Verdammt ich lieb dich

Sada kad znam da sam bila upravu osjecam se tako prazno.
Da, volio ju je dok sam ja voljela njega, patio je za njom dok se okolo pricalo da dajem svijet samo za njega.
Vjerovatno me i mrzio tada, vjerovatno me gledao prijekorno i trudio se da izbjegne moju blizinu pod svaku cijenu jer tad sam mu ja bila jedina zapreka.
Ne znam sta da mislim o svemu tome, krajnje sam zbunjena, ne mogu vjerovati da mu se svidjela, da ju je volio... Ona ga je odbijala kad sam ga ja primala u narucje, ona je govorila kako je dosadan i prevrtala ocima, a ja sam riskirala svoju glavu za njegovu...
Sta je sad ovo? Kako to da nju voli vise od mene?
Sad je navodno situacija drugacija, sad je sve proslo ali volio ju je i to nista ne brise. Neki osjecaji ne zacjeljuju, znam po sebi.
Kad bolje razmislim neka ju je volio, mozda bi bila bolja za njega, mozda bi se bolje brinula o njemu, jace ga stitila, bolje mu to pokazivala, lakse pristajala na njegove uvjete ali ga nebi nikad voljela kao sto ga nazalost volim i dan danas JA!

Nisam andjeo, nit sam to ikad bila. Teska sam osoba, to ne poricem. Treba puno strpljenja da me se upozna, jos vise strpljenja da nekog pustim u svoj zivot, a najgore je sto smatram da nije vrijedno toga.
Znam da se ponekad cinim odbojna i nezainteresirana ali to se samo tako cini jer iznutra plamen stvarno grije samo se bojim pokazati. Ne znam zašto...jednostavno je tako.
Cesto se uhvatim kako mislim koliko volim neke ljude dok ih prijekorno gledam, ljutim se na njih cesto jer me cak i njihove najobicnije rijeci bole jer oni jednostavno NISU obicni ljudi!
Najgore od svega je ipak to sto im ja to nikako ne pokazujem. Nije da to necu vec jednostavno ne znam...
Znam da sam osoba dosadna, ponekad nametljiva, cesto razdrazljiva, nerijetko tuzna i puna nekih glupih problema i zato ne mogu vjerovati da je nekim ljudima stalo do mene.
Te ljude volim, jako ih volim...Izvinite ako vam to ne govorim, ja jednostavno imam problema sa artikuliranjem te dvije rijeci. Imam problema i sa pisanjem tih istih rijeci ili sa direktnim djelovanjem u vezi tih rijeci...
Ali to ne znaci da ne osjecam ljubav, naprotiv osjecam i to jako. Valjda zato sto je ne pokazujem nikom, ona je tako jaka.
Ne zamjerite ako vas nekad zanemarim ili proderem se na vas ili prijekorno pogledam to je samo maska jer ranjiva sam vise nego sto iko od vas moze zamisliti.
Navikla sam nosati srce na rukavu pa je u njega zabadao nos ko, kad i gdje je stigao zato ostatke tako ljubomorno cuvam. Povrijedili su me jednom davno i mozda zato sad ja vrijedjam
Voljene svoje imam svaki dan pored sebe i uzivam u tome, a njih molim da mi ne zamjere. Mislim na vas svakog dana i borim se svim silama da vam pomognem naravno indirektno
luv' ya 4ever

Opet si me zajebao...preslo ti u naviku.
Lagala bi kad bih rekla da nisam i ja navikla, svaki put nesto obecas kazem samoj sebi da to nece biti tako ali to me ne sprijeci da se nastavim nadati, nazalost...
Ipak koliko god mi puta uradio isto i koliko god ja znala unaprijed sta ce biti, svaki put boli kao da je prvi! U ovom trenutku isto tako znam sta ce se desiti. Doci ces, praviti se kao da ti je stalo, ljutit ces se, zanovijetati, galamiti i naposljetku cu ti oprostiti...preslo nam u naviku.
Ali znam ja dobro da me lazes, iznova i na isti nacin. Znam da ti nije stalo, da me ne volis, znam da si se stidio reci da te ja cekam...Znam sve, nisam mala ja. Znam da svaki put kad kazes 'izvini' samo napises jer mislis da treba tako, ali ti cak ne znas ni znacenje te rijeci... Jedino sto ne znam je, zasto te nakon svega toga ja i dalje volim. Pregazio si mi srce bezbroj puta, povrijedio me, odbacio me, uradio sve sto si mogao, a ja sam ti svaki put presla preko toga kao da se nije ni desilo. Igras se sa mnom, znas da mozes da radis sta te volja, da me vrtis kako hoces i iskoristavas to.
A ja budala, volim te kao i prije... preslo mi u naviku...

Zasto kazes 'volim te' ako tako ne mislis
pozlit ce mi sigurno ako tako nastavis...
Trcim do kupatila,vodu pustam najjace
Da kojim cudom ne cujes
Kad za tobom zaplacem

Postedi me ,i nemoj da se igras s tim...
Jer ne treba mi puno da ti oprostim...

luv'ya 4ever

Nikad mi muskarci nisu bili jasni, a pogotovo mi nisu jasni muskarci u paketu sa prijateljima. Vecina muskaraca koje ja znam imaju uvijek oko sebe copor prijatelja i svi zajedno izgledaju kao kakva velika sretna porodica ali daleko od toga. Oni su zajedno eto samo da bi bili zajedno, izvodili gluposti, upotpunili vrijeme. Kad bi jednog od tih muskaraca pitao za njihovog prijatelja vecinom ne bi znao odgovoriti više od elementarnih stvari ili nekih zajednickih dogadjaja (cast izuzetcima).
Nasmijesnije je ipak kad se u svu tu situaciju uvuce neka cura bila ona potencijalna cura nekog od muskaraca ili naprosto prijateljica, tad nastaje kaos. Muskarci ce uraditi (kad kažem to i mislim) AMA BAS SVE da pred prijateljima ne ispadnu 'papucari', 'pederi' ili kako god se već nazivaju... Nebitno da li im je stalo do te cure ili nije, prioriteti su prioriteti, a prioritet je jedan NE OSRAMOTITI SE! Ne bi to ni bio problem da muskarci sve ne uzimaju kao sramotu. Oni ce jednostavno smisliti brdo nekih smicalica kako bi ocuvali 'ugled' pred prijateljima i udovoljili curi, a nakon toga neće znati gdje im je glava, a gdje rep. Ne razumijem zasto je tako tesko reci prijateljima: 'Svidja mi se ta cura! Idem sa tom curom! Izvinite ali sada moram biti sa prijateljicom!' Ako se muskarci zbog slicnih recenica smataraju papucarima između sebe ja stvarno ne znam sta reci...
Jedan mi je nazovi prijatelj rekao:'Muskarci pred prijateljima nisu onakvi kakvi su inace!'
Gdje logika??? Ako pred prijateljima nisi onakav kakav jesi pred kim to mozes onda biti?
luv' ya 4ever

Polako ludim,
dok stezem grudi da srce ne pukne.
Ne zelim s drugim,
ne mogu s tobom,
a sama ne umem.
Ne ljubi me tim nevernim usnama,
Od snova s tobom sam odustala....
Pusti me da te zaboravim
Godinu dana da te ne vidim,
Pusti me da sakrijem svoj bol
Bar neko vreme budi daleko....
Peku me suze,
misli me lome,
bole me secanja
Druga nek uzme sve sto je moje
Nista mi ne treba....
luv' ya 4ever

Dvoje se vole...cista stvar. Ona je slatka, simpaticna i zgodna, on je lijep, dobar i meden. Ona je zaljubljena u njega, njemu se ona svidja. Nastavak se da pretpostaviti, dolazi shema pa veza i sretni su i sve je lijepo, dobro. No nije uvijek tako, zar ne?
Sta ako su njih dvoje prijatelji i ne žele da pokvare prijateljstvo? Sta ako se njeni roditelji ne slazu sa njenim izborom i brane joj vezu? Sta ako im ta ljubav nanosi samo bol? Sta ako se jedno od njih dvoje nalazi u drugom gradu? Sta ako im drustvo okolo ne da mira i onemogucuje svaki naredni korak? Sta ako je jedno od njih zazuzeto? Sta ako oni ne znaju za medjusobne osjecaje ili jos gore ne zele da znaju?
Iako imaju sve preduvjete za savrsenu vezu, nije lako napraviti mali korak od presudne vaznosti. Nece ga ni napraviti jer su previse preplaseni, pametni ili nepromisljeni, zavisno od kutka iz kojeg se gleda. I vrijeme tako prolazi, a njih dvoje se nalaze na toj nekoj nultoj tacki onesposobljeni da idu dalje, kao i da se vrate na staro, a vrijeme i dalje prolazi. Stalno su zajedno njih dvoje, tako jako kriju šta osjecaju, a sakriti ne mogu jer sve se vidi... Navodno to im smeta, 'glasine', 'glupe lazi', a drago im je čuti svaku rijec. Svi vide, samo se oni prave budale ali znaju i oni, dobro znaju cijelu situaciju jer ljubav nije slijepa ona naprosto vidi stvari koje mnogi drugi ne vide ali oni ne zele da se maknu sa vec postojece tacke, na kojoj nista ne dobivaju ali ni nista ne gube. Pitanje je vremena kad ce neko od njih da se urazumi i nastavi dalje ili pograbi ono sto mu pripada ali sumnjam da vrijeme tu moze pomoci. Dok ih neko ne pogura oni nece krenuti, a niko ih nece pogurati jer ne smatra da je neophodno gurati naprijed takve budale. Vrijeme ce proci, oni ce se rastati i mozda ce i pozaliti ali sta imaju od toga? Prijatelji nisu, ljubavnici isto tako nisu, samo stranci što su nekoć bili postavljeni na isti put i namjerno skrenuli sa njega.
luv' ya 4ever

Moje ime, prezime, mjesto stanovanja, godine i ostale gluposti su zapravo sasvim nevazne... Samo sam jos jedna cura kao mnoge druge...

Jedina razlika je sto ova cura provodi vecinu vremena sanjajuci, mastajuci, pisuci razne price, misljenja, pisma i sta joj jos padne na pamet.
Ova cura ima taj neki svoj mali svijet u glavi u koji se cesto zavuce, onda kad joj bas u zivotu ne cvjeta, pa je odlucila taj svoj svijet podijeliti sa vama.
Uglavnom cu objavljivati neka svoja razmisljanja, pricice, pisma...zivi buckurish...
Vjerujem da ce se mnogi od vas pronaci u tome, a ako i ne, to su samo besposlice jedne cure
luv' ya 4ever