evo pošto već neko vrijeme nisam skoro ništa pisala, vrijeme je.
dakle o čemu bi mogla brbljati?
ajd naprimjer o jebačkom zadnjem danu škole! stvarno je bilo prejebeno!!!
dan prije (srijeda) smo skoro zapalili razred (koji je pun papira, stiropora, LJEPILA i tko dalje, a sve je to zapaljivo...)
no nama nije bilo dovoljno to što smo zapalili hrpu novina nego smo pustili da se dimi dok se razred nije ispunio dimom (ko moja pluča dan kasnije, he he...).
najsmiješnije je bilo kad je profesor uletio u razred pun dima, u kojem nisi vidio prst pred nososm, i počeo se derat : "jeste li vi normalni???? tko je to zapalio???"
a mi vrištali od smijeha dok nismo počeli kašljat od dima...
vjerovali ili ne nakon 10 minuta deranja i panike, profesor se smirio, shvatio da nitko neće reć tko je zapravo zapalio novine pa se nije ni trudio saznat i pitao nas dal bi htijeli na kavu s njim u četvrtak...
taj frajer ima čelične živce, majke mi...
sljedeći dan smo se našli s njim u bircu blizu škole i svima nam je platio kavu, a bilo nas je između 10-13, tu negdje...
nakon te kave, otišli smo u dugave i gazili se ko pičke!
bilo je super...
kad nas je pustilo chillali smo ćuku vremena i krenuli prema doma...
nepisala bi vam sve u detalje ali to nije baš štivo za objavljivat na internetu 
all the best...
Chimaira - drumsolo (Ricky)
evo ovo sam jednostavno MORALA staviti na blog jer je fucking predobroooo!!!!!
frajer nije normalan!!!!
neću gnjavit, pogledajte sami...
enjoy...
Chimaira - nothing remains
in flames - cloud connected
najžešči spot! andres s ravnom kosom... ovo je prvi spot koji sam vidjela od in flamesa i jaaako dobro sam ih zapamtila nakon toga, odmah su mi se svidjeli i slušam ih i dan danas...
enjoy...
još jedan crtež...
evo ovo je nastalo , pa mogla bi reć, sasvim slučajno...
krenula sam s rukom i eto...
nastalo nešto sasvim deseto...
ali sviđa mi se...
to je zapravo ruka koja je stvorila sve...
lol, ma zezam se...
ajd komentirjte, htijela bih znati što narod misli o ovome...
stay heavy!
Lucudno sanjanje...
Gotovo trećinu života provedemo spavajući. Nekima je to vrijeme ispunjeno živopisnim snovima, neki imaju noćne more, neki su uvjereni kako uopće ne sanjaju, a neki (ma koliko to čudno zvučalo) odlaze na spavanje kako bi se u snu - probudili. Ovi posljednji nazvaju se još i oneironautima (od grčkog “istraživači snova”) ili lucidnim sanjačima.
Jedan od najpoznatijih oneironauta je američki znanstvenik Steven LaBerge, osnivač Instituta za lucidno sanjanje u Californiji. “Lucidni sanjači mogu svjesno utjecati na događaje u snu”, objašnjava LaBerge, “Mogu stvarati i preoblikovati objekte, ljude, situacije, svjetove, čak i sami sebe. Prema standardima fizičke i društvene stvarnosti, mogu činiti nemoguće.”
No krenimo redom…
Što je to lucidan san?
Lucidan san je san u kojem je čovjek svjestan da sanja.
Većina ljudi je imala naznake lucidnosti u snu barem jednom u životu. Najčešće se to događa kada sanjamo da nam prijeti neka opasnost pa se shvativši “da je to samo san” brže bolje odlučimo probuditi. Ali, ako je to samo san, a mi smo ti koji sanjamo, zašto umjesto da se probudimo ne bismo odlučili nastaviti sanjati? Ovaj put - ono što želimo.
ovo sam našla na jednoj stranici, i ful me se dojmilo.
baš me zanima dal to stvarno funkcionira...
ako vas zanima još nešto o toj temi, posjetite stranicu Sveznar.com
evo jednog od likova najžeščeg crtića koji postoji!!! morate znat za happy tree friends-e, a ako neznate... shame on you!!
preeeejeben crtić... svi su slatki medvjedići il šta već, koji se kolju kroz cijeli crtić i na kraju je sve krvavo i možda netko preživi, ili onaj zbog kojeg su svi crknuli ili onaj koji ih je sve poklo... presmiješno...
nije da volim krvave scene ali nije i da ne volim, he he...
evo stvarno neznam šta bi pisala, nemam baš ideje, a ne želim pisati o temama o kojima piše velika večina blogera - hrv.radijski festival, kraj šk. godine, kako mene nitko ne voli, ja mrzim svoj život bla bla...
svaki drugi blog koji otvorim je ...sranje!
imala sam veliku potrebu da to napišem...
ne kažem ja da je moj nešto bolji ali ipak..
a što je najgore takvi blogovi, usudila bih se reći emo-blogovi imaju pun kurac komentara! ko da su svi emeri međusobno povezani i sve što rade cijeli dan je komentiranje drugih emera! imam osječaj da preuzimaju svijet!!! uskoro bi se ovaj blog.hr mogo zvat EmoBlog.hr!
evo sad sam se ispucala ,s tim da sam odlučila ipak ne objaviti sve što sam napisala u vezi emera jer bi me gro njih moglo napast, a neda mi se prepirat, jer inače nemam ništa protiv njih... (nek se sami sažaljevaju koliko hoće, ako ih već nitko drugi neće...) al eto danas me puklo... naišla sam na previše Emo blogova, pa su me zbedirali i naživcirali...
anyway, josh sam neshto htijela napisati ovdje, da podijelim sa svijetom, ali nemogu se sjetit shta...
mmmmm.... neznam...
da! htjedoh reć da nisam završila na koncertu od dream theatre-a, jerbo mi starci nisu htijeli dat pare za kartu (grrrrr...)
ali rekao mi prijatelj koji je bio da su svirali samo sat i pol, da je ozvučenje bilo u kurcu i tak te neke sitnice...
bilo mu je dobro, ali da je znao da će tako biti, ne bi dao 200 kn za ticket...
naravno da nije bilo baš dobro kad ja nisam bila tamo, he he... - zajebavam se...
eto, to bi bilo to od mene zasada...
budite pozdravljeni and STAY HEAVY!!!!
moji crteži...
zadatak koji smo radili na crtanju u školi...
