Moriarty
27.09.2004., ponedjeljak
In Memoriam: El Tigre
|
Prije jedno misec dana san cacka po internetu, tija san vidit sta je sa Zekon. S njin san davno igra vaterpolo, cesto smo na putovanjima bili cimeri. I bili smo dosta bliski iako je on bija 4-5 godin stariji. Nisan nasa puno materijala. Zna san da je neko vrime igra u Italiju, a posli je bija i trener. Jucer je nedilja bila predivna, bez oblacka, 25 stupanja, suho. Ne more bit bolje. Pozvala me prijateljica iz Splita na brunch. I skupilo se drustvance, nas 7-8, u vrtu na suncu gustamo ka prasci. Vesela cakula do kasnog popodneva, prsut, sir, masline, strudeli, canoli, vino, sampanja, ma bas san uziva. I onda kako to biva, Joke i ja, a rijetko se vidimo, dirnemo se malo bivseg, splitskog zivota, skolskih dana, faksa, vaterpola i tako to. I kaze Joke, znas da je Zeko umra? A? Ko? Zeko. Ma nemoj me zajebavat. Ma je, cuja san, od srca, u pedesetoj godini. Zamalo me kolpalo. Zeko. Ma koji je to bija covik. Ma momcina, visok, markantan, tamnokos, snazan. Igrao je muski, pa su ga mladji navijaci zvali El Tigre, govorili su da tri dana prije utakmice jede sirovo meso. Ma opet je bija njezna dusa. Sican se kad smo bili na turneji po Italiji. Nakon utakmice u Lodiju (kraj Milana), vecere i prijema, oko ponoci, nas par otislo u setnju na njihovu pjacu. I sjednemo popit pice na nekom stekatu, a pedesetak metara dalje sidija je s drustvancem organizator turneje (Splicanin iz Milana). I priblizi se on nama s Antonellom. A Antonella komad, roba 23-24 godine, visoka, zgodna, nasmijana, oce upoznat Zeku. I pipne ga za ruku i kaze “grandi” (misici), a on se malo useprtlja, kaze “ma no, piccoli”. I tako su se malo gledali, malo pipali, razgovarali na mote… i onda se ona vratila momku i psu. Jo sta smo ga zezali. Vidija san ga 95-te na lito u Tolstojevoj, zaletija san se na njega auton. On me onako ozbiljno pogleda. Kad je skuzija da san ja, siroko se nasmija, zagrlili se, poljubili, iscakulali. Nasli smo se na bazenu nakon par dana popili par pica. I slikali se zagrljeni. Mislija san ga potrazit ovo lito. A eto nisan otisa. A on je umra. E, Zeko moj, neka ti je laka zemlja. |
- 20:57 - Komentari (4) - Isprintaj - #
26.09.2004., nedjelja
Sta radis u subotu uvecer?
|
Sinoc se spremam izac malo u grad prosetat i sjetim se nazvat starijeg sina. Pitam ga di ide veceras. A on da ne ide nigdi, da uci. Ja se pocnem snebivat. Pa dobro sine koji ti je kua (ukradeno od Juliere), subota uvecer, tek je pocela godina? Pa, taata (zateze po splitski), tako svi inzinjirrri (izgovara englesko "r"). Ma, koji inzinjeri, vi ste tek treca godina, imate vi jos yaya otegnit. Kaze pa tako to ide, neman vrrimena. A, nista, kazen ja, pa sta ce ti bit sa komadima, ocu ih ja morat kaparat za tebe??? Ne bi bilo lipo za vidit, e. Moga bi se malo ugledat na mladjeg brata, ciju je sliku kako lezi na tapetu s jednom "girlfriend", starija kcer stavila na web. Hahaha, kaze on, ne tribas se trudit, u petak san bija u Menage i dobija san 5-6 telefonskih brojeva, meni ti zenske same dodju. A meni odmah malo lakse. Vidim da Moriartyi ipak znaju sta rade. Aj, dobro, ma nemoj mi bas ucit subotom uvecer. Malo kasnije setan na Front St. i neki tip me pita imam li sta za udijelit. Ja kazem da nemam sitnoga. A on meni, "I accept visa too". Yebbate, sta sam se nasmijao. Kasnije, kad sam se vratio doma, upalim TV i vidim Roy Jones Jr. kako se valja po podu. Nisam mogao vjerovat, jeli ovo neka stara snimka??? Ma kakvi, nekakav lapan ga je istukao kao tovara. E, moj Roy, mislim se ja, sve u svoje vrijeme. A meni je bilo vrijeme poc u Split, ali zbog posla nisam stigao, pa se malo praznim na Blogu. A isto bi bilo lipo prosetat malo po Marmontovoj pa makar me i poprskala ona fonatana kraj Mignona. |
- 15:14 - Komentari (24) - Isprintaj - #
25.09.2004., subota
E, pa da pocnem
|
Vrijeme je nekako ljigavo, popio sam dva espressa i jednu travaricu (Velebit, naravno), a evo dolazi i druga, pa sam odlucio napokon nesto unijet u Blog. Dakle sta je novoga u svijetu? Nista posebno. Bush je i dalje tup, Kerry je i dalje dosadan. Izmedju tupog i dosadnog Amerika uvijek bira tupog, cemu ce se Iranci jako razveselit. Junak naseg doba, ovaj cas mu se ne mogu sjetit imena, opet pravi pizdarije na hrvatsko-slovenskoj granici. Slovenski premijer je izgleda toliko zaglupio da ga i njegovi mediji kritiziraju (ispravka, kritizirajo). Nik Titanik, nakon desetak losih karikatura napokon izbacio nesto duhovito, nije za 10, ali jest za solidnu sedmicu (ispravka, sedmico). A moj malac posao u prvi razred. Pitam ga koliko ima cura, a kaze samo 6-7. Pa kako se zovu? Well, Jennifer, Mary, Jessica, another Mary... Ja ga pitam pa svidjaju li ti se? A on meni (zacudjeno) "Duh!!! They wouldn't be my girlfriends if I didn't like them!!!" A svidjas li se ti njima? (Pomalo zamisljeno) "I guess so". Poruka, Bushevi prolaze, Kerryi prolaze, vrijeme prolazi, ali Moriartyi se ne daju. |
- 16:38 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
O prolaznosti zivota, o gluposti prosjecnog covjeka, o komadima i tako to. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||