RAZOTKRIVANJE

I onda kad pomislim da te nema
više u mom svijetu,
nešto se pokrene i
zaboli
pa te moram dozvati,
pronaći, ne pitavši
za cijenu,
i samo sjenu i
kad nema riječi:
mukla i zlokobna šutnja,
samo prašina žalosno
prosijava kroz mlade izdanke;

I onda kad pomislim da te nema
više u mom srcu,
nešto se pokrene i
spoznam koliko te
uistinu
volim.


Odlazim na ljetni odmor u divljinu bez signala.
Pozdravljam drage blogere koji navraćaju.

Brodolom

Nasukana,
ostavljena dubinama,
izgubljena u modrini
čekam ....

Prije zvona sa zvonika

Kada se opet zateknemo
u rano jasno jutro uz more,
zagledaj mi se u zjenice
i potraži me u dnu
srca.
Skrit ću se tamo
od radoznalih očiju,
nemilosrdna vremena.
I ne puštaj me
da otplovim!
Veži me čvrstim konopima
svoga srca
kao barku što za kamen
vežeš.
Razbit će me
valovi
neprestanih
bjegova i odlazaka
ne spasiš li me .

Pred odlazak

I više nikog nema.
Ostasmo samo
mi i ptice...
galebovi gore visoko
i ti i ja u tišini!
Kostrena;
tiho promiče sjena
sjećanja.
S kraja odvezujem
pa ti dobacujem,
plima osjećaja,
srca;
grop na provi,
još veći u grudima
tiho grca;
znam , nema nam druge:
treba zauzdati tuge,
svezati ih u čvor.
Jasno mi je - mora se!

Glazbenomorski stavak

Tiho se stisla u tvojim rukama
pa osluškivala kako udara
i bubnja ljetna kiša
o naš ljuljajući drveni dom.
Tiho se stisla uz tvoje tijelo
vrelo
pa slušala simfoniju tvoga daha, ruku,
mora, kiše...
allegro;
crescendo!
Tišina se pretopila u oluju :
neba, tijela , srca ...
Pročišćeni zrak.
Usnut ću noćas u tvojim rukama
i probuditi se u bonaci jutra
s tvojim imenom na usnama .

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.