morsko prase

Krenuvši iz stana kao prvog dana,
s buketom u ruci krenula je meni,
kad škripac kočnica zanesenost prenu.

Očajnički kriknuh: Pazi!
Al moju djevojku auto već zgazi.

Sad se pitam što mi život pruža.
Jedno mrtvo tijelo s pet krvavih ruža.

Ural!- kolega je rekao.
Svi smo potvrdili.
Smijeh mlade dame s izbočenim zubima.
Treći dan kolega vikne: Ular!
Ista reakcija uz veću sigurnost.
S 2 promila dama je imala osmijeh konja.

Stevo, hmm... kupujem gume u Sloveniji.
Jeftinije, jel..
Red do mene pola Hrvatske.
Inače, šefa zovemo Stevo Štimac.
Kad čuješ Janeza red do:
Stevo Štimac!
Promijenio sam izbor guma
i vozim se i dalje.

Uzeo sam je kao svatko,
bez tračka srama,
slijedio instinkt.
Sjetio se prošloga puta
kad smo se redali na njoj.
Ove godine je slasnija no ikad.
Susjedova trešnja.

Gurnuo si me korak nazad,
okoristivši se mojom četkicom,
pred mnoštvom željnog smijeha.
Usta su moja zatvorena.
Bez zraka, bez mogućnosti udisaja rafinerijskog smrada.
Šutim, nedvosmisleno razmišljam,
ipak prijatelji nešto znače.