Andrea... childhood

ma ewo. potrudili ste se kod kommova. nice to know that. thanx piplsi :-* ugl. zadnjih dana upravo razmišljam o... sebi
ma ewo ja... rođena u 5. mjesecu, zadnje dana, davne '94 godine upravo u završetnu famoznog Domovinskog rata koji je tadašnju djecu naučio da se kroz nasilje može sve postići. no, naravno... tko sam ja da govorim o ratu i takvim pitanjima? ja sam samo jedna obična pubertetlija koja još nema pravo glasa (niti ću ga imati do idućih izbora) pa je političare baš briga. no, do tada će oni i nadalje voditi ovu našu "demokratsku" državu "pošteno". moš' mislit pošteno. samo kesni lovu i sve je pošteno i lijepo, bajno, krasno... sve je fensi.
i tako je protjecalo moje djetinjstvo u onoj visokoj kući na Plovaniji, tj. prvih 8 godina. uf... toliko toga je uklesano (skoro pa doslovno) u te zidove. sjećam se prvih ljubavi (Aljoše i Tonija) koje su doduše bile 5 i 6 godina starije od mene, ali što sam ja tad znala. sjećam se i dobrog starog nogometa u vrtu i dana i dana trčanja. naravno, sjećam se i kad sam poprskala zid onom bojom za cipele, ali eto... što se može, jedan od dječjih bisera (a ja sam ih imala ono... mnogo).
sa šest godina sam otišla u Švicarsku kod tetka i tetke, te rodice. bilo je super. nakupovala san se bila robe i svega i svačega (ono to mi je tad bio doživljaj ipo). sjećam se dobro i one rijeke Rajne. prešesne rijeke, prekrasnih slapova i prirode. sjećam se i one dvi lude patke koje su nas pratile. ah... to su sjećanja.
vrtić... 8 simpatija od jednom. wow... kad se toga sjetim... ma... ka da je i bitno. sjećam se i dobre narko mafije čega smo se igrali (i ja, naravno, bila tvorac toga). prvi i drugi razred. Marijan... uf! što je to bilo? a što nije, mislin ono. onda mi se srušio svemir (barem sam ja tako mislila). premještaj iz škole. što ću?
treći i četvrti razz. opet C. super ljudi, 100000 puta bolje nego na Plovaniji. od tad sam na Smiljevcu. nisan tad niti mogla zamisliti da će mi ovako biti bolje. uf, odma sam upala u društvo one Lucie a.k.a. Šparice. od uvik mi se gadila i mrzila san ju, ali nisan imala srca ju odjebat laganini. ali jbg, hepi njuz je da se više ne družimo i ja ne trošin svoje vrime na budale. ali eto...
peti razz. great preokret. ne mogu se pohvalit da san bila nešto popularna. poznata san ka živčana ovo-ono. nitko me nije volija. uf... šesti razz je bio li-la. bilo je vrime kad su me svi mrzili, ali i kad su me... ajmo reć, volili. eh, ali i šesti je razz vrijeme mojih velikih promjena. ponovno san se skompala s Kristinom (curom s kojom sam bila u 3. i 4. razzu u razzu). upoznala san i Ivu preko koje san upoznala Nikolinu. sve je počelo na bolje.
eeee sad je sedmi razz i o tome drugi put jer već čujen Kristinin glas: "ajme, Andrea. ne moreš napisat normalno kratke postove?" ma eto... Kiky samo za tebe... jedan kraći (malo sutra)
pozdravljam sve koje poznajem, one koji se tako osjećaju, te sve vas u studiju i režiji

28.12.2007. u 21:45 | | Komentari. (24) | L | K

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

	prosinac, 2007
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Andrea... childhood

o meni

Avril Lavigne - The Best Damn Thing

Moji ljudi

Credits