Karota ludens

Doslo je proljece (uh, kakav pocetak posta, osnovnoskolske profesorice hrvatskog sigurno svrsavaju) i konacno se moja hiperaktivnost probudila iz zimskog sna. Svaki put kad pomislim kako mi je dosadno u zivotu, dogadjaji se pocinju nizati takvom brzinom i bolesnim podudarnostima da se vise uopce ne mogu u njima snaci. Danas sam cijeli dan bauljala po gradu, htjela sam sladoled, ali cinilo mi se nekako prerano, ipak je tek ozujak. Ozujak je lud mjesec, ozujsko pivo, tri marcane bure, ozujski zec... je, tako nekako se i ja osjecam, kao ozujski zec u drustvu ludog sesirdzije i onog puha koji spava u cajniku. Njima se valjda normalne osobe cine jednako tako lude kao sto se i normalnim osobama cine ludi likovi iz bajki. A tko je u pravu, molit cu lijepo? Jucer sam provela dobar dio veceri uz Wolandovu svitu. Momak koji usporedjuje zene s ves masinama, djevojke koje se ubacuju drugim djevojkama, momci koji navlace na sebe grudnjake koje su uspjeli skinuti s njih i simulacija grupnog seksa na jednom od javnih mjesta (a nije kuca nego brod!). Danas sam lijececi mamurluk opet naletjela na onog momcica s bucmastim obrascicima s kojim u zadnje vrijeme imam divno suspregnutu komunikaciju. Naravno, ja u reprezentativnom izdanju, ogromnih podocnjaka, rumenog nosa i osakacenih franzeta iz kucne radinosti. Dodijelit cu si :s smajli, sta drugo da kazem. I onda, dok sam se suncala ispred faksa i srkala tko zna koju po redu kavu, naletila je zadnja osoba koju sam ocekivala vidjet u zivotu - stovise, prije bih povjerovala da ce me Brad Pitt osobno nazvat da mi izjavi ljubav nego da cu sresti covjeka iz drugog grada i druge drzave za kojeg sam bila uvjerena da vise ne komunicira s nama obicnim smrtnicima. I tako ta glumacka velicina koja uopce ne bi trebala biti u Zagrebu, a kamo li ispred mog faksa, doseta do mene, pozdravi me, kaze da je dosao po bicikl i nakon toga ode razgovarati s - paz' ovo - mojim kolegom kojeg ocito odnekud poznaje?! Bizarno. Podsjeca me na jednog od onih Leova kulera koji je trebao biti u Zagrebu kad sam ga srela za vrijeme picavanja nekog glupog sata u srednjoj u Splitu i koji je na nas slucajni susret samo kulerski rekao "kasniš". Odustajem od shvacanja, ipak je proljece. Prepustit cu se proljetnom ludilu i peludnoj groznici. Juhhuuuuj

Nemam komp. Krepao je pa sam malo manje na netu (je, rajt). A mozda mi je samo privremeno splasnula volja za bloganjem. Jede mi se nesto slatko. U zadnje vrijeme sam navucena na one minijaturne Bioaktive sa sumskim vocem koji su zadovoljavali svu moju potrebu za slatkim (nemojte mi ni u snu to usporedit s vocnim jogurtom!), al baka se ocito zajebala pa je u najboljoj namjeri kupila obicne. I sad sam u krizi.

Usput, zna li netko kako se gasi ono sranje kad vam windowsi ili browser ili tko vec inteligentno pamti sto ste sve ukucali u adress bar, naslov posta, google trazlicu i sve ostale dijelove neta u koje je moguce utipkati neki tekst? Iritira me.