opis - loše stvari...
eh taj maturalac... znam da će zvučat isfurano ali bilo je predobroooooo... ja stvarno mislim da bolje nije moglo biti... uz sve mane koje italija ima i loše stvari koje su se dogodile, nebi ništa mijenjala... niti sekundu...
bili smo 5 dana u rimu i okolnim gradovima, sve u području toscane. arezzo, orvietto, vatikan i asissi. toliko smo se nahodali da me još uvijek noge bole.. ma šalim se, zapravo me noge uopče ne bole i to mi je ful čudno...
uglavnom, prohodali smo skoro cijeli vatikanski muzej koji je,za one koji neznaju, poprilično oooogroooman!
od svih crkava koje smo vidjeli najviše me se dojmila crkva sv. petra u vatikanu, koja je ujedno bila i najveća koju smo posijetili. i jedina kod koje moraš proći kroz detektor metala da bi mogao ući...
taman kad smo mi ušli, razgledali i izfotkali početak crkve, počela je neka ženska pjevat. taman je počela misa, i ta žena je pjevala ko anđeo. tako se bar činilo jer je njezin glas tako savršeno odjekivao kroz crkvu da nas je skoro hipnotiziralo... nikada to neću zaboraviti...
a coloseum... da ne pričam... jel si možete zamisliti da stojite u areni gdje je brutalno pobijeno najviše ljudi na svijetu...prestrašno... ali šta je, je, izgleda savršeno... iz kojeg god kuta ga slikali, slika ispadne dobro...a hvala bogu naslikali smo ga se pošto smo doslovno 2 sata ispred čekali da grupa prije nas završi s razgledavanjem unutrašnjosti, pa nismo imali šta radit osim slikati i kuhati se na suncu...
a kad smo izašli iz coloseuma i počeli razgledavati rimski forum, nebo se polako počelo mračiti i na kraju nas je tako oprala kiša (jedno vrijeme i tuča) da smo bili mokri do kosti... i takvi smo od tamo trčali do metroa, u kojem smo se mokri ko miševi stiskali dvije stanice da bi došli do busa. jer je bio totalni kolaps u gradu pa se vozač busa nije htio nit potrudit da dođe po nas...
samo da kažem, nemojte nikada mokri sjediti u busu...mokre hlače vam pokupe sve mucice sa sjedala a i jednostavno je odvratan osječaj mokar sjediti na stolicama na kojima je sjedilo groooo ljudi...
šta sam još htijela reći... da, italija je ful skupa, za kavu koju ćeš srknut u par sekundi moraš dati 6 eura (!!) a ako želiš sjest i popit tu splačinu od kave, platit ćeš je 9 (!!!!) eura. nevjerojatno...
još uzmite u obzir to da je tamo zabranjeno pušiti u zatvorenim prostorima, pa ako želiš sjest, popiti kavu i zapaliti cigaretu, platit ćeš još više da bi sjeo na terasu ali ta nas cijena baš i nije zanimala jer nam je sve bilo jasno kad smo čuli prve dvije... btw, nitko nije pio kavu...
rim je zapravo vrlo zmazan grad, što nisam očekivala ali sam to vidla već iz busa i mislila sam da mi se pričinjava...
hodajuči po gradu shvatila sam da je pun turista i cigana koji turistima prodaju razna sranja... zapravo tamo ima dosta crnaca koji prodaju razna sranja, kao kod nas cigani... samo što ih ima cirka 3 do 4 puta više... valjda samo 5 % stanovništva su talijani...
još jedna stvar koja me smetala je to što nigdje u jebenom rimu nema pekare!!! morali smo jest u McDonalds-u (nije da nam je teško palo...) ali osobi koja svaki dan pojede nešto iz pekare nije lako bez peciva...
još da napomenem: bočica vode od pola litre u centru-2 eura, a boca od litre i pol u predgrađu- 70 centi...
ubiru pare gdje god stignu, nisu normalni...
ali sve u svemu bilo je prejebeno...
išla bih ponovo prvom prilikom, ali s više para, naravno...
pozz..
