utorak, 15.05.2007.
she was just a normal girl...
da,napokon sam našla temu..promjene:Zašto se ljudi toliko,mjenjaju?Zašto pokušavamo biti nešto drugo..pa evo,iskreno ću uzeti svoj primjer,znam da će ovo zvučati svakako,ali jednostavno to mislim,i ne znam jel sam to ikad ikome prije rekla(možda bf..):prije kojih dvije god bila sam onako normalna osoba,bucko,bez uspjeha kod dečkiju,mislim netko mi se sviđao i to jeto,naravno da nisam imala šanse za išta više,niti je baš itko i želio,bez ikakvog samopouzdanja..ali nisam se žalila,imala sam frendove,bila sam sretna...
e onda,tj danas..malo sam se promijenila,od bucka nastala je mršava cura,za koju su se dečki počeli zanimati(ni još danas ne kužim zakaj,ali ajde..)..bilo je sve drugačije,stalno sam imala feeling ako se netko zanima za mene da se samo dobro sprda,jer koliko god se ja promijenila fizički ostala sam isti onaj nesigurni bucek..
kad sad razmišljam,što sam postignula..promjenu?hmm,pa jednim djelom da ali onaj drugi dio
...ne baš u potpunosti,jer ostao je onaj nesigurni dio mene,zbunjen,koji ne zna kud bi,zašto se neke stvari događaju..
uglavnom,ja ne kažem da nisam sad sretna,ali ne bi bila ni nesretna da sam ostala onako,jer tada sam očekivala ma bit će sve savršeno,pa to nećeš biti ista ti,ista ti kojoj nikad ništa nije pošlo od ruke..a kada nešto sada pođe krivo,pitam se:zašto,zar nije trebalo biti drugačije??
ali uvijek u životu je nešto lijepo a nešto nije,to je normalno i to trebamo prihvatiti..a ako to prihvatimo trebali bi onda prihvatiti i sam sebe jer je to fakat bitno,i trebali bi svi biti zadovoljni sa sobom,jer kakvima se mi vidimo takvima će nas vidjeti i drugi..
- 13:36 -
Komentari (218) - Isprintaj - #
