muirgheal

ponedjeljak, 15.05.2006.

80 godina radija i 50 godina televizije

Image Hosted by ImageShack.usImage Hosted by ImageShack.usImage Hosted by ImageShack.us

Znam se ozbiljno posvađati s televizorom. Naravno da reagiram na svaku sitnicu, to je moje sveto građansko pravo. Čakštoviše i obveza, rekla bih. Međutim, na ovaj svečani dan (kad postajem pi…uh, nije to) neću ni zucnuti o onom što mi ide na živce. Danas, kako je to već red, mislim samo na dobre strane.

Jako mi se sviđa emisija "Direkt".
Jako mi se sviđa serijal "More".
Jako mi se sviđa serijal "Hrvatsko podmorje".
Jako mi se sviđa "Dobro Jutro Hrvatska".
Jako mi se sviđa Danijela Trbović.
Jako mi se sviđaju biseri iz "Najslabije karike".

"Tko od vas misli da cosa nostra pase travu na Velebitu?"
"Kome od vas mozak stane na disketu?"
"Tko živi u desetom selu?"
"U koga je malko neobičan um?"
"Tko misli da je vespu izmislio Vespazijan?"
"Koga ne bi ni Borgovi asimilirali?"
"Tko misli da TURoperator liječi hemoroide?"
"Tko ne može misliti i disati u isto vrijeme?"

Jako mi se sviđa "Na rubu znanosti" i Krešimir Mišak.
Jako mi se sviđa vizualni identitet, kao na primjer ona špica kad su Rietveldov Crveni i plavi stolac opiturali u bijelo i ostavili samo crvenu kockicu da umjesto žute stremi u beskonačnost.
Jako mi se sviđa "Pola ure kulture".
Jako mi se sviđao "Ekran bez okvira".
Jako mi se sviđao "Jazz oko ponoći".
Još mi se puno toga sviđa na našoj televiziji, ali ponoć već je davno prošla, a ja sam danas spašavala svijet od ekološke katastrofe i sad sam umorna kako samo može biti umoran netko tko je upravo spasio svijet pa ne mogu više nabrajati.
Draga naša televizijo, kad se sve ovo zbroji i oduzme sve ono što ne želim danas navoditi, saldo je još uvijek debelo pozitivan i ja ti od srca čestitam na ovih 50 godina i ja ću te i dalje gledati i grintati, naravno. Nije ni čudo što si najgledanija javna TV u Europi.
- 02:46 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 09.05.2006.

Urbani seljak i nova religija




Mišo Pećarić: Religija


Moć medija je strašna. Bombardiraju sa svih strana rafalima gluposti i čovjek jednostavno usvoji razne kretenske izraze tipa "urbana vila", što otprilike ima smisla isto kao i "pametni glupan". A te nakaradne kućerine bez okućnice niču kao gljive poslije kiše i brzo i nepovratno mijenjaju lice grada. Nepoznatog graditeljskog stila, čudnih boja (najčešće je to varijacija na temu breskva narančaste – predmnijevam kako je ta nijansa bila na sniženju), vulgarno strše iz okružja nemajući ama baš nikakve veze s urbanizmom. Valjda zato tako očajnički trebaju pridjev "urbana".
Gledam tako jedno remek djelo iz tog post-razumnog razdoblja arhitekture i pokušavam dokučiti zašto ponosni vlasnik, kad već ima toliko šoldi za skrkat u beton, nije kupio zemljište negdje na periferiji i sagradio dom iz kojeg može vidjeti i koje drvo umjesto što sad bulji u zid susjedne kuće jedva metar udaljene.
A onda mi sinu: neće drvo! Drvo ga podsjeća na kraj iz kojeg došao. Čeznuo je za gradom, a sinonim za grad mu nisu bila kina, kazališta, koncerti i biblioteke, već asfalt i beton. Kad vidi drvo spopadne ga neka neugoda, to ga drvo veže uz rodni kraj i možda netko može primijetiti bliskost između njega i drveta (pogotovu ako je dotično drvo bukva). Najradije bi uzeo motornu pilu i posjekao i ono malo drvoreda što su ostali po gradu i sve fino izbetonirao. I tek tad bi odahnuo – uništeni su svi dokazi što ga vežu za mjesto zločina.
Iz istog razloga zabije ruke u džepove i polako se šetka dok prelazi ulicu desetak metara od pješačkog prijelaza prezrivo gledajući na zaustavljenu kolonu automobila koja je taman krenula sa semafora. E pa sad ga, valjda, više nitko ne može povezati s onim malim (o mrske li uspomene) koji bi u panici skočio svaki put kad bi seoskim makadamom protutnjali rođaci iz grada.
Tako se moj Baja lijepo riješio stresa kao da je čitav život išao na psihoanalizu. Jedini problem je u tome što taj stres, po nekim zakonima fizike, nije mogao nestati, pa se preselio kod mene, a ja, moram priznati, nemam tako zdrav način razmišljanja i moje protumjere nisu tako radikalne. Vjerojatno ću samo povećati dozu ovih tableta iz priloga.




prilog:
-jedan malo osebujniji egzemplar gore spomenutog trenda u graditeljstvu koji jasno pokazuje svu lucidnost vlasnika, cilj kojem stremi i potvrdu stare Virske poslovice "kad se može sve se hoće"…ili je to bilo obrnuto?
- ne baš tako laka droga veoma raširena u Hrvata. Ima pozitivan učinak kada se uzima u malim količinama (kao pomoć pri borbi protiv svakodnevnog stresa), ali ako se pretjera s uporabom postaje krivac za mnoge negativne pojave u društvu, kao što su i ove nazovi urbane vile.
-jedno od homeopatskih rješenja kako se riješiti stresa bez pravljenja kućerine od prekonekoliko katova (sistem «slično se sličnim liječi»)

- 21:10 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

eXTReMe Tracker
Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje