muirgheal

srijeda, 18.04.2007.

Hobotnica s dozvolom za ubojstvo

Bliži se, bliži ljeto. Maestral se glupira nad morem a more se mreška i zove. Odvlači mi misli od svakodnevnih poslova i nameće svoje teme. U nedostatku recentnog iskustva predstavljam građanina mora u maniru Vicinih obilježenih :)

my name is octopus. blue-ringed octopus.

Hapalochlaena - hobotnica s plavim prstenima. Majušna je. Tek one najveće dosegnu famoznih 20 cm. Živi je primjer one narodne da se otrovi pakiraju u malim bočicama. Njena uobičajena boja varira od tamnosmeđe do mrkožute, ali kad se sprema za napad mijenja boju u jarkožutu s plavim prstenima, kao na slici. Stanuje tamo negdje između Japana i Australije u dubinama do 20m. Ima dvije žlijezde koje luče dvije vrste otrova. Jedna vrsta je za rakove i dosta je blaga, da joj ne pokvari tek, a drugu, jako otrovnu, koristi u obrambene svrhe, pa grabljivac brzo postane plijenom i ugine u roku od par minuta. Naravno, ovako skončati dozvoljavaju si samo najgluplji primjerci (čitaj čovjek), ostala morska čeljad, čim vidi plavu boju zna da je otrov u pitanju pa bježi glavom bez obzira. Napada tako što izbaci otrov u blizini plijena i onda čeka dok se ovaj komira ili jednostavno ugrize plijen. Kad je plijen mrtav počinje ga jesti svojim moćnim ustima u obliku kljuna. Ova slatkica je veličine golf loptice ali nosi količinu otrova da ubije 26 ljudi u minuti. Kao sva bića koja posjeduju malo više moralne standarde ne poteže oružje čim joj netko opsuje mater nego se prvo pokušava sakriti mijenjajući boju tijela da bi se uklopila u okolinu i tek kad joj je život u pitanju upali plave prstene. Svi koji su evoluirali dalje od amebe znaju da ovo znači stoj ili pucat ću. Pojašnjenje za amebe: možeš prići, možeš gledati ali za ime boga, ne diraj! Ugriz ove dame može biti bezbolan ali je svakako smrtonosan. Njen otrov sadrži tetrodotoxin s kojim se samo još 2-3 otrovne životinjske vrste na kugli zemaljskoj mogu mjeriti. 10.000 puta je jači od cijanida! Po ugrizu, žrtva vlastite gluposti će odmah osjetiti sljedeće simptome: mučninu; u prvom trenutku nejasno vidno polje – a već sljedeće sekunde slijepilo; gubitak čula dodira, govora i sposobnosti gutanja. Zjenice su raširene i nepokretne. Nažalost, ostala čula su neoštećena pa ste svjesni svega ali niste u mogućnosti reagirati. Poslije 3 minute paraliza cijelog tijela dovodi do prestanka disanja. Iako protuotrov još nije poznat postoji šansa da se spasi život: disanje usta na usta i masaža srca dok ne stigne hitna pomoć. Pošto je kompletna motorika blokirana, pacijent bi u bolnici, uz pomoć aparata trebao biti održavan na životu dok otrov ne nestane iz tijela. Poslije 24 sata svi simptomi nestaju – bez posljedica! Svi znamo što dalje slijedi. Znajući kako je otrovna, homo erecticus (lažu da smo došli do sapiensa), tj. Nadignuti čovjek neće reagirati tako da se skloni nego u maniri svoje vrste ubija. Bez upozorenja, naravno. Drugi razlog za izlov plavoprstene su šoldi, a što drugo. U industriji s otrovima (nemam pojma kako se stručno zove ova grana privrede) Australija neprikosnoveno sjedi na prvom mjestu.

- 18:16 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.04.2007.

bog stvori čovjeka prema svome liku

................ekshibicionist sad mu vraća sliku (Prevert)

Živimo u informatičkom dobu a glavna značajka tog doba je…neinformiranost. Istina je, svud oko nas je šuma informacija ali nam se često desi da od šume ne vidimo drvo. Teško je u toj poplavi selektirati relevantne informacije. Smiješno mi je kad čujem riječ cenzura. Cenzurirali - ne cenzurirali, sve je manje-više dostupno, negdje u bespućima mreže svih mreža krije se senzacija, vrište potencijalni naslovi, samo tko će ih prepoznati! Kad revnosnom službeniku u veleposlanstvu ili u nekoj drugoj državnoj instituciji šef zabrani obavijestiti svekoliko pučanstvo o najnovijoj aferi, on će to uraditi na svom blogu ili na forumu. Problem je samo što na tom forumu ili blogu dotični nije kul faca pa se nitko ne obazire na njegove postove. Prava cenzura zapakirana je u sveprisutnu pojavu na koju smo se navikli kao i na zrak koji dišemo i zove se 'oglašivači'. Oni u stvari probiru informacije za nas, oni određuju koliko je koja informacija važna i kako će nam je servirati. Jedna od skupljih stvari za društvo je besplatna tv. Skupa, jer pleše kako oglašivači sviraju i odgaja cijelu jednu generaciju tupoglavaca a nama starijim resetira sustav vrijednosti. Teme emisija se biraju prema gledanosti tj. broju potencijalnih kupca robe koja se nudi u debilnim reklamama pri čemu je kvaliteta programa sasvim nebitna. Ne znaš kad se zbio taj 'klik' ali sad ti je puno važnije koga su nominirali u bb kući od tamo neke bilijunske utaje poreza, sukoba interesa, a ne znaš ni tko su ti Mungosi što nisu primili plaću već tri mjeseca. Flegmatičnost se poput paučine hvata na sve segmente društva i pravi od nas masu podatnu za oblikovanje vještom demagogu.
Davno sam gledala kontakt emisiju o ekološkim aspektima projekta Družbe Adria ali mi se još uvijek mota po glavi. U novinama sam pročitala najavu i nacalila se pred televizor u određeno vrijeme iz razloga što me je jako interesirala situacija u Crnom moru. Ni na trenutak nisam posumnjala hoće li spomenuti ovaj, nama najbliži primjer kakvu katastrofu mogu napraviti balastne vode. I naravno, niti su to naveli, niti je ugošćeni stručko uopće znao suvislo predočiti do kojih stravičnih posljedica može dovesti poremećaj prirodne ravnoteže. Sažetak: voditelj čije pripreme za specijaliziranu emisiju nisu premašile pet minuta i plaćen, u stvari preplaćen a vjerojatno i potplaćen ekološki stručnjak koji služi jedino da formalno zadovolji postajanje takvog radnog mjesta.

p.s.
Sedamdesetih godina, balastnim vodama iz Velikih jezera (SAD) u Crno more je stigla Mnemiopsis leidyi (želatinozna ktenofora). Ta vrsta meduze jako se brzo razmnožava, a u Crnom moru nema prirodnih neprijatelja i u veoma kratkom vremenu je uzrokovala nestašicu zooplanktona zbog čega je riblji fond Crnoga mora naglo smanjen za čak 90 posto! Jedno od rješenja koje je tim biologa nudio bilo je da se "uveze" beroe ovata, nadajući se kako će se dvije tuđinske vrste pomlatiti i ponovo uspostaviti krhku ekološku ravnotežu. Međutim, odustali su od te ideje ocijenivši je too risky (kao što su takvi projekti do sada uglavnom izazvali samo još veće katastrofe) tj. beroe bi mogla početi jesti i domaće meduze ili neke druge vrste koje su važne za ekosistem. Onda se 1997 – bez ljudske intervencije (hm…) beroe ovata sama smjestila u Crnom moru vjerojatno prirodnom migracijom iz Mediterana ili opet tim nesretnim balastnim vodama. Uglavnom, kako bilo, 1999 već je bila rasprostranjena po Crnom moru; populacija želatinozne ktenofore je drastično smanjena a veliki broj vrsta planktona je počeo rasti. Za sad je izvješće pozitivno, ali je dugoročne efekte teško predvidjeti. Trebati će još dosta godina promatranja da bi se sa sigurnošću moglo reći da je sve u redu. Nije baš pametno petljati s prirodom.

- 23:31 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>