dokaz...
desperadossssss.... predobar.....
opis - dobre stvari...
mislim da je vrijeme da napišem par dobrih stvari o italiji, (ako se uopče sjetim koje...) i naravno da vam malo opišem što se događalo nakon zalaska sunca...
u italiji, doslovno svugdje, na kojem god mjestu bili, zalazak sunca je prejeben! nisam mogla vjerovati! svako predveče, dok bi se busom vračali u hotel, svi bi slikali te zalaske sunca, koji su stvarno preeeedobri, ali ja naravno nisam mogla je imam usranii mali fotić s kojim to ispada ko mrlja na nebu...
najžešći dio razgledavanja svake građevine je bio dio kad smo, mi koji smo brzo razgledali unutrašnjost, izašli van i zasjeli na oooogrooomne stepenice ispred crkve (svaka ih ima) i čilali dok je ostatak ekipe( ulizivači i geekovi...) podobnije razgledavao unutrašnjost. nema ništa bolje od sjest na ogromne stepenice i gledat cigane kako se trude prodat sve što imaju, uživati na suncu, tu i tamo spalit pljugu.... da, bilo je jebeno...
a sad da vam ispričam prvu večer... soba u kojoj sam ja bila s još dvije cure bila je na prvom katu... a soba gdje su bili dečki iz razreda, s kojima smo praktički bili cijelo vrijeme, bila je u prizemlju, pokraj ulaza u taj naš hotel. njihova vrata su bila odmah pokraj ulaznih, tako da su imali ulaz u sobu odmah izvana, što je bilo prejebeno...
uglavnom, prvu večer smo bili u njihovoj sobi do 4 ujutro i tad nam se prispavalo pa smo odlučile otići u svoju sobu. krenemo gore, a ulazna vrata naravno zaključana. još bolje da su bila zaključana jer smo zbog toga vrištali od smijeha barem pola sata...
naravno ostali smo kod njih do 10 do 7 ujutro, spavali smo možda pola sata... buđenje za taj dan je bilo dogovoreno u 7...
jedan frend koji je trebao bit u toj sobi, bio je kod neke trebe, pa je došao u 10 do 7 i umro od smijeha kad je skužio da smo mi prespavale i da nismo mogle do svoje sobe...
stvar je u tome da se ta ulazna vrata mogu otvoriti samo iznutra pa je on uspio izač, i hvala bogu ostavio je otvorena vrata... mi smo brzo otišle gore i taman se počele smijat situaciji kad ono profesori kucaju na vrata . ajmo buđenje!!!
način na koji me frendica tada pogledala nikada neču zaboraviti! kakvu je ona facu složila... oči je izbuljila , usta otvorila, ukratko usrala se...
kažem ja: samo malo.... primim joj bradu, zatvorim joj usta, otključam vrata...
profesor nas pogleda i kaže: bravo cure, ne samo da ste već budne nego i obučene, svaka čast cure, tako se probudit nakon što ste kupili onoliko alkohola jučer...
stvar je u tome da su profesori sjedili u bircu u kojem smo morali kupovat cugu pa su vidjeli koliko je čega itko kupio...
dođe drugi profesor, proviri u sobu i kaže: čak su i krevete pospremile... e na to sam skoro pukla od smijeha!!!!
kad smo zatvorile vrata , pišale smo od smijeha!!! ali doslovno!!! presmiješno...
drugu večer smo opet bili dolje u sobi kod ovih, samo što smo se fakat zgazili više nego večer prije...
tamam kad smo se svi legli (odlučili smo da u 3 idemo spavat jer nije baš jednostavno hodat cijeli dan nakon pola sata spavanja...) ja sam im rakla da mi svaki od njih ispriča najbrutalniji vic koji su ikad čuli...
i onda je ovaj jedan frend izmislio vic o jednom frajeru iz 4 razreda koji je išao s nama, btw. lik izgleda ko muha...
vrištali smo od smijeha, i onda je taj frend počeo izmišljat viceve o ovom frajeru ko da nije normalan! samo ih je sipao iz rukava! največi car kojeg znam!!! Dino care!!!!
uglavnom, nismo spavali do nekih 5 jer je do tada on izmišljao viceve, jedan za drugim, nismo se stigli ismijat na ovaj koji bi čuli, več je pričao novi.... prestrašno...
najlegendarnija večr, definitivno...
treču večer smo bili u našoj sobi, i dino je svirao gitaru... bilo je predobro... stalno nam je netko upadao u sobu da se stišamo, što naravno nismo... onda smo popizdili i zaključali... samo me smetalo to što skoro nitko od ovih nije znao ništa pjevat od stvari koje je dino svirao, jer nije svirao sranja, nego claptona i ekipu, pa smo samo ja i on pjevali, sve dok nije počeo svirat psihomodopop... e to je bilo jebeno...
treče i četvrte večeri se ne sječam baš, (znači bilo je dobro) a petu večer smo bili u busu, vračali se doma... jao u busu je bila isto smijalica... skoro svi su krmili u busu samo što u busu baš i nije lako spavat, pa je večina ekipe samo kljucala... koliko sam se nasmijala s profesorom... on je slikao sve te poze i face iz busa... prasmiješno... stavila bi vam slike ali nažalost nemam dopuštenje od tih osoba koje su na slikama...
nagovorit ću ja njih da popuste... imam ja moć nagovaranja... do tada, pozdrav
opis - loše stvari...
eh taj maturalac... znam da će zvučat isfurano ali bilo je predobroooooo... ja stvarno mislim da bolje nije moglo biti... uz sve mane koje italija ima i loše stvari koje su se dogodile, nebi ništa mijenjala... niti sekundu...
bili smo 5 dana u rimu i okolnim gradovima, sve u području toscane. arezzo, orvietto, vatikan i asissi. toliko smo se nahodali da me još uvijek noge bole.. ma šalim se, zapravo me noge uopče ne bole i to mi je ful čudno...
uglavnom, prohodali smo skoro cijeli vatikanski muzej koji je,za one koji neznaju, poprilično oooogroooman!
od svih crkava koje smo vidjeli najviše me se dojmila crkva sv. petra u vatikanu, koja je ujedno bila i najveća koju smo posijetili. i jedina kod koje moraš proći kroz detektor metala da bi mogao ući...
taman kad smo mi ušli, razgledali i izfotkali početak crkve, počela je neka ženska pjevat. taman je počela misa, i ta žena je pjevala ko anđeo. tako se bar činilo jer je njezin glas tako savršeno odjekivao kroz crkvu da nas je skoro hipnotiziralo... nikada to neću zaboraviti...
a coloseum... da ne pričam... jel si možete zamisliti da stojite u areni gdje je brutalno pobijeno najviše ljudi na svijetu...prestrašno... ali šta je, je, izgleda savršeno... iz kojeg god kuta ga slikali, slika ispadne dobro...a hvala bogu naslikali smo ga se pošto smo doslovno 2 sata ispred čekali da grupa prije nas završi s razgledavanjem unutrašnjosti, pa nismo imali šta radit osim slikati i kuhati se na suncu...
a kad smo izašli iz coloseuma i počeli razgledavati rimski forum, nebo se polako počelo mračiti i na kraju nas je tako oprala kiša (jedno vrijeme i tuča) da smo bili mokri do kosti... i takvi smo od tamo trčali do metroa, u kojem smo se mokri ko miševi stiskali dvije stanice da bi došli do busa. jer je bio totalni kolaps u gradu pa se vozač busa nije htio nit potrudit da dođe po nas...
samo da kažem, nemojte nikada mokri sjediti u busu...mokre hlače vam pokupe sve mucice sa sjedala a i jednostavno je odvratan osječaj mokar sjediti na stolicama na kojima je sjedilo groooo ljudi...
šta sam još htijela reći... da, italija je ful skupa, za kavu koju ćeš srknut u par sekundi moraš dati 6 eura (!!) a ako želiš sjest i popit tu splačinu od kave, platit ćeš je 9 (!!!!) eura. nevjerojatno...
još uzmite u obzir to da je tamo zabranjeno pušiti u zatvorenim prostorima, pa ako želiš sjest, popiti kavu i zapaliti cigaretu, platit ćeš još više da bi sjeo na terasu ali ta nas cijena baš i nije zanimala jer nam je sve bilo jasno kad smo čuli prve dvije... btw, nitko nije pio kavu...
rim je zapravo vrlo zmazan grad, što nisam očekivala ali sam to vidla već iz busa i mislila sam da mi se pričinjava...
hodajuči po gradu shvatila sam da je pun turista i cigana koji turistima prodaju razna sranja... zapravo tamo ima dosta crnaca koji prodaju razna sranja, kao kod nas cigani... samo što ih ima cirka 3 do 4 puta više... valjda samo 5 % stanovništva su talijani...
još jedna stvar koja me smetala je to što nigdje u jebenom rimu nema pekare!!! morali smo jest u McDonalds-u (nije da nam je teško palo...) ali osobi koja svaki dan pojede nešto iz pekare nije lako bez peciva...
još da napomenem: bočica vode od pola litre u centru-2 eura, a boca od litre i pol u predgrađu- 70 centi...
ubiru pare gdje god stignu, nisu normalni...
ali sve u svemu bilo je prejebeno...
išla bih ponovo prvom prilikom, ali s više para, naravno...
pozz..
rim...
evo par slikica sa maturalca iz rima...
nadam se da će vam dočarat bar dio ljepote italije...
nakon dolaska u regiju Toscanu i arezzo, počeli smo obilaziti gradske znamenitosti
pogled na vitraje iz unutrašnjosti crkve
tipična talijanska kučica i balkon
rozeta izvana...
rozeta iznutra...
kolosej...
kolosej iznutra...
nakon dolaska do koloseja i rimskog foruma, nebo se polako počelo mračiti i za desetak minuta je bilo crno...
i počele su padati i kiša i tuča, vrlo brzo smo bili mokri do kosti i trčali do metroa kako bi došli do busa ...
sljedeći dan smo posjetili vatikanski muzej...
ovo je vrt vatikanskog muzeja...
nastavak slijedi...
Prvi rad....
evo jedan moj rad, pretpostavljam da znate o kome je riječ...
basist systemovaca....
nadam se da vam se sviđa...
nove slikice za moju zbirku...
evo mene napokon, došla sam napisati post, već sam zaboravila kako se to radi...
koliko nisam bila na netu, pa to je strašno!
nisam imala vremena ni za što a kamoli za internet uopče!
uglavnom moram se pohvalit sa bendom od bratića, imali su gažu i snimili su ih na dvd, stavili na net i dobili su izvrsne kritike... ful mi je drago , zaslužoli su to!
dobili su i poziv za tri nove gaže, mislim da je jedna u rijeci, i ići ću ako neću bit na maturalcu.
jao, jedva čekam taj maturalac!!!!! idem 15.04 u Rim i znam da će bit prejebeno jer ide najbolja ekipa i najbolji profesori!!!
što je najbolje od svega bit ćemo svi u jednom hotelčiću koji izgleda kao malo veća kuća tak da smo svi skupa i nemamo se s kim svađat...
predobro...
dobro, da ne gnjavim, pozdrav svima koji me znaju i koje ja znam...
