...Reče čovjek kojeg je krasio srebni nos i koji je bio toliko ohol da je radije umro nego oskrnavio VIP domjenak jednom takvom profanom trivijalnošću kao što je odlazak u toalet. Na pamet mi pade kako bi to Njegova genijalna goropadnost izgledala da je kojim slučajem živ u današnje doba?...Hmmm...Barem kao Karl Lagerfeld. Što bi u narodu rekli "ko o čemu - kurva o poštenju", a to je zlatna izreka koja se ne može primijeniti samo na par jako, jako mudrih ljudi na kugli zemaljskoj. Jesi li primijetio (ovo ja pitam Paku ;) kako najveći šovinisti u raji počinju spiku s "ja zaista volim sve ljude"; vozači koji koji non-stop ulijeću u škare i ne libe se zaustaviti promet da bi razmjenili par "baza" s poznanikom na pločniku eksplodiraju bujicom psovki kad ih na cesti dekomodira vlastita kopija, a osobe navikle na poseban tretman svoje okoline opetovano ističu koliko su skromne? Hu, upravo spoznah da i ja imam par "deklariranja"; kasnije ću odvojiti vrijeme za jednu ozbiljnu kontemplaciju, a sad hitno moram sasjeći ovu digresiju koja se otela kontroli.

Elem, u najljepšem gradiću na Jadranu; u stanovitoj pizzeriji rade "nesretne" djevojke Ivana & Ana.
Nevoljko moram priznati da se moja duša ne pokaza tananom i supatničkom te sam za njihovu nevolju ljutu saznala tek kad ugledah natpis na kartonskoj ambalaži boce whiskeya. I zato, putniče, kad dođeš u naše bezprijekorno misto i ako te miris "Seljačke pizze" ili sendviča privuče dotičnoj restauraciji, obrati pažnju na škrabicu na šanku s duhovitim proglasom Ivaninih i Aninih radnih kolega, srca čistijeg i sućuti sklonijeg od ovog mog kamena u grudima, a onda nek ti je na volju hoćeš li doprinijeti nastojanju da se ispravi greška majčice prirode kojom tako okrutno i, po suvremenim načelima poslovanja - neprihvatljivo kazni ove dvije umilne duše.