1fc6 Šou počinje u ponoć - Bronsonovi Sinovi - Blog.hr

Bronsonovi Sinovi

petak, 09.01.2009.

Šou počinje u ponoć

Photobucket

Midnight Express, 1978. D: Alan Parker ; Brad Davis, John Hurt, Randy Quaid, Paolo Bonacelli, Paul Smith


Billy Hayes (Brad Davis) je vrlo mlad, i vrlo neiskusan. Toliko je neiskusan, da pokuša prošvercovati dve kile hašiša iz Turske u Ameriku. Avionom. Pre skoro 40 godina. Ukratko - Billy Hayes je vrlo mlad, i vrlo neiskusan. Posle još manje iskusnog pokušaja bekstva i manjka kooperacije, Billy završava u jednom od čuvenih turskih zatvora negde okolo Istanbula. Njegova kazna je četiri godine i dva meseca, i to čisto jer je sudija imao milosti. Za vreme svog tamnovanja, Billy se upoznaje sa sunarodnikom Jimmyem (Randy Quaid), Švedom Erichom (Norbert Weisser) i Englezom Maxom (John Hurt), te ubija vreme radeći što i svi ostali zatvorenici.

Tačno 53 dana pre isticanja njegove presude, stiže hladan tuš - sud je rešio da se predomisli, i preinačuje njegovu kaznu u 30 godina. Za divno čudo, Billy je na pragu ludosti, a taj prag uskoro i prelazi, kada konačno reši da presudi zatvorskom tasteru Rifkiju (Paolo Bonacelli). Tu počinje njegova nezaustavljiva spirala u psihofizičke dubine pakla...ima li spasa našem junaku ?

Photobucket

Ako je neki film svojeručno uspeo da, barem na kratko, uništi tursku industriju turizma, bio je to Midnight Express. Baziran (uz liberalnu Hollywoodizaciju) na istinitom događaju, ovaj film je bio malo iznenađenje Oscar ceremonije 1978., osvojivši nagradu za najbolji scenario-adaptaciju (Oliver Stone) i muziku (Giorgio Moroder). Od tada, turski zatvori i pravni sistem ušli su u mit pop kulture, Billy Hayes postao je heroj, a prison filmovi su postali ponovo "in".

Ako želite moje skromno mišljenje (a želite, čim ste ovde), ovaj film nije vredan tolike pažnje koje mu se pridaje. Nekoliko faktora utiču na ovaj sud, a to su pre svega...

-- pri samom otvaranju filma, u sceni kada Billy prolazi tursku izlaznu carinu, prosto je NEMOGUĆE ne navijati za policiju da ga privede pre ulaska u avion. Brad Davis ne izgleda nervozno - on izgleda kao da proživljava simultani napad najgore dijareje pri čemu mu roj pčela temeljno ispipava sve telesne šupljine, i sve to dok mu neko struže viljuškom o tanjir na uvce. U Srbiji, taj ne bi stigao da uđe na aerodrom. U Izraelu, uhvatili bi ga pri izlazu iz hotelske sobe. I koji to kreten pokušava izvući dve kile haša kroz avion ? Mislim...što nije o'ma desetak kila spakovao ? Kreten.

-- posle trideset godina, može se reći da je film dosta loše ostario. U međuvremenu, videli smo mnogo gore kazamate od ovog čuvenog Turčina, pa sad Midnight Express deluje benigno čak i u odnosu na neki Prison Break - o stvarima kao što su Carandiru bolje i da ne govorimo. Nisi zaključan u ćelijama, šetaš se okolo, veliko dvorište, niko neće da te naguzi protiv svoje volje, igraš njihovu igru i ćutiš...bre, hotel.

-- Turci kao nacija su tako masakrirani u filmu da to nije normalno. Nisam PC tip, i ne volim kukati za ovakvim stvarima, ali Turci su, prema Midnight Expressu, ili obične divlje zveri, ili korumpirani ljigavci bez kičme. Negde sam čitao da se Oliver Stone čak javno izvinjavao turskom narodu zbog ovakvog prikaza njihove kulture...go figure. Antireklama nije ograničena samo na likove - sve scene u Istanbulu van zatvora su fokusirane na neke socijala bazare i uličice, a u jednom dijalogu Billyev otac komentariše o užasima turske kuhinje.

Photobucket

Sve ovo ipak ne znači da je film loš. Krenimo prvo od glume - Brad Davis je uglavnom iskontrolisan, što i uloga od njega zahteva, ali u nekoliko scena apsolutno eksplodira. Kada se na pola filma osveti Rifkiju za sve što im je ovaj napakostio, Davis izgleda gotovo feralno, i režiser Alan Parker odlično kanališe njegov bes prema nama - u tim momentima, imaćete konflikt osećanja gnušanja i radosti, što je, pretpostavljam, i bio ciljni efekat. Dosta zanimljiv je i odlični John Hurt kao Max, i njegov performans je generalno i najkvalitetniji u filmu (Hurt je za ovu rolu nagrađen Oscar nominacijom). Randy Quaid je već nezanimljiv, stock "budala" lik, ali su tu zato Bonacelli kao ljigavi Rifki i fenomenalni Paul Smith kao Hamidou, fulltime sadista i part-time upravnik zatvora. Hamidou se pojavi u svega nekoliko scena, ali su sve ključne, i u pola njih će vam se izvrnuti stomak.

Već spomenuti Parker radi svoj posao jako dobro. Koliko god je moguće, Parker se trudi da vam ne bude ugodno - prvih sat vremena mu to slabije uspeva, ali kada Billy posle Rifki incidenta pređe u "sektor 13", gde se drže klinički bolesni slučajevi, dođe i vreme za naplatu. Druga polovina filma je potpuno u tom depresivno-opresivnom fazonu, a celoj atmosferi doprinosi oskarovski soundtrack Giorgia Morodera, inače prvi synth Oscar dobitnik u istoriji filma. Moroder je kasnije uradio i meni odličan OST za Scarface - ukoliko vam se to dopalo, i ovaj će vam biti dobar.

Konačni zaključak je da je Midnight Express dobar, ali precenjen film. Moj prijatelj Marjan Mijajlović, popularni komentator Sport Kluba, je veliki fan ovog filma, i jednom prilikom mi je saopštio njegovu ideju da bi remake sa Mattom Dillonom u ulozi Billya Hayesa bio prava stvar. Pravo da vam kažem - ne znam zašto da ne...taj "zatvorski realizam" je dosta uznapredovao tokom godina, pa bi neki novi Midnight Express bio mnogo manje prijatno iskustvo (u pozitivnom smislu). Jedino što je Matt Dillon malo premator za ovu ulogu, i što je pravi Billy Hayes mnogo manje propatio (Stone je izmislio mnogo štošta u scenariju, idite na IMDB ili Wiki za dodatne informacije)...al' ono, ideja na mestu.

09.01.2009. u 18:00 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2009  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Siječanj 2009 (12)
Prosinac 2008 (14)
Studeni 2008 (6)
Srpanj 2007 (30)
Lipanj 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Krvavi Manifest

Blog posvećen akcionom filmu (a i filmu uopšte), kao i vrhunskom Bogu akcije Charlesu Bronsonu. Tri puta nedeljno, ponedeljkom, sredom i petkom tačno u 18 časova, imaćete priliku da čitate nove tekstove sa osvrtima na neki film koji sam nedavno gledao. Termin u ponedeljak rezervisan je za Bronsonove filmove...barem dok zalihe traju.

Kontakt adresa : the.man.with.harmonica_at_gmail dot com ... ako ima neki film o kome vas slučajno zanima moje mišljenje, ili ako imate bilo kakav komentar, slobodno drop a line.