Ti sviraš kao da je svejedno. Onaj galeb koji izdiše solju
zastranjenu krv. Oni labudovi što se smiješe na naslovnicama. Tuljani koji se maze u
koži čovjeka. I one deve koje nose kapitalnu vodu. Ti sviraš i veseliš se. To
mogu samo revolucionari pod ucjenom. Da će im krv pretvoriti u pijasak i
pijesak u pepeo od kojeg će se vinuti među crne oblake. Tad ćemo vjerojatno
biti slatki vragovi s rodovnicama, bežični kormilari, kastrirane ruže,
našminkane čahure koje su svijetu donijele luksuz. Na alfabetu filmske vrpce
dopisale nedovršeni romantični snošaj Sjevernog pola.