Komfjutor mi imao gadnu virozu. Nema što ga nije napalo i to sve u jednom danu. Barba doktor ga rastavio na sastavne djeliće pa ga onda opet sastavio. Sva sreća, dobar čovjek, pa me je ta zabava koštala samo 200kn. Jedino, sad kad ga sretnem malo mi je neprijatno, sigurno je skužio da pišem blog, a vidio je i ostale gluposti koje sam čuvala, a koje su, najblaže rečeno neprimjerene jednoj dami u hm, najboljim godinama. Ma nema ničega čega bih se trebala stidjeti, samo mi je nekako preintimno kad netko ima priliku vidjeti što te sve interesira i na kraju krajeva kakva si osoba. Ti bi serviseri trebali, barem, kao doktori (ili ispovjednici) polagati nekakvu zakletvu kako će sve tajne ponijeti sa sobom Svetom Petru ili ići svako malo na brisanje memorije :).
Ustvari, dobro sam prošla; uspio je spasiti većinu podataka i što mi je najvažnije sve email adrese. Od onog što je izgubljeno najteže mi je zbog favoritsa. To je bila malo poduža lista raznoraznih foldera maštovitih naziva tipa "nešto" i krcatih high priority sajtovima kao na primjer sajt o svim restoranima u svijetu gdje se može pojesti vrhunski tiramisu. Zamislite samo da sutra dobijem na lotu i otputujem na Sejšele, a ne znam gdje ću pojesti dobar tiramisu. Ne želim sad opisivati svoj bol, trebale bi vam škrge za dubinu mog očaja.
Zaboravila sam čak i adresu svog rođenog bloga i ukucam lijepo "zweistein" kad ono, imam što vidjeti. Ukratko: javno se ispričavam gospodinu Zweisteinu što sam, zaista u neznanju koristila isti nick. Pogotovo što taj džentlmen sve ovo vrijeme nije niti riječ rekao. Taj nadimak je ustvari jedna davna šala na račun moje "prepametnosti" i jednostavno mi nije palo na pamet da bi to još netko mogao koristi a kako je taj naziv prošao, mislila sam da je to znak da nije zauzet. Naravno, mijenjam nick i još jednom, moje najdublje isprike.