Mother North
27.03.2006., ponedjeljak
Thank you...
|
(malo klišejski post ali, šta ćeš) Til minn venna- I. Neznam sto bi rekao osim hvala ti na svemu:Hvala ti zbog vremena koje si mi posvetila,sto me podnosis uopce, sto razgovaras samnom o svim onim neobicnim stvarima, o „glupostima“ kojima se drugi smiju, sto slusas moje filozofije i luda razmisljanja razgovaras o nebulozama, sto podnosis sva moja cviljenja i melankoliju kaoja nestaju. neznas kolko mi znace oni „besmisleni“ razgovori, sto slusas moje mastarije i zudnje za nekim nepostojecim stvarima: Toliko mi je falio netko s kim mogu razgovarati o normalnim stvarima, drago mi je sto sam naso nekog jako zanimljivog, pametnog, normalnog, nekog ko me razumije u potpunosti ili bar vecim dijelom!Napokon imam nekog s kim volim pricat!Hvala za sve sto je bilo, je i sto ce biti! Drago mi je sto smo prijatelji, i na kraju (ali najvaznije ) hvala ti sto si mi ublazila jednu dugu, hladnu, mrzovoljnu zimu. Ovo zvuci glupo ali hvala sto nisi budala kao vecina ostalih.... In The Woods...-Titan Transcendence One week have passed, my weary widow - Perfume for the harbour-boat Relieve me from your neck of marble Release me when your limbs afloat Follow yours and catch the diamonds Before all hell reveals to thee I cannot strive for understanding As there is nothing more for me I will never feel one moments sadness For the days we never shared As I have left the grip of changes With you, my everlasting madness |
23.03.2006., četvrtak
K A I R O S
|
In The Woods... - Kairos! The moment that your senses play a part -when all of them caress a new impression Somewhere deep within your heart like qualities of permanent obsession Can you conquer your emotional delay can you draw tomorrow's history today can you feel the tide is turning can you overcome the yearning -or will you blindly obey? Break through-embrace the light of Kairos! Behaving unwillingly like a recording machine All these emotional standards reduced to leftovers of a dream Is everything just like it seemed to be moments ago who am I, where have I been, and how will I know? Have you ever had a date with an oracle that told you some of her secrets? The only breed in the following term; -share them with reasoning creatures ...what if, and you won't know anything about it before you do-if you have..... Kairos je bog sretnog trenutka u starih Grka, treba iskoristit taj sretan trenutak koj nam se ukaze, jer iz neceg malog, neuglednom moze nastati nesto ogromno, golemo, savrseno! kako brzo prode sreca takoo dode i nesreca.....tuga. Tako srecu treba trazit u nekim malim stvarima, uspomenama, prirodi, sebi...glazbi!Neznam sta bi vise napisao! Dolaze topliji dani, ljepe noci, pune zvijezda, lagani vjetar, zvuk žaba...treba uživat u svakom ljepom trenutku, bilo pod suncem ,pod mjesecom ili u sjeni drveca kraj vode....uzivajte! "is this the omnio I have been searching for?" |
19.03.2006., nedjelja
 Već mi sve počinje ič tako na živce, osobito one nadobudne osobe koje idu okolo i seru ostalime, nešto nevjervovatno.Kad je zabava na niskoj razini u nekom meni stranom (kul) društvu, pjave se seronje koje sve...zaseru!To su oni umišljeni kreteli ala. skinjare ili „domoljubi“ znaš ono „Škoro, Thompson, bog i Gotovina“, ma idi u vražiju mater nacionalistu.Zato ne volim mjesta di se skuplja više ljudi, zato nevolimdosta ljudi koji moji prijatelji smatraju prijateljima (ok to sam jedan razlog), zato nevolim kul ekipe, nemam povjerenja u ljude u koje moji najbolji prijatelji i najdrža osoba na svijetu imaju povjerenja, mrzim sva ta sranja: neka odvajanja, sitničarenja, neku „urbanu kulturu“ i šta ja znam! "The more I look at people ,the more I hate them...." Po sisku ima malo takvih kretena, ali ih ipak ima, neznam kak je tek po zagrebu.Ja mentalno bljujem kad vidim sminkere i cajkere kak se preseravaju, kao i „alternativce“ koji čine isto, to je ona filozofija „napij se ko bukva i onda si zakon/muško/kul ili nešto treče...ma aj u vraćiju mater, glupo je to sve.Još kad dođu oni kreteni koji se vole tuč i prijete drugima zbog „rasnih razlika“ (rase=punkeri,sminkeri,metalci,alternativci i ina ostala govna u kojima se vidimo), hvataju ljude 3 puta maje od sebe za vrat, prijete i seru curama bez razloga (poglavito ono jučer- crkni, treba nac nekog ko ce natuc odredene seljačine, il nac nekog s jednim ljepim „stapicem“ kojeg si prizeljkujem mwahaha) , neko bi trebo crknut "The more I look at people ,the more I hate them...." Ljudi su budale, to sam davno zaključio što manje izlazim na neka mjesta puna budala il s nekim kul društvancem u koje se uopće ne uklapam, najbolje skupit 2-5 osoba i otić negdje sam na miru gdje te niko nece zajebavat, uzivat u zvijezdama ili u HLADNOCI (hmmmm!), negdje gdje sam skriven od pogleda, daleko od budala, s nekim normalnim, s nekom finom pivom i linijom, ili nac se s nekim i jednostavno pricat, bez cilja, utopljen mislima, pricat, pricat, pricat....(zašto se neke stvari događaju, zaš sve mora bit kak je)...al uglavnom, ja često donosim krive odlike koje ,makar je jucerasnji dogadaj debilan, me uzasno nazivciraju, ali netreba se na to obazirat...odjebite svi, mrzim glupe ljude, idiote, preseratore i nadasve zakon ekipe koje dodu na rokic (koji je sranje btw.) u motoristickim jaknicama i deru narodnjake, i nadasve sve one „punkere“ koji su se pojavili po sisku, osobito medu generacijom prvih razreda, gadite mi se, 98% vas mi se gadi!!!!!Budite kul cugajte partijajte, serite drugima preseravajte se...e pošalji ego na djetu, prevelik je!!! "The more I look at people ,the more I hate them...."  NAVODIM ZYKLON-B IZ NEKIH RAZLOGA KOJI SU UPUCENIMA OCITI (za ne upucene: Zyklo-B je glazbeno utjelovljenje extrema i mizantropije) za seronje: nisam mizantrop, necu se ubit, nisam strasan , nisam suicida, nisam opsjednut smrcu i sl...samo volim black i pagan black metal ,hehe |
14.03.2006., utorak
...from the dark past
 mayhem-from the dark past A face in stone... decayed by age A man who has returned to tell of his damnation Fears so deep, the mouth open wide The dream died away before dawn of this time Ancient times legends stories so dark Blackened his sight Now not even the memories are left Back after such a long time The stone is cold as death But what formed its true fears Only the wind is able to tell Tell me - what did you see there In the darkness - of the past The eyes - stares so empty The mouth - screams so silent Tell me - what did you see there In the darkness - of the past Neznam zasto se uvijek vracam na ovu pjesmu...mozda zato sto je jedna od rijetkih metal pjesama koja stvarno ima zastrasujucu atmosferu..misticnu i tamnu..gdje pomalo primitivni lyricsi i glazba savrseno sjedaju jedno uz drugo...i oni vokali: sampat i stenjanje,vrisak i glazba koja tece pa staje: i onai prijelazi samo na bubnjevima u sredini pjesme obgrljeni morbidnom...tišinom!Prodire u ljudske strahove...najmocnije oruzije koje se moze posjedovati - strah... zasto se stalno vracam na ovo nesto pomalo primitivno...tako jednostavno ali efikasno, nesto sto utjelovljuje ono sto taj zanr predstavlja...strah covjeka od proslosti, strah od smrti, tame,starh od tisine, prirode,onog skrivenog, onog morbidnog i tajnog u svima, strah od samog sebe...zašto....samo vjetar zna!...uvijek se sve vraca na pocetak... digresija za seronje: ne, nezelim se ubit |
12.03.2006., nedjelja
Ia Ivu B.....
|
Evo Za Ivu B. koja kaze da mi je blog malo depresivan, stavljam tu lyricse od Korpiklaanija, kao što si mi predložila.Trebali bi se mi neki okupit sad kad vrijeme bude ljepše, otić u šumu zapalit vatru i "veselit se" uz ale, pjevat derat se, partijat ko pravi korpiklaani (fin. šumski klan) , razvalit Fintroll, Korpiklaani, Aes Dana i ostali folk-black uživat u prirodi i zajebavat se ko nikad, živjet vikinški život bar nekoliko sati......Sam se svi trebamo nac i raspalit po pjesmi i partijani..nažderat se, napit, izubijat....mozemo onak debilno plesat (ono ruku pod ruku i vrti se dok ne padnes).....ahhh...jedva cekam ljepse vrijeme. Wooden Pints There's men, underground Who have never seen the sun But they really know how to party Little men from underground Who have never seen the sun But the really know how to party [Chorus:] The rise their wooden pints and they yoik and sing And they fight and dance 'till the morning Tables full, reindeer meat And the camp fire shines and the brick walls are full candles Tables full, wooden pints They don't care about their sins They just wanna get drunk and party [Chorus] Long war is now past Only good men have lasted They need women, meat, beer and rom Fight battle full of blood no thoughts about god they just slaughtered killed and tormented [Chorus]  Korpiklaani, folk-svart metall bandet fra Finland |
07.03.2006., utorak
Winterschatten
|
(!!!OVAJ POST JE NAPISAN U NEDJELJU AL TEK GA SAD MOGU OBJAVIT!!!!!!) Snijeg me izvukao van, vjetar je puhao i sve je bilo bijelo.krenuo sam nasipom prema starom gradu.Vjetar je puhao i snjeg mi je letio u lice sa strane.U ušima mi je zvonio Vinterriket-Winterschatten posebno su mi pasale zadnje 3 ambijentalne pjesme, savrseno su pasali atmosferi.Snijeg svuda okolo sve je bijelo i sivo, svane su se okupile uz kupu, sve je tiho i hladno.Drvece uz nasip prekriveno je bjelinom, ništa se ne pomiče kao da priroda ne želi prekinuti ovu tišinu.Jedini zvuci su moji koraci i huk vjetra.Šuma je mirna, tiha, hladna ali kao da me poziva k sebi.Stojim među drvećem sam sa vjetrom oko mene kao da je hram, bjelina me zasljepljuje kao i pahuljice koje padaj gotovo horizontalno nošene hladnim, oštrim vjetrom.On kao da reže moje lice i prste, hladnoća...ne znam zašto ali me veseli ta zima dok gazim kroz netaknuti snijeg prošaran gdjekojim tragom ptice ili neke sitne životinje.Hladno je ali ugodno, sjećanja naviru , sjećanja na ono prošlo (na onaj vjetar u zimi bez snijega u jednom parku, na osjećaj hladnoće i topline, na zvuk drhtaja i neke daleke sreće i topline isprepleten sa zanosnom hladnoćom, ne znam da li sam sam u tim sjećanjima), sjećanja na ono što nikad neče biti, i mutna sjećanja dana koji će tek biti koji se naziru u sivom nebu nad kojim siju svijezde.Tama obuzima okolinu, bijelo se pretvara u sivo, ali sjaj još uvjiek ostaje nešto kao bijela tama.Čuje se pjev neke osamljene ptice.Snijeg pada sa grana i tiho udara o zemlju.Čujem razne zvukove, što prave, što one iz glave: to je lesnik, onaj koji čuva šumu i njezine duhove, onaj koji utjelovljuje zvukove u strahove, duh zaštitnik svake šume, sam sablastan i žalostan, govori s drvećem i čuva ga, saziva vukove i govori snjima, hoda pod mjesecom među drvećem, on je strah i zvukovi u glavi onog koji sam, obnoć šumom luta. Vjetar se okreće i puše sa Sjevera.Pre hladno mi je i jedva se vraćam doma, očaran bjelinom i tišinom.Nema riječi ni slike koja moće opisati taj doživljaj tišine u šumi pod visokim, golim drvećem , sakriven grmljem i sumrakom, zvuk žubora vode koja se bori s grmljem uronjenim vrhom u snijeg dnom u rijeku koja kao da miruje.Sjene rastu i snijeg pokriva moje tragove dok se vraćam sam, obuzet mislima, ostavljam za sobom tišinu,opojnu bjelinu jednog od posljednjh snjegova umiriće zime....... Verschneite Wälder Das Morgengrauen nach dieser langen, dunklen Winternacht- Eiskristalle erstrahlen schwach im Licht des untergehenden Wintermondes. Die Wälder erwachen aus ihrem nächtlichen Schlaf. Frost hängt noch immer still in den Rissen der zerklüfteten, weissen Erde. Im Glanz der vernebelten Wintersonne Kreisen schwarze Raben über den Tannen... Lyrics by Vinterriket, Arcturus -Wintry Grey Frozen streams and vapours gray, cold and waste the landscape lay... Then a hale of wind. Hither-Whirling, Thither-Swilrling, Spinn the fog and spinn the mist... Still we walked on through woods and wintry gray, home through woods where winter lay - Cold and dark... (Waiting for a change in the weather. Waiting for a shift in the air. Could we get there together, ever? Waiting for our late, late return) Through the woods. Home through the woods where winter lay... |
