Delirijum ludila

< studeni, 2004  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Video koje nećete vidjeti na vašim televizorima

18.11.2004., četvrtak

U Italiji formirana parlamentarna komisija koja treba istraziti U238 "misteriju"!!!

17.novembra 2004 u Italiji formirana parlamentarna komisija za istrazivanje dogadjaja u vezi osiromasenog uranijuma
izvor: Il Messaggero Online, izdanje od 18. novembra 2004

Uranio, via alla commissione Martino: «Accertare la veritŕ»


di CARLO MERCURI

ROMA - Ora ci proveranno i senatori a indagare sull’uranio impoverito, usando gli stessi poteri della magistratura. Quattro anni dopo il primo caso di linfoma di Hodgkin, diagnosticato a un nostro militare che era stato nei Balcani. Due anni dopo la terza relazione della Commissione Mandelli,
che aveva parlato di «eccesso statisticamente significativo» di linfomi di Hodgkin presso i nostri militari impegnati nei Balcani. E parecchi decessi dopo (l’Osservatorio militare ne ha registrati 32) e dopo molti altri militari che si sono ammalati (sarebbero 273, sempre secondo le stime dell’Osservatorio).
Ora, si diceva, i senatori proveranno a far luce su questo mistero italiano. E’ stata infatti istituita una commissione parlamentare d’inchiesta, composta da 20 senatori, che avrŕ il compito di indagare se esiste un nesso tra l’uranio impoverito, usato per la confezione di proiettili, e l’insorgenza anomala di linfomi di Hodgkin presso i nostri soldati. La Commissione concluderŕ i suoi lavori entro un anno. Tutti i gruppi parlamentari si sono detti, ovviamente, felici che lo spinoso argomento abbia finalmente cominciato ad esser preso per le corna. Ma, piů di tutti, si sono detti felici i membri dell’Osservatorio militare, vale a dire gli operatori di quella struttura associazionistica che per prima (e a lungo nel diffidente silenzio delle Autoritŕ) denuncio i casi di malattie e decessi. Domenico Leggiero, responsabile del comparto Difesa dell’Osservatorio, infatti dice: «L’istituzione di una commissione d’inchiesta sull’uranio impoverito č un risultato storico, perché per la prima volta le Istituzioni prendono atto che la verita non e sempre e necessariamente quella ufficiale». Le Forze armate per la verita, e a partire dagli allarmanti dati della Commissione Mandelli, presero a sottoporre tutti i militari in partenza per le missioni all’estero (e al loro ritorno) a stringenti test e controlli medici, quelli fissati dal cosiddetto “protocollo Mandelli”. Ma cosě per prevenzione, non sapendo ancora se la causa dei linfomi di Hodgkin risieda davvero nell’uranio impoverito oppure in qualche altra diavoleria utilizzata nei conflitti e non meglio definita.
Si e detto «soddisfatto» per l’istituzione della Commissione il ministro Martino, il quale ha auspicato che si possa arrivare «a conclusioni certe, nell’unico e superiore interesse del personale, militare e civile, che ha operato e opera nell’ambito delle missioni internazionali di pace e nelle installazioni nazionali in cui vengono svolte le attivita esercitative. La verita - ha proseguito il ministro - e una certezza che va ricercata indipendentemente dall’appartenenza politica».

PREVOD USKORO!!! Dajte mi vremena da ga otkucam!
- 17:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

BOSANCI TVRDE DA SU NATO BOMBE DOVELE “ANDJELA SMRTI”

Osiromaseni uranijum
Osiromaseni uranijum
Institut za izveštavanje o ratu i miru, 15. novembar 2004.

Izveštaj o balkanskoj krizi br. 525

BOSANCI TVRDE DA SU NATO BOMBE DOVELE “ANDJELA SMRTI” U NJIHOVE GRADOVE
Hju Grifits, Ekrem Tinjak, Faruk Boric

Mada mnogi stanovnici Bosne vide direktnu vezu izmedju broja obolelih od raka u njihovim zajednicama i koriscenja osiromasenog uranijuma u kampanji iz 1995. godine, misljenja naucnika su i dalje podeljena
DVE ZAJEDNICE – JEDAN SMRTONOSNI PROBLEM
U selu Hadzici, lokalni imam, Hazim Efendi Emso, posmatra grobove koji se sire izvan ograda groblja. Poljana usred ove sumorne industrijske zone Sarajeva prosarana je svezim grobovima.

“Broj sahrana je tek nedavno poceo da raste. Gotovo svakog dana bude po neka sahrana”, kaze on.

Datumi rodjenja i smrti upisani na nedavno postavljene nadgrobne spomenike pokazuju da su mnogi od onih koji su ovde pokopani umrli u srednjem zivotnom dobu. Mnogi su iz naselja Grivici.

“Mnogo je ljudi iz Grivica koji su umrli od raka, mada smo tek ove godine poceli da vodimo evidenciju o preminulima”, nastavlja imam. Cetrdeset milja severnije i 1000 metara iznad nivoa mora, u udaljenim planinama Romanije, jedan drugaciji verski lider suocava se sa istim problemom.

Branko, srpski pravoslavni svestenik u Han Pijesku, pokazuje mapu na zidu kancelarije direktora skole.

“Ovo je selo Japaga. Tu zivi stotinak ljudi, a ovi su umrli od raka od 1996. godine”, kaze on.

“Prvo je umrla kuvarica u vojnoj bazi, Ljeposava. Umrla je od raka kada je imala 45 godina. Pa, onda gospodin Todic koji je umro od iste bolesti sa isto toliko godina. Zatim, Budimir Bojat koji je umro od raka u sezdesetoj godini, kao i Goran Basteh, od raka, u 45. godini.”

Svestenik se od mape okrenuo papirima na stolu. “Svake godine u Japagi bar jedan mlad covek umre od raka”, istice on. “To nije normalno za tako malo selo.”

Na prvi pogled, zajednice u Hadzicima i Han Pijesku izgledaju veoma razlicito. Jedna je dominantno uslimanska zajednica u industrijskoj zoni, dok drugu cine srpska planinska sela u jednoj od poslednjih zona nedirnute divljine u Evropi.

Ali pripadnici obe ove zajednice kazu da pate od neuobicajeno visokih stopa umiranja od raka i veruju da je to posledica koriscenja municije sa osiromasenim uranijumom (OU) za vreme vazdusnih udara NATO u Bosni u septembru 1995. godine.

OSIROMASENI URANIJUM – OSTAVSTINA RATA U BOSNI

Prema definiciji Ujedinjenih nacija, osiromaseni uranijum, OU, predstavlja nusproizvod procesa kojim se prirodni uranijum obogacuje radi koriscenja u nuklearnim reaktorima i nukleranom naoruzanju. Ujedinjene nacije klasifikuju OU kao “nestabilni, radioaktivni teski metal” koji emituje jonizujucu
radijaciju tri vrste: alfa, beta i gama. Sjedinjene drzave, zajedno sa drugim zemljama clanicama NATO, koriste OU u oklopljenim probojnim granatama za tenkove i avione.

NATO avioni su koristili OU protiv vojske bosanskih Srba u avgustu i septembru 1995. godine da bi sto pre priveli kraju opaki trogodisnji ratni sukob u ovoj bivsoj jugoslovenskoj republici.

“Cilj je bio da se prekine lanac komande i upravljacka struktura snaga bosanskih Srba u cilju smanjivanja njihove borbene sposobnosti,” izjavio je izvor iz NATO u Sarajevu. “Nismo pokusavali da unistimo vojsku.”

Prema podacima NATO, od 5. do 11. septembra 1995, njihovi avioni su ispalili 5.800 projektila sa osiromasenim uranijumom u blizini Han Pijeska i Hadzica.

Zapravo, vise od 90 procenata svih projektila sa osiromasenim uranijumom ispaljenih u Bosni za vreme vazdusnih udara zavrsilo je na ove dve lokacije.

NATO navodi da je na vojnu bazu u Han Pijesku, u blizini sela Japaga, ispaljeno 2.400 projektila sa osiromasenim uranijumom.
Jos 1.500 projektila sa osiromasenim uranijumom ispaljeno je na pogone za popravku tenkova u Hadzicima, u blizini naselja Grivici.

Na uzorcima vazduha, vode i zemlje uzetim kod Hadzica i Han Pijeska u oktobru 2002. naucnici iz UN programa za zastitu okoline, UNEP, konstatovali su zagadjenje osiromasenim uranijumom.

“Na zemlji smo pronasli municiju sa osiromasenim uranijumom i otrkili smo prasinu OU u zgradama koje su u Hadzicima bile pretvarane u prodavnice,” izjavio je za IWPR Peko Havisto, sef UNEP misije.

“U Hadzicima smo takodje pronasli dva bunara sa vodom koja je sadrzala male kolicine OU, cak osam godina posle sukoba.”
Dodao je: “U vojnoj bazi u Han Pijesku pronasli smo OU u zgradama, na tenkovima i drugoj opremi, i zabrinuti smo zbog mogucih posledica za regrute koji koriste ovu opremu.”

Medjutim, UNEP ne smatra da ovi nalazi potvrdjuju strahovanja u Bosni da su visoke stope oboljevanja povezane sa kampanjom NATO bombardovanja.

“Izuzetno nizak nivo izlaganja koji je ustanovljen tokom misije pokazuje da je malo verovatno da je OU povezan sa bilo kojom od opisanih posledica po zdravlje,” navodi se u izvestaju.

Ali lokalno stanovnistvo u Han Pijesku i Hadzicima ne slaze se sa ovim zakljuckom. Oni tvrde da su oblasti u kojima zive kontaminirane i da je ova kontaminacija svakako uzrok neuobicajeno visokih stopa oboljevanja, narocito od raka.

NOVAC ZA DEKONTAMINACIJU OBEZBEDNJEN – ALI NIKO GA NE KORISTI


Mada se u izvestaju UNEP iz 2003. preporucuje dekontaminacija zgrada i zemljista ugrozenog osiromasenim uranijumom, pocetna istrazivanja IWPR pokazuju da je na terenu malo ili nimalo ucinjeno da se to i ostvari.
Kada je IWPR posetio vojnu bazu u Han Pijesku, koju je pre vise godina gadjao NATO, pronasli smo unisteni tenk T62 koji je jos rdjao u blizini ograde. Strazari koji su na sprecili da pridjemo blize rekli su da koliko oni znaju mesta kontaminirana osiromasenim uranijumom nisu dekontaminirana.

“Cesto prelazimo preko kontaminiranog zemljista i niko nas nikada nije upozorio na opasnost,” dodali su.

U Federaciji se cuju slicne prituzbe. “Vratili smo se 1997, dve godine posle bombardovanja,” izjavio je Suljo Drina iz mesta Grivci. “Ali zemljiste nikada nije dekontaminirano. Sada je moj otac dobio rak grla.”

Godine 2002, vlada Federacije je odobrila 138.000 konvertibilnih bosanskih maraka za dekontaminaciju lokacija u Hadzicima, dok je od kantonalne uprave Sarajeva zatrazeno jos 123.000 maraka, ali nista jos nije uradjeno.

Cini se da novac nikada nije stigao do odredista. “Tri puta nam je odobravan novac, ali vlada ga je upucivala drugim izvorima,” izjavio je za IWPR Mirsad Teskeredzic, sef federalne direkcije za civilnu odbranu.

“Jednostavno nemamo novca,” dodaje Mustafa Kovac, sef uprave za civilnu odbranu za kanton Sarajeva.

“Potrebna nam je oprema za merenje radijacije, oprema za zastitu naseg osoblja, kao i obuka za njih – ali nema sredstava.”

Peko Havisto, iz UNEP-a, izjavio je za IWPR da je EU ponudila da finansira postupak ciscenja, ali novac nije stigao do lokalnog nivoa.

“UNEP je na seminaru obuke za vlasti u RS i Federaciji saopstio da smo spremni da ponudimo lokalne programe obuke za proces dekontaminacije,” izjavio je, “ali niko se nije pojavio sa zahtevom.”

NEDOSTATAK INFORMACIJA PODSTICE STRAHOVANJA

Lekari u Bosni smatraju da nedostatak publikovanih istrazivanja o efektima osiromasenog uranijma proizvodi klimu nepoverenja.

“Zbunjuje me to sto se u izvstaju UNEP-a tvrdi da su nivoi radijacije u kontaminiranim oblastima u Bosni bezopasni,” izjavila je za IWPR dr Zehra Dizdarevic, ministar zdravlja u kantonu Sarajevo. “S druge strane, u istom izvestaju se daju 24 preporuke za zastitu od kontaminacije i ciscenje u ovim oblastima.”

Ona dodaje: “Tesko je ustanoviti da li je neko oboleo od raka zbog toga sto zivi u blizini jos kontaminirane zone. Ali bez obavljenih istrazivanja, niko ne moze ni poricati takve tvrdnje.”

“U izvestaju UNEP-a se kaze da su potrebna dodatna naucna istrazivanja i da ove tvrdnje o posledicama za zdravlje treba ispitati. Ali to se jos nije dogodilo.”

Dr Lejla Saracevic, direktorka instituta za radiologiju u Sarajevu, slaze se da nedostatak pouzdanih informacija predstavlja ozbiljan problem. “Jos nije bilo ozbiljnih istrazivanja u ovoj oblasti,” izjavila je.

“Mada je vlada Federacije osnovala ekspertsku radnu grupu, u kojoj sam i ja clan, nedostaju sredstva i interesovanje, sto znaci da nista jos nije uradjeno.”

Lekari iz Republike Srpske vecinom dele ovo misljenje o nedostatku informacija. “Mada je doslo do znacajnog porasta broja slucajeva oboljenja povezanih sa rakom u Han Pijesku posle rata, bez istrazivanja u okviru jednog ozbiljnijeg projekta, ne mogu tvrditi da je to uzrokovano osiromasenim uranijumom,” izjavio je dr Ljuboje Sapic, specijalista za oboljenja pluca u domu zdravlja u Han Pijesku.

“Malobrojna istrazivanja na temu osiromasenog uranijuma koja su do sada uradjena zasnovana su na pretpostavkama i generalizacijama,” dodaje Sapic. “Potrebni su nam statistika i cvrste cinjenice.”

Zapravo, svi bosanski zdravstveni radnici koje je IWPR intervjuisao kazu da je nedostatak statistickih podataka najveca prepreka za odredjivanje stopa smrtnosti od raka u oblastima koje su bile izlozene NATO bombardovanju.
Odsustvo takvih statistika otezava utvrdjivanje tacne stope navodnog porasta oboljevanja u periodu posle rata.

“Mogu potvrditi da je doslo do porasta broja pacijenata obolelih od raka, ali ne mogu tvrditi ni poricati da je to povezano sa osiromasenim uranijumom,” izjavio je dr Bozidar Djokic, direktor doma zdravlja u Han
Pijesku. “Ne postoje statistke na osnovu kojih bismo mogli da izvrsimo poredjenje.”

Kolege u Federaciji slicnog su misljenja. “Kada kazu da je doslo do porasta broja obolelih, to nista ne znaci,” kaze Dr Saracevic. “Kako mozemo kvantifikovati porast, ako ne znamo koliko obolelih ima u odnosu na proslu godinu, ili na prethodne godine?”

“Takodje znamo da ljudi koji su bili u Hadzicima za vreme bombardovanja sada zive u srpskom entitetu. I njih bi trebalo pregledati, ako zelimo da se ovo podrobno ispita.”

SMRT STIZE U BRATUNAC, BORAVISTE MNOGIH BIVSIH STANOVNIKA HADZICA

Nakon sto su mirovnim sporazumom iz Dejtona 1995. godine Hadzici postali deo muslimansko-hrvatske Federacije, vecina Srba iz Hadzica morala je da se preseli u RS. Mnogi bivsi stanovnici Hadzica sada zive u malom mestu po imenu Bratunac, u istocnoj Bosni.

IWPR je otputovao u Bratunac. Mada nismo mogli doci do zvanicnih statistickih podataka koji bi potvrdili porast broja obolelih od raka, lokalni lekari su izneli brojna usmena svedocanstva.

Prema tvrdnjama dr Svetlane Jovanovic, iz Doma zdravlja u Bratuncu, od 1996. godine priblizno 650 od oko 7.000 ljudi koji su napustili Hadzice sahranjeno je na gradskom groblju koje se puni velikom brzinom.

Doktorka Jovanovic tvrdi da je posle ispitivanja tela zakljucila da je 40 od ovih 650 preminulo od raka ili leukemije. “Ako se iz Hadzica ovamo doselilo 7.000 ljudi, moze se reci da je stopa maligniteta neobicno visoka u odnosu na ukupan procenjeni mortalitet u zemlji,” izjavila je doktorka Jovanovic.

“Ali ne raspolazemo statistickim podacima iz drugih oblasti na osnovu kojih bismo mogli napraviti zvanicna poredjenja i izvuci zakljucke,” izjavila je.

Ono sto nije sporno jeste to da je ukupan mortalitet u Bratuncu znatno visi negu u Bosni u celini. Godine 2002, stopa smrtnosti u Bosni iznosila je 7,9 promila, prema podacima Zavoda za statistiku BiH. U Bratuncu, u periodu od 1996. do 2003, stopa smrtnosti je 11,2. U Bratuncu umire vise ljudi nego u
ostatku Bosne. Pitanje je zasto.

SVETSKA NAUCNA TELA I DALJE SKEPTICNA U POGLEDU RIZIKA OD OU

U izvestaju UNEP-a iz marta 2003. godine, kao sto je vec receno, nema zakljucaka o odnosu osiromsenog uranijuma i raka. Uz navodjenje nedostatka podataka kao problema, u izvestaju se konstatuje da zbog “nepostojanja propisne evidencije i sistema obavestavanja o obolelima o raku u Bosni, tvrdnje o porastu broja obolelih zbog stetnog delovanja osiromasenog uranijama ne mogu biti potvrdjene”.

Naucnici iz Svetske zdravstvene organizacije, WHO, takodje su skepticni u pogledu tvrdnji da osiromaseni uranijum predstavlja zdravstveni rizik za bosansku populaciju.

“Na osnovu informacija kojima trenutno raspolazemo ne verujemo da postoji rizik za civile,” izjavio je dr Majk Repaholi, koordinator WHO programa za radijaciju sa sedistem u Zenevi.

Dr Repaholi je ipak priznao da nedostatak istrazivanja otezava donosenje konacnih zakljucaka. “Imamo velike rupe u znanju na koje bi trebalo fokusirati dalja istrazivanja, da bismo preciznije procenili zdravstvene rizike,” izjavio je.

Medjunarodna agencija za atomsku energiju, IAEA, zastupa veoma slican stav. Tiberio Kabjanka, iz odeljenja za nuklearnu bezbednost IAEA, ucestvovao je u desetodnevnoj UNEP misiji koja je imala za cilj istrazivanje osiromasenog uranijuma u Bosni 2002. godine.

“Sa radioloskog stanovista, IAEA ne vidi OU kao pretnju zdravlju civilne populacije u Bosni i Hercegovni,” izjavio je.

“Na osnovu prikupljenih uzoraka ustanovili smo da je municija sa osiromasenim uranijumom kontaminirala lokalne zalihe vode i otkrili smo prirustvo cestica OU u vazduhu. Ipak, nivo kontaminacije je veoma nizak i ne predstavlja neposrednu opasnost od radioaktivnosti,” dodao je.

Medjutim, Peko Havisto dovodi u pitanje ovakve zakljucke, upozorvajuci na veliki vremenski period koji je protekao od NATO kampanje bombardovanja, kada je kontaminacija bila najveca, do trenutka kada su ispitivanja obavljena.

“Kada smo sprovodili ovu desetodnevnu studiju, nasi strucnjaci nisu uspeli da otkriju direktan uticaj na ljudsko zdravlje. Ali to je bilo 2002. godine, tako da ne mozemo tvrditi kakav je taj uticaj mogao biti u prethodnim godinama,” izjavio je. “Nismo izvodili nikakve testove pre nego sto je isteklo osam godina od bombardovanja.”

“Izvestaj UNEP-a zasnovan je na dominantnom naucnom misljenju o osiromasenom uranijumu prema kojem OU ima ogranican uticaj na zdravlje izvan same kontaminirane zone,” dodao je. “Postoji grupa naucnika koji smatraju da ovi niski nivoi OU radijacije imaju izrazeniji efekat, i oni su kritikovali nas
izvestaj.”

ALI NEKI NAUCNICI TVRDE DA JE PROBLEM SAMO U NACINU MERENJA

Jedan od naucnika koji veruju da je OU daleko opasniji za zdravlje nego sto se inace misli jeste dr Kris Bazbi iz komiteta za osiromaseni uranijum u britanskom Ministarstvu odbrane.

Dr Bazbi je sprovodio sopstvena istrazivanja na Kosovu, gde je OU takodje koriscen. “UNEP tvrdi da male kolicine OU u vazduhu nisu opasne, ali to nije tacno,” izjavio je za IWPR, dodajuci da su, po njegovom misljenju, “korisceni pogresni modeli rizika”.

“Konvencionalni model rizika zasniva se na ideji uprosecavanja – citavo ljudsko telo, ili organ, protiv jedne cestice OU,” objasnio je. “Ali, kada se udahne cestica OU, radijaciji je izlozen jedan veoma mali deo tkiva. Efekat OU ne treba meriti u odnosu na citavo telo, vec u odnosu na mali broj izlozenih celija.”

Profesor Malkom Huper, predavac medicinske hemije na Univerzitetu Sanderlend, slaze se da je to bolji nacin za merenje intenziteta kontaminacije.

“Osiromaseni uranijum predstavlja zdravstveni rizik za lokalnu populaciju jer se OU cestice prvo spiraju u vodu, a zatim, kada ogreje sunce, sunceva svetlost i toplota ih ponovo podizu u vazduh,” izjavio je za IWPR profesor Huper. “Izvestaj UNEP-a je potpuno kompromitovan,” dodao je Huper. “Otisli
su tamo sa sedam godina zakasnjenja, a lokacije koje su ispitivali bile su vec ociscene – unistena vozila i veci deo vidljive municije su uklonjeni.”

Konacno, profesor Huper je naveo kao primer kontroverze u vezi sa bivsim italijanskim vojnicima koji su sluzbovali u Bosni i na Kosovu.

ISTORIJA SLUCAJA: NEOBJASNJENE SMRTI ITALIJANSKIH VOJNIKA SA BALKANA

Prva naznaka da bi mogla postojati veza izmedju OU i raka povezana je sa misterioznim umiranjem vise mladih italijanskih vojnika koji su bili rasporedjeni na Kosovu i u Bosni.

Italijanska televizija je upotrebila naziv “balkanski sindrom”, strana stampa je ubrzo prenela pricu, i nastala je opsta medijska histerija.

Strahovanja u vezi sa osiromasenim uranijumom u Bosni prvi put se javljaju sa vestima o smrti vojnika po imenu Salvatore Karobonaro koji je imao samo 24 godine, a umro je u decembru 2000.

Karbonaro je bio sesti balkanski veteran koji je umro od raka, a od ostale petorice razlikovao se po tome sto je sluzio samo u Bosni, a ne i na Kosovu.

Do tada, NATO je poricao da je osiromaseni uranijum uopste koriscen u Bosni. Ali u decembru 2000, italijanski ministar odbrane, Serdjo Matarela, priznao je da je NATO koristio OU u Bosni, tvrdeci da je Rim prvi put o tome obavesten tog istog meseca.

Matarela je onda naredio istragu, koju ce voditi profesor Franko Mandeli, a kojom ce se ispitati moguca veza izmedju javljanja raka i OU.

Clan Mandelijevog komiteta, dr Martino Grandolfo, izjavio je za IWPR da je komitet ustanovio statisticki znacajno povecanje broja slucajeva Hodzkinsove bolesti, sto je vrsta leukemije.

“Procenat slucajeva Hodzkinsove bolesti medju italijanskim vojnicima koji su bili u Bosni i na Kosovu dvostruko je veci nego kod vojnika koji su ostali u Italiji,” izjavio je za IWPR. “Ali trenutno ne znamo sta je uzrok tome.”

Broj balkanskih veterana medju italijanskim vojnicima koji su od tada umrli od raka porastao je na 27 do jula 2004. Udruzenja veterana tvrde da je taj broj cak i veci.

“Tacan broj je zapravo 32 ili 33,” izjavio je za IWPR Falko Acame, bivsi pomorski oficir i vojni strucnjak, predsednik italijanskog udruzenja veterana Anavafaf. “A broj veterana koji zive sa rakom meri se u stotinama,” dodao je.

Pritisak javnosti primorao je vladu da formira parlamentarnu komisiju za osiromaseni uranijum u Italijanskoj skupstini koja ce dalje ispitati ovaj problem.

Ali, kako je Falko Acame izjavio za IWPR, sa izuzetkom kompenzacije isplacene porodicama preminulih vojnika, drzava do sada nije priznala vezu izmedju OU i oboljevanja od raka.

“Kao i u slucaju cigareta i azbesta, ne mozemo biti sigurni da je osiromaseni uranijum odgovoran za smrt ovih vojnika,” dodao je. “Ovde se, zapravo, bavimo verovatnocama.”

Ipak, ova nespremnost zvanicnika da priznaju vezu izmedju OU i raka mogla bi se uskoro promeniti. Krucijalnom presudom od 10. jula 2004, rimski sud je nalozio italijanskom ministarstvu odbrane da isplati naknadu u iznosu od 500.000 evra porodici vojnika po imenu Stefano Melone, balkanskog veterana koji je umro od raka 2001. godine.

Sud je zakljucio da je Melone umro “zbog izlaganja radioaktivnim i karcinogenim supstancama” i naveo OU kao jednu od tih supstanci. Paola Melone, Stefanova supruga izjavila je za IWPR da je to “istorijski slucaj”, dodajuci da je gradjanski sud “sada potvrdio da je osiromaseni uranijum karcinogeni agens i naveo ga kao jedan od mogucih uzroka njegovog tumora”.

“Ovim slucajem uspostavljen je precedent i sada ovde u Italiji organizujemo konferenciju za porodice drugih preminulih vojnika, da bismo im pomogli u vodjenju sudskih postupaka,” dodala je.

ZA TO VREME, NEOBJASNJIVA UMIRANJA U BOSNI SE NASTAVLJAJU

Medjitim, u Bosni nema govora o takvim sudskim postupcima, parlamentarnim komisijama, pa cak ni o dekontaminaciji. Dok u Italiji traje polemika o uzrocima i posledicama, lokalno stanovnistvo u Bosni tvrdi da ljudi i dalje neobjasnjivo umiru.

Ahmed Fazlic-Ivan, potpredsednik naselja Grivici, zivi na 300 metara od bombardovanog pogona za popravku tenkova u Hadzicima.

“Za osiromaseni uranijum smo culi tek 2002. godine, kada su ovamo dosli inspektori Ujedinjenih nacija,” izjavio je za IWPR. “Moj otac je umro od raka pluca u martu ove godine.”

“U Grivicima zivi sedam stotina ljudi, a njih 56 je umrlo u poslednje dve godine, vecina od raka ili dijabetesa,” dodao je.

“Ovde cesto kazemo da je u Grivice dosao Azrael, andjeo smrti, i da ce nas sve odneti.”

izvori: http://www.mail-archive.com/sim@antic.org/msg20695.html
http://www.b92.net
- 17:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #

16.11.2004., utorak

BiH - Osiromašeni uranijum prisutan na 15 lokacija

izvor: NEZAVISNE NOVINE

Emira Zovko, profesor Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu
Osiromašeni uranijum prisutan na 15 lokacija
12. novembar 2004
SARAJEVO - Na području BiH registrovano je 15 lokacija koje su zagađene osiromašenim uranijumom, ali zagađenja životne sredine nisu uočena, tvrdi Emira Zovko, profesor Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu.

Ona je član Ekspertnog tima za ispitivanje i monitoring prisustva radijacijskog zračenja i štetnog otpada na području Federacije BiH.
Zadatak Ekspertnog tima je da istraži sve te lokacije i izvrši dekontaminiranje. Prema izvještaju portugalske naučne misije u BiH, koja je procjenjivala kontaminacije i rizik korištenja municije sa osiromašenim uranijumom, na ove lokacije je palo 5.000 projektila. Ali, oni su ocijenili da u BiH nema zagađenja životne sredine, uključujući vodu i tlo, te da nema povezanosti osiromašenog uranijuma sa oboljenjima, dodaje Zovkova.

Kaže da joj nije poznato ima li u BiH oboljelih zbog prisustva osiromašenog uranijuma, jer institucije u BiH nisu vršile ispitivanja, te da je pitanje osiromašenog uranijuma u našoj zemlji neistraženo.

Zovkova je istakla da su tri lokacije u Tehničko-remontnom zavodu u Hadžićima prve u BiH na kojima se uklanjaju ostaci osiromašenog uranijuma.

Prema izvještaju tima Ujedinjenih nacija za zaštitu okoliša (UNEP) iz marta prošle godine, nakon istraživanja 14 lokacija u BiH osiromašeni uranij je pronađen na samo četiri lokacije, dok petnaestu lokaciju predviđenu za ispitivanje, registrovanu kao samohodni top 76 milimetara AT, nije bilo moguće istražiti zbog prisustva mina.

Tim UNEP-a se vrlo kratko zadržao na ovim lokacijama. Sigurno je da su na svih 15 područja padali projektili koji sadrže osiromašen uranijum. To će naknadno obučeni timovi istražiti, tvrdi Zovko.

Tim UNEP-a utvrdio je postojanje osiromašenog uranija u bišem objektu za popravku tenkova u Hadžićima, bivšem skladištu municije u Hadžićima, kasarni i skladištu artiljerijskog naoružanja u Han Pijesku. Na jednoj od ovih lokacija utvrđena je kontaminacija vode, a na dvije kontaminacija zraka. Preostale lokacije koje je NATO bombardovao projektilima sa osiromašenim uranijumom su Lukavica, kasarna u Hadžićima, brdo kod Pjelugovića, kasarna "Koran" u Palama, objekat za proizvodnju municije u Vogošći, kasarna u Ustikolini, most u Foči, rezervoar vode u Kalinoviku, te lokacije za uništenje municije u Kalinoviku i na platou na Bjelašnici.

M. RENER

- 02:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Posledice bombardovanja stigle su mnogo ranije

izvor: http://www.mail-archive.com/sim@antic.org/msg20595.html

Nevladina organizacija "Milosrdni anđeo" tvrdi da je na delu Kosmeta broj obolelih od raka veći za 200 odsto
Posledice bombardovanja stigle su mnogo ranije
Ako je takvo stanje neko utvrdio već posle pet godina, onda nas za 10 do 15 godina očekuje prava eksplozija malignih bolesti. Ne možemo ni da zamislimo šta će to sve da bude, kaže prim. dr Slobodan Čikarić, predsednik Društva Srbije za borbu protiv raka

KOSOVSKA MITROVICA/BEOGRAD - Posledice dejstva bombama sa osiromašenim uranijumom 1999. godine stigle su nas, nažalost, mnogo ranije nego što su domaći lekari mogli i da pretpostave.

Iako su naši lekari govorili da ćemo prve posledice ozračenosti uranijumom posle NATO bombardovanja videti posle deset do 15 godina, u nekim krajevima na Kosmetu broj obolelih od malignih bolesti povećao se i za 200 odsto. Ovako, bar, tvrdi nevladina organizacija "Milosrdni anđeo" iz Kosovske Mitrovice koja se bavi praćenjem porasta maligniteta. Tako se, inače, nazivala i akcija bombardovanja Srbije 1999. godine.

Koliko je tačno lokacija bombardovano bombama koje su punjene uranijumom i koliko je takvih bombi ispaljeno, još niko nije zvanično rekao. Londonski radio Bi-bi-si u svom izveštaju navodi da je u pitanju 113 lokacija, a koja je količina uranijuma na njima ispuštena - za našu javnost, po svemu sudeći, ostaće dugo tajna. Bi-bi-si napominje da je osiromašenom uranijumu, kada prodre u zemljište, potrebno 250 godina da se u potpunosti razgradi, a za to vreme truje tle, vodu i vazduh.

Osim povećanog broja obolelih, na Kosmetu su među obolelima sve mlađe osobe. Prosek godina obolelih spušten je sa 65 na 40 godina - izjavio je direktor nevladine organizacije "Milosrdni anđeo" dr Nebojša Srbljak, internista bolnice u Kosovskoj Mitrovici.
On je u izjavi za Bi-bi-si napomenuo da su vrlo česti slučajevi raka kod muškaraca koji su 1999. godine bili ratno raspoređeni duž granice sa Albanijom. Dr Srbljak to dovodi u vezu sa podatkom NATO da je upravo na tom području većina od 113 lokacija koje su gađane bombama sa osiromašenim uranijumom. Sada je taj deo pod kontrolom italijanskog kontingenta Kfora, a marta 2002. godine mediji u Italiji su objavili da je 13 italijanskih vojnika vraćeno kući zbog narušenog zdravlja usled pojačane radijacije.

Bi-bi-si javlja da je 113 lokacija gađano osiromašenim uranijumom

Inače, svi vojnici Kfora i službenici UNMIK vodu za piće isključivo kupuju, a ne piju sa česme.
Koliko ja znam, nemamo a nismo ni imali problema sa vojnicima u vezi sa tim. Nismo imali vojnike koji su išli kući zbog toga. Naglašavam da je to ono što ja znam, za ovo vreme koje sam proveo ovde kazao je za Bi-bi-si portparol južno-zapadnog kontingenta Kfora Stefano Toneati.

Prim. dr Slobodan Čikarić, radiolog u Institutu za onkologiju Srbije i predsednik Društva Srbije za borbu protiv raka, prokomentarisao je juče za Glas da pacijenti sa Kosmeta ne dolaze na lečenje u ovaj institut tako da on u kliničkom materijalu nema dokaz za tezu o povećanju broja obolelih, ali dodaje:
Ako je takvo stanje neko utvrdio već posle pet godina, onda nas za 10 do 15 godina očekuje prava eksplozija malignih bolesti. Ne možemo ni da zamislimo šta će to sve da bude, s obzirom na to da i ne znamo koliko je ispaljeno bombi sa osiromašenim uranijumom.

On kaže da u ovako kratkom roku mogu da se otkriju maligni limfomi i leukemije kod dece.
Očekujem da se konačno ovim povodom oglasi međunarodna zajednica i dođe da očisti uranijum. Za to je, koliko ja znam, neophodno nekoliko milijardi evra. Oni treba da plate za štetu koju su napravili kaže dr Čikarić.

Dr Srbljaka takođe ne čudi ćutanje međunarodne zajednice, ali mu se čini da je i u Beogradu kucao na pogrešna vrata kad je tražio da se napravi strategija za rešavanje problema koji uzrokuje osiromašeni uranijum.

Bombardovane lokacije sa DU - mappa by www.peacelink.it
SPISAK BOMBARDOVANIH LOKACIJA



- 01:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.11.2004., petak

Osiromaseni uran - porast kancerogenih oboljenja u BiH???

U Tehničko-remontnom zavodu Hadžići još 700 mina
Osiromašeni uranij ukloniće se za 10 dana

Prema procjenama stručnjaka duž kruga ograde TRZ Hadžići nalazi se još 700 mina , raspoređenih u tri pojasa, koje je potrebno ukloniti.
Lokalitet Tehničko-remontnog zavoda Hadžići, oko 75.000 kvadratnih metara, za desetak dana u potpunosti će biti očišćen od ostataka osiromašenog uranijuma, a u narednih pet mjeseci i od ostataka minsko-eksplozivnih sredstava.
Stanovništvo može biti potpuno bezbjedno, istakao je Alija Tihić, direktor Federalne uprave civilne zaštite, prilikom jučerašnjeg obilaska Zavoda zajedno sa predstavnicima Zavoda za javno zdravstvo i Evropske komisije za deminiranje. Radovi na uklanjanju, počeli su polovinom avgusta, a svi izvađeni penetratori od osiromašenog uranijuma sa područja TRZ Hadžići, voze se na odlagalište za radioaktivnu otpad, koja se nalazi u blizini TRZ Hadžića, u pravcu Kiseljaka, te se čuvaju prema propisima evropske Agencije za atomsku energiju.
-Na dijelu parkinga Tehničko-remontnog Zavoda, gdje su bili i najveći udari NATO snaga, očišćena su 683 mjesta. Ta mjesta su betonirana, nakon što je utvrđen prirodni fon zračenja.Kompletan parking će uskoro biti zaliven debljim slojem betona i asfaltiran. Preostalo je još da se od ostataka osiromašenog uranijuma, očisti i dio servisne radionice, što će biti gotovo za desetak dana. Tu je pronađen 71 ostataka penetratora od osiromašenog uranijuma i još 15 u samoj zgradi. Svi izvađeni penetratori se slažu u posebnu burad i kasnije odvoze na odlagalište za radioaktivni otpad, kaže Tihić. Prema procjenama stručnjaka duž kruga ograde TRZ Hadžići nalazi se još 700 mina , raspoređene u tri pojasa, koje je potrebno ukloniti. Komletan posao uklanjanja osiromašenog uranijuma, koštao je 138.000 KM, dok će posao deminiranja koštati oko 200.000 KM, rekao je Stanko Slišković, zamjenik direktora Federalne uprave civilne zaštite.
I. VASIĆ-DOBRIĆ



Lokacije u podrucju Han-Pijeska bombardovane streljivom sa osiromasenim uranijumomLokacije u podrucju Hadzica i Sarajeva bombardovane streljivom sa osiromasenim uranijumom
BiH lokacije bombardovane streljivom sa osiromasenim uranijumom

Bombardovane lokacije sa DU streljivom:
Lokacije na kojima je NATO djelovao sa DU:

05/08/94 76mm AT Self-Prop Gun 860 Vic Sarajevo
22/09/94 T-55 Tank 120 Vic Sarajevo
30/08/95 Warehouse - Vic Sarajevo
30/08/95 Artillery/Bunker - Vic Sarajevo
30/08/95 120mm artillery - Vic Sarajevo
30/08/95 AAA - Vic Sarajevo
30/08/95 Mortar Position - Vic Sarajevo
30/08/95 Mortar Position - Vic Sarajevo
05/09/95 Hadzici Mil Repair Facility 800 434932.7N 181122.9E
07/09/95 Han Pijesak
Army Storage 700 440522.0N 185655.7E

440525.1N 185653.7E
440527.2N 185653.5E
440539.6N 185649.7E
440540.0N 185645.0E
11 07/09/95 Han Pijesak
Army Storage 700 440522.0N 185655.7E
440525.1N 185653.7E
440527.2N 185653.5E
440539.6N 185649.7E
440540.0N 185645.0E
12 07/09/95 Han Pijesak
Army Storage 500 440539.6N 185649.7E
440540.0N 185645.0E
440540.3N 185642.5E
13 07/09/95 Han Pijesak
Army Storage 500 440539.6N 185649.7E
440540.0N 185645.0E
440540.3N 185642.5E
14 09/09/95 Hadzici
Mil Repair Facility 350 434939.1N 181117.3E
15 09/09/95 Hadzici
Mil Repair Facility 350 434939.1N 181117.3E
16 11/09/95 Hadzici
Ammo Storage Depot 400 4348N 1812E
17 11/09/95 Hadzici
Ammo Storage Depot 400 4348N 1812E
18 11/09/95 Hadzici
Ammo Storage Depot 550 4348N 1812E
19 11/09/95 Hadzici
Ammo Storage Depot 550 4348N 1812E
totale: 6.780

izvor: http://italy.peacelink.org/disarmo/articles/art_1224.html


- 23:19 - Komentari (3) - Isprintaj - #

07.11.2004., nedjelja

Potpisi peticiju za zabranu koristenja osiromasenog uranijuma u ratne svrhe

Ucini nesto pametno!
Potpisi sljedecu peticiju:

Petition to Ban Uranium Weapons
25 September 2004

The International Coalition to Ban Uranium Weapons (ICBUW) has launched an International Petition to ban uranium weapons. The petition calls on all governments to cease the development, production, stockpiling, testing and trade of uranium weapons.

International Petition to Ban Uranium Weapons

International Coalition to Ban Uranium Weapons (ICBUW)Uranium weapons, often called 'depleted' uranium (DU) weapons, are manufactured from radioactive waste materials produced during the nuclear fuel chain and the production of nuclear weapons. They cause widespread and long lasting radioactive contamination of the environment. These weapon systems are radiologically and chemically toxic.

Many people - innocent civilians especially children, military veterans, industry workers - have illnesses and medical problems, which may be due to their exposure to 'depleted' uranium. In areas such as southern Iraq, where uranium munitions were used by the US and the UK, there have been reports of increases in cancers, leukemia and birth defects.

At least 18 countries possess these weapons, the use of which is contrary to existing humanitarian law.

We, the people, need to let governments and the United Nations know that these weapons can have no part in a humane and caring world. Every signature counts!

We call for your support to demand:

1. An immediate end to the use of uranium weapons.

2. Disclosure of all locations where uranium weapons have been used and immediate removal of the remnants and contaminated materials from the sites under strict control.

3. Health surveys of the 'depleted' uranium victims and environmental investigations at the affected sites.

4. Medical treatment and compensation for the 'depleted' uranium victims.

5. An end to the development, production, stockpiling, testing, trade of uranium weapons.
6. A Convention for a Total Ban on Uranium Weapons.

Peticiju mozes potpisati ovdje:

http://www.bandepleteduranium.org/modules.php?name=ePetitions&op=more_info&ePetitionId=3
- 12:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #