet u potpunosti…
Ja to znam!
Samo treba još malo vremena.
i ono polako dolazi.

Puse vam ostavljam i javim se kad
Budem imala nešto pametnije za napisat.
Bit će uskoro. Obećajem!