...
Ponekad zapadnem u čudan san. Bivam omotana svetom svilom, i teče krv, sva krv koju sam prosula vjetru u nasljeđe. I rana se smanjuje, a glasovi stišavaju. Sve gasne, osim kiše. Uđem u nju gola i padam, padam u taj čudan san, zanos i svetogrđe. Taj tren gdje nema mjesta bolu, gdje me ne čeka iskupljenje, gdje mu se ne nadam, niti mu nalazim razloga. A onda se trgnem u postelji. Razmislim gdje sam. Da, ja sam Nataša i ne postojim u 2013- oj.
Ne, ovo sigurno nije prostor u kojem mogu opstati bez te brutalne borbe za svojim snom koji nikad ne dovršavam. |
| < | srpanj, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||