SIVA

Daleka , sićušna svjetla
s tamom se bore ;
u utrobi broda
miriše drvo ,
pod stopalima
vrije more,
luka se nazire
neka u daljini
il su tek varave želje
u blizini udari val:
more u bijesu
lomi i melje,
škriplje i plače
stari brod,
tek na trenutak
vidim svod
siv, turoban
baš kao dan
pred nama ,
dalek kao
luka obećana.

Mirna

Umirio si me
ljubavlju svojom
kao što val umiren biva
u zaljevu malom
što miruje i sniva

I ona naša ...

Vjetrovi zime
naniješe oblake
teške , bremenite ,
pa oči ne vide
zvijezde ,
a onda jutra
siva i vlažna :
za tobom želja
snažna
ne nestaje ,
ni na tren
ne prestaje,
traje....
i samo me drži vjera
da za oblacima
i dalje
sjaji...

I ona naša!

Iz tame k svjetlu

Iz tame
zasjala svjetlucavom nadom.

Dovest će te
do mene sjajem
što upire u
zaljubljene.

ČEKANJE

Upila slanost i pjenu.
Sne.
Ostavila samo sjenu
da stoji za zatvorenim
sedefnim vratima .
Čekat ću satima .
Danima .
Godinama .
Zauvijek ako treba.
Predat ću se samo njemu:
valu što i za nevere zna
pronaći me na mojem izgubljenom
žalu.

Na pošti

Na staklu našega broda
preslikale se sve zvijezde nebeskoga
svoda
ledena ...
Jedina,
rekao si ,
zvijezda koja grije
i koja se smije
sam za tebe ja ..
Eh....

Aljaska

I kada na pramcu zastaneš,
oči modre uvis podigneš
a zlatni se roj prospe
nebeskim platnom
pa ti na reveru modrom i zlatnom
odbljesak se male ogleda
u noćnoj tišini,
šapnut će ti val ledeni
moje ime
u kristalnom snu zime

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.