Jedan stariji tekst ali koji je jos uvijek aktuelan.
Na zalost!
Sinoc (05.januar.20004) sam na RAI 3, trecem kanalu drzavne televizije u udarnom vecernjem terminu pratio jednu reprizu reportaze o posljedicama NATO bombardovanja osiromasenim uranijumom na teritoriju Bosne Hercegovine. Ovdje vec par godina paznju javnosti zaokuplja borba za istinom koju vode asocijacije italijanskih vojnika i carabiniera koji su bili pripadnici medjunarodnih vojnih snaga stacioniranih u Bosni. Italijani su prvensteno bili na podrucju Sarajeva.
U prvi momenat kada su se poceli javljati slucajevi poboljevanja (a radi se uglavnom o tumorima raznog tipa leukemija, Hockinsova bolest, tumori mozga, limfomi i sl.) tih vojnika i carabiniera vojne vlasti su tvrdile kako nema dokaza da su u relaciji sa osiromasenim uranijom. Doslo se cak i dotle da se u jednom momentu i prijeti tim istim ljudima jer izazivaju uznemirenje javnosti. Medjutim, podrzani od strane medija uspjeli su polako razbiti taj zid sutnje koji ih je okruzivao i istina je pocela izbijati na vidjelo. Pritisnuti misljenjima strucnjaka vojne vlasti su konacno priznale kako se bolest tih ljudi moze dovesti u direktnu relaciju sa njihovim boravkom na kontaminiranom bosansko-hercegovackom tlu. U pocetku su se bavili samo svojim slucajevima da bi na kraju poceli da se interesiraju i za lokalno stanovnistvo.
Jedna ekipa novinara RAI-a, sa par predstavnika asocijacija vojnika (imena nisam uspio da pohvatam ali cu pogledati na RAI-evom siteu ima li sta o ovoj reportazi) i sa parlamentarcem Edouard Ballaman-om je otputovala u Bosnu kako bi dokumentovala pricu o osiromasenom uranijumu i posljedicama koje izaziva.
Ono sto me je u jednom momentu prenerazilo je komentar novinara Nella Bosnia molte cose vengono messe a tacere (U Bosni se mnoge stvari sakrivaju) ali poznavajuci nas mentalitet to i nije bilo veliko iznenadjenje. A u reportazi je bilo mnogo toga sto svakog normalnog navodi na brigu.
Reportaza pocinje snimkom na jednom italijanskom aerodromu gdje se iz Bosne vraca ekipa carabiniera sa rutinskog posla i jedna grupa djece koju prate predstavnici italijanskog Crvenog krsta. Kada su upitali vodju tog puta, Paolo Giampietro, koliko djece doprati godisnje iz Bosne odgovorio je Una cinquantina ma ogni anno sempre di piu; (Pedesetak ali svake godine sve vise) .
I prikazuju neke klince Teocaka, Cazina, jednu malu Sarajku natecenog jezika (mozda 2-3 godine)...
Vode ih u jedno sjediste crvenog krsta blizu Viterba (Caprante) i odande ce voditi brigu o njihovom lijecenju u nekim specijalizovanim bolnicama.
Na brzinu sam samo popisivao imena te djece i sta su imala
Dalila-leukemija
Sandra-takodje leukemija
Sabina - tumor na kostima
jedan djecak (ime nisam dobro cuo posto Italijani izgovaraju po svome) -tumor na mozgu.
Nakon intervjuisanja te djece koja sva tvrde kako su se pocela osjecati lose nakon rata slijedi podatak da je na Bosnu baceno 10800 bombi sa osiromasenim uranijumom a u okolini samog Sarajeva 7400. Osiromaseni uranij (U238) se koristi kod borbenog streljiva jer povecava probojnu moc zrna. Koristi se protiv oklopnih vozila, bunkera. Prilikom probijanja oklopa razvija temperaturu od 3000 stepeni Celzijusa. U jednoj prethodnoj emisiji o istoj temi (Report novinarke MILENA GABANELLI www.report.rai.it ) se navodi izjava jednog americkog visokog oficira u vrhovima Pentagona kako se problem USA nuklearnog otpada moze rijesiti sa par ovakvih ratova (Iraq, Bosna, Kosovo, Somalija)
MARCO SABA - Comitato Stop Uranio 238 (citat):
...E' stato utilizzato anche nei proiettili. Nella Guerra del Golfo, ad esempio, sono state bruciate piů di 300 tonnellate di questi proiettili di uranio. E un alto funzionario del Pentagono ha dichiarato che con dieci guerre cosě si eliminerebbero le scorie nucleari degli Stati Uniti....
prevod:
... Osiromaseni uranijum se koristi u projektilima. U zaljevskom ratu je sagorjelo vise od 300.000 kg ovih projektila. Jedan visoki funkcioner Pentagona je izjavio da sa ovakvih 10 ratova SAD vise nece imati radioaktivnog otpada...
izvor: http://www.report.rai.it/servizio.asp?s=67
Nakon toga prikazuju ekipu koja slijece na Sarajevski aerodrom i prolazi kroz grad. Carabinier, clan asocijacije koji je ocigledno sluzio u Sarajevu objasnjava kakva je bila situacija i gdje je NATO bombardavao. Odlaze na sarajevski medicinski fakultet gdje intervjuisu izvjesnu doktoricu Bilalovic koja potvrdjuje da je porastao uveliko broj bolesti raka pogotovo medju mladjom populacijom. Nakon toga biva intervjuisana i doktorica Jasmina Beric, sef hematoloskog odjeljenja (na zalost, nisam shvatio da li se radi jos uvijek o fakultetu ili o nekoj sarajevskoj bolnici) koja najteze slucajeve salje na lijecenje u inostranstvo. U jednom momentu prevodilac govori kako je doslo na lijecenje oko 15-ak djece iz Kazina a sto je u stvari Cazin jer su usput pokazivali i mapu Bosne objasnjavajuci odakle su djeca.
Ekipa zatim odlazi u Hadzice objasnjavajuci kako je izmedju 5. i 11. 09 '95 na to mjesto baceno 3405 projektila obogacenih osiromasenim uranijumom pogotovo na tvornicu REMONT. Tamo se zna za radioaktivnost ali Italijanima govore da cute, da ne govore o tome. Molte cose nella Bosnia vengono nascoste (Mnoge stvari u Bosni se sakrivaju)!!!. Intervjuisu izvjesnog Ziju, direktora fabrike, koji objasnjava da se tu vrsio remont tenkova. Kada su ga upitali gdje su zavrsili ti unisteni tenkovi izletilo mu je da je jedan zavrsio u Italiji (na recikliranje) na sto je ekipa ostala kao gromom pogodjena (parlamentarac takodje). Na njihovo insistiranje da potvrdi svoju izjavu Zijo je zacutao jer izgleda shvatio da je rekao nesto sto ne treba (komentar autora priloga). U krugu fabrike srecu jednu ekipu japanske televizije koja ima aparaturu za mjerenje zracenja. Japanci su vidno uznemireni posto na svojim brojacima primjecuju visoke vrijednosti radioaktivnosti. U jednom momentu ta vrijednost prelazi preko 120 microsievrt/sat sto izaziva maltene paniku kod novinara. Ovi nasi, Zijo i i delegacija, ostaju zbunjeni jer ne shvataju o cemu se radi. Nakon toga im Italijan objasnjava da samo u jednom danu oni pokupe dozu koja se smije pokupiti u roku od godine dana. Zijo, ostaje bez rijeci pogotovo zato sto tvrdi kako mu je receno da nema opasnosti.
Autor komentara napominje kako je 5000 Srba, nakon rata otislo iz Hadzica.
Delegacija odlazi zatim u Beograd gdje intervjuise prof dr. Branko Strugara, ortoped, (nadam se da sam dobro zapisao prezime) koji takodje potvrdjuje izjavu svoje sarajevske kolegice o porastu broja neoplazmatkih oboljenja navodeci cak i procenat 70%!!! Na BiH pricu se nadovezuje i srbijansko iskustvo sa istim problemom. U jednom momentu napominje kako od onih 5000 Hadzicana skoro 150 umire godisnje. Vecina tih ljudi je otisla u Bratunac i ekipa odlazi i tamo. Intervjuisu nek Hadzicane koji se okupljaju u Caffe Piccadilli i biljezi njihove price. Uglavnom se prica svodi na to kako nisu znali cime su bili bombardovani i kako se uopste o tome malo govori. Nesto se suska ali...Odvode ih na lokalno groblje gdje prikazuju svjeze iskopane grobove neke djece. Zapisao sam i neka imena koja se vide na grobovima ali ih necu navoditi.
Tu se reportaza zavrsava. O ovome ce sigurno jos biti price ovdje posto acocijacije koje stite prava svojih vojnika ne popustaju tako jednostavno i pritisak na vladu da pruzi jasne i precizne odgovore je konstantan. Medjutim, ocigledno je da su ovdje i neke prljave stvari u igri, neke stvari koje javnost jos nije uspjela saznati cim je u toku prebacivanje odgovornosti sa jednih zvanicnika na druge. Uglavnom, istina se vise sakriti ne moze.
A kako je u Bosni? Koliko se zna o ovome? Sta vlast cini da se tim ljudima pomogne. Razgovara li se u parlamentu o ovom problemu ili samo razmisljaju o tome kako da si povecaju plate jer ce tako najbolje odbraniti cast te institucije. Ili cemo cutati da ne bi previse uznemiravali Amerikance i Britance. Kao, oni su spasili Bosnu a mi jos bezobrazni i nezahvalni sto ih davimo pricom o uraniju pomocu kojeg se djubre ljubicice da bolje rastu. Sta veli visoki prdstavnik za Bosnu u vezi ovoga? Ma sigurno su ovo mafijaska posla, cosa nostra i ostale baje...
Koliko sam ja prokont'o po ovim BiH forumima se o tome ne govori. Valjda nije toliko vazno da o tome lupamo glavu. Ili je mozda meni promaklo posto ne zalazim u svaki forum-bircuz
Ili je istina ono sto je rekao komentator italijanske televizije Nella Bosnia molte cose vengono messe a tacere. (U Bosni se mnoge stvari sakrivaju)
Sva ova prica se zasniva na emisiji koja se zove Primo piano ( U prvom planu) emitovanoj 05.januara 2004 na RAI 3 u 23:00. Ovo je u stvari replicirana reportaza koja je bila u eteru vec 02. decembra 2003.
Mozete je vidjeti ovdje:
http://www.rainews24.rai.it/ran24/speciali/uranio_impoverito_2003/vittime.htm
dokumentacija na internetu:
http://www.rainews24.rai.it/ran24/speciali/uranio_impoverito_2003/links.htm
Ovo samo ukoliko neko pomisli da me tuzi sto uznemiravam javnost.
Jos jedan zanimljiv prilog u vezi ove price je i javna optuzba Italijanskog generala Fernando Termentini cije su se jedinice brinule o deminiranju podrucja u BiH (izmdju ostalih zemalja gdje su bili prisutni). NATO i vlade su cinili poprilicno gadljivih stvari.
Ova reportaza se moze naci na:
http://www.rainews24.rai.it/ran24/speciali/uranio_impoverito_2003/diario.htm gdje je objavljen i snimak razgovora sa gen. Termentinijem.
Mrmot live
|
