just keep walking....and breathe.
22.01.2008., utorak
Ovo sam ja. Neznana junakinja.
 |
27.11.2007., utorak
Doba nevinosti je prošlo. Zagrli me, srce, da odradimo to zajedno.
Danas sam bila u ulici koja se nekada zvala Anke Butorac. Jučer sam bila u ulici koja se još uvijek zove Gandhijeva. Da vas ja nešto pitam... Tko su junaci novog doba? |
09.10.2007., utorak
Čitam ćirilicu...
...pišem pizdarije. |
08.10.2007., ponedjeljak
Mislila sam da samo ja zato držim stalno mobitel stišan i još sam mislila da sam strašno posebna radi toga a pogriješila sam u obje procjene i sada će sve ovdje podsjećati na nešto užasno osobno jer kaže moj prijatelj od osamdeset godina da treba biti iskren do kraja ili uopće ne biti iskren (on je odabrao ovu drugu opciju što dovodi u pitanje i ovu životnu mudrost) ali to je vrlo relativno što znači biti iskren do kraja jer netko jednim pogledom može biti iskren do kraja i za njega je to krajnja iskrenost ili tako nešto. Ima nešto što dosta često spominjem a to je da mi je dida jednom rekao da nikada ne provjeravam dubinu mora sa obje noge a ta mudrost se može primijeniti na bilo koju vodenu površinu i izuzetno cijenim taj savjet i pridržavam ga se jer mislim da me voda vreba cijeloga života no svejedno volim vodene površine jer znam da sa strahom privlačimo to čega se bojimo. Mene smeta što nikoga ne znam od prijatelja mog prijatelja ili možda poznanika i osjećam se kao da me se srami ili sam mu samo prolazna pa čemu ali uzimam u obzir i tu mogućnost da nisu svi kao ja i nemaju bolesnu potrebu poupoznavati međusobno sve svoje prijatelje i onda izaći van sa dvadeset ljudi i tražiti ogroman stol sat vremena u subotu navečer hodajući od kafića do kafića i onda biti sretni da ima toliko ljudi jer to nije krajnja iskrenost. Zapravo to je krajnja iskrenost na koju sam ja spremna. Ha! Sada mi se prijateljstvo čini kao jedna velika prevara još većih korporacija ali mislim da će ujutro biti drugačije jer je jutro uvijek pametnije od večeri i u to se uvjerim svako jutro a imala sam puno jutara u životu i do sada bih već trebala biti užasno inteligentna a ipak samo za njega je rekao da je ful inteligentan ali ne i za mene. |
07.10.2007., nedjelja
Jesen u mome gradu.
C´est un beau clitorisC´est une enorme pine qui excite le clitoris et le fait jourir. Le voici le con si doux le vrai pain des couilles dont les poils nous chatouillent jusque dans la bouche. Louis Aragon ili Benjamin Peret. Svakako jedan od te dvojice. Jesen je jedno sasvim pristojno godišnje doba. Ako ne i najpristojnije. |
05.10.2007., petak
Provjera statusa.
Možete provjeriti koliko mjesta još ima za nove obveze i zadatke. Da biste provjerili status, pomaknite se na Rokovnik, Kalendar, Napredno, Status.Jebi se. Vaginalni orgazmi. Tko to doživljava? |
02.10.2007., utorak
Da li je došlo vrijeme za ultimatum?
 of P1010002.jpg)
Ovo: Everything that’s extreme is difficult. The middle parts are done more easily. The very center requires no effort at all. The center is equal to equilibrium. There’s no fight in it.I ovo: There lived a redheaded man who had no eyes or ears. He didn’t have hair either, so he was called a redhead arbitrarily. He couldn’t talk because he had no mouth. He had no nose either. He didn’t even have arms or legs. He had no stomach, he had no back, he had no spine, and he had no innards at all. He didn’t have anything. So we don’t even know who we’re talking about. It’s better that we don’t talk about him any more. Daniil Kharms I još jedna njegova: When sitting in place do not kick your feet. |
01.10.2007., ponedjeljak
Hell(o) from Cupid.
Giotto je biblijske teme obrađivao na jednostavan način. Te slike su bile tople i lica nisu bila aristokratska. Simone Martini je u sceni Navještenja njih oboje prikazao u maniri kraljice i njenog dvorskog glasnika. Izvještačeni pokreti i gorde gospodske geste. Božansko je povezivao sa bogatstvom i društvenim statusom.Što znači kada netko uputstva prati doslovno od koraka do koraka ali mu origami nikada ne ispada dobro? Da li postoji origami urok? Danas bi neka budala mogla reći da to što ovdje nemam listu znači da isto tako ljudi inače ne mogu znati jesu li na mojoj listi dragih ljudi. Ten Little Indians Ten little Indians, Standing in a line. One stood looking at another man's wife, Then there were nine. Nine little Indians, Their hearts were full of hate. One took his neighbour's goods, Then there were eight. Eight little Indians, They just got down from heaven. One told a lie about another's best friend, Then there were seven. Seven little Indians, All trying to get their kicks. One thought he'd found another way to get to heaven, Then there were six. Six little Indians, Trying to stay alive. One took another's life, Then there were five. Five little indians, All trying to find the door. One pulled his mother down, Then there were four. Four little Indians, All thinking that they gotta be free. One little Indian forgot to say his prayers, Then there were three. Three little Indians, Deciding what they're gonna have to do. One took the name of God in vain, Then there were two. Two little Indians, Thinking that they oughtta have some fun. One took a liking to a picture of himself, Then there was one. One little Indian, Out looking for the sun. At six o'clock, the moon came out, Then there was none. Ovo je pjesma Harry Nilssona iz 1967. koja mi stalno svira na winampu. I u glavi. Written in the style of a nursery rhyme, this song is about The Ten Commandments. The lyrics also parallel the nursery rhyme that was the basis for the Agatha Christie murder mystery also titled Ten Little Indians. In that story, ten strangers are invited to an island retreat only to be killed, one by one, in a manner similar to each verse of the nursery rhyme. (The last victim actually hangs herself, when she realizes she would be the logical prime suspect in the others' deaths.) The real killer turns out to be one of the earlier apparent victims, a vigilante who faked his own death to fool his remaining victims, then took his own life once he had succeeded in killing the others. |
30.09.2007., nedjelja
Mene je užasno sram zbog pisanja bloga. Ali stvarno. Ovaj naslov nije šala. Pomozite mi da prestanem jer se više neću imati s kime družiti. Jedino bi bilo okej kada više nikada niti jednu rečenicu ovdje ne bih započela sa ˝ja˝.
JA nemam problema sa time da sam sama i tužna. Ako mi se dogodi samoća u dvoje srce mi puca od žalosti.U noći sa subote na petak se neka djevojka koja mi je fizički identična rasplakala kod pekare u Radićevoj. Jedna baka prodaje ocvale suncokrete za 30 kuna dok se isti mogu naći u cvjećarnama za 20 kuna i još imaju dugu stabljiku i u boljem su stanju. Djevojka koja mi je fizički identična pada na dojam. Dojam starosti i samoće. Jednom je sjedila u ZUSP-u i promatrala nekog čovjeka sat vremena. Ono što joj je zalijepilo srce bila je njegova dernjava da mu smeta. Joakim je bio dvadeset godina u braku sa Anom a da nije imao djece; zato ga je svećenik istjerao iz hrama. Postiđen, Joakim se nije vratio kući već se sklonio u polje pored svojih pastira. Giotto je izabrao kao prizor susret Joakima sa pastirima. Pod teretom poniženja zbog izgona, Joakim je tužan. Oborio je glavu i objema rukama drži zatvoren ogrtač, kao da se u njemu želi skloniti; želi da bude sam. Mali ga pas prepoznaje i veseli mu se. Dva pastira shvaćaju da se dogodilo nešto žalosno; zastali su i gledaju jedan u drugoga. Eto pripovijesti koja je tako jasna, tako elementarna kao i one klisure. Prijateljica je grlila onu djevojku koja mi je fizički identična dok je ona u jednoj ruci držala burek a u drugoj pivo. Volta je bio Talijan i nije se prezivao Volt i bio Englez. Mislim da mu je Alessandro bilo ime. Dan poslije dana koji je bio prije djevojci koja mi je fizički identična se javilo dvoje ljudi za koje je mislila da ih više nikada neće čuti. Mora da joj je bilo čudno čuti nečiji glas nakon mjeseci ili godina. Ta ista djevojka koja mi je fizički identična je bila na izložbi skandinavskog dizajna i sada planira pljačku. Uočila je par stolica, lampi i vaza koje bi voljela posjedovati. Jedan telefon. Vuneni ogrtač a la hobiti. Prekrasno izdizajniran pejsmejker. Pojavila sa ta neka rasprava oko bitnosti dizajna nečega što je u nama a jedino je zapravo bitno radi li. Djevojka koja mi je fizički identična se ispričala i onda joj je bilo žao i željela je da može ispriku povući. I zapamtite ovo. |
12.09.2007., srijeda
Ja znam ali ne umijem.
 of P1010012.jpg)
Što više iskustva imam na leđima to je moje ponašanje više retardirano. Bez pretjerivanja. Isto tako, ja ne znam htjeti bez da budem nasilna.Zašto te ne mogu otjerati? Ne znam. Kupila sam na Hreliću ˝Gospodina Tadiju˝. Ono zbog čega mi je knjiga zapela za oko (da li se to tako kaže?) je njena likovna oprema. Piše tamo: ˝Likovno opremio Edo Murtić˝. Pokušala sam sinoć pripita čitati malo ali nikako mi trenutačno ne leži plemićka pripovijest iz godine 1811. - 1812. u dvanaest knjiga u stihovima. Sa Vonnegutom je već išlo glatko ali mi je uzrokovalo čudne snove. Ja gotovo uvijek moram nešto čitati prije spavanja. Stvar navike. Uglavnom su to stripovi. Prije ljeta sam se zaklela da godinu dana neću pročitati niti jedan roman. Mene sve uvlači, ako me razumijete. Jučer sam se osjećala napušteno. Nešto kasnije i glupo. Zadnjih tjedan dana imam osjećaj kao da neki narator prepričava moj život a ja ništa ne osjećam i ne snalazim se. U svom životu se tada osjećam kao muž kojeg je žena natjerala u kazalište i sada on tamo zbunjeno sjedi, ne zna kada pljeskati i razmišlja o masturbaciji prije spavanja i činovničkoj stolici. Evo, ovo je bilo za sve vas koji mislite da sam depresivna djevojka a k tome još i pankerica. |
10.09.2007., ponedjeljak
Imam grčeve od sve više vrsta hrane. O ne!
Kada si zadnji put vidio ovaj prizor?Ovo mi je uljepšalo tmurno jutro. Po preporuci iz Praga. |
08.09.2007., subota
Ja ću svojoj Mandi zagrabiti vrč jer ja sam Roko Prč!
Krenula sam pisati negdje oko 4 sata ujutro i najednom je sve nestalo. Riječi, ekran i soba oko mene. Ti nevjerojatni događaji uvijek uskaču u pravi trenutak. Ne samo u filmovima.Između ostalog, ogledala su smatrana magičnima jer otkrivaju. Kada se pogledamo u oči sve znamo. Mislim da sam se znatno poružnila. p.s. Upravo sam se vratila iz saune u kojoj sam bila sa dvije prelijepe dame. Bile su u toplessu a jedna je i imala gaćice u boji kože. |
03.09.2007., ponedjeljak
Noćas sam se sanjala. Izgledala sam kao nekada, kao na ovoj fotografiji gore lijevo. I san je bio crno-bijeli. Čitala sam o tome da dosta djece misli da je svijet bio crno-bijeli u vrijeme crno-bijelih fotografija. Sviđa mi se to. Podsjeća me na neki esej od Benjamina u kojem on tvrdi da je fotografija vrhunac dokumentarizma i da je nemoguće manipulirati njome. Da sada tako mislimo bili bi kao djeca u pješčaniku. Što uopće nije loše.Napravila sam salatu sa mozzarelom nadajući se da ju neću morati jesti sama. Ako je netko privezan uz neko mjesto, on ga iskušava, istražuje njegove geološke i povijesne slojeve, jer, naposljetku putovanje poništava iskustva, a u čekanju se ona skupljaju. Također, Vera kaže da se od čovjeka ne može očekivati da će se zatvoren u sobu ponašati poput Samuela Becketa ili njegovih protagonista. Cijelo to poglavlje istražuje pojam homo melancholicusa. Durerova ˝Melankolija˝ je najtjeskobniji izraz odsutnosti nade i straha, emocija koje su tako duboko ljudske. Već mi je desetak ženskih osoba reklo da su oduševljene sa izgledom i šarmom Tadića. Meni je recimo bio šarmantan Nadan Vidošević dok ga prvi put nisam čula kako priča. Igra film o Edith Piaf a njena biografija izgleda kao da ju je pisao Lars von Trier. I da li sam ja glupa ako mislim da je akcija ˝Treba vjerovati muškarcima˝ zaista nije bila u redu prema nekim ženama? Ili svim ženama. Ili prema društvu. Jesam li? Naravno da da. Dio ovoga je bio jednom ovdje ali je nestao. Ne znam što je to ali evo ga opet! |
29.08.2007., srijeda
Salata od karfiola.
Taraf de Haidukos su bili odlični. Ne mogu napisati niti slovo dok nešto ne riješim. Ovo je zapravo poprilično puno slova.Ti si oblak u hlačama iz Name. Danas su na radiju ispitivali djecu u vrtiću zbog čega se svađaju sa roditeljima. Rekli su da su skoro uvijek razlog neispunjena obećanja. |
20.08.2007., ponedjeljak
Kažu u nekom filmu: ˝Where ever you go, there you are˝.
|
Moj pješčani sat za kuhanje jaja je počeo ići unaprijed. I da, sada je odličan dokumentarac o tome kako su bluzeri prodali dušu vragu. HRT1 je najbolji. |
08.07.2007., nedjelja
Zašto nigdje ne mogu pronaći tko je izradio raspela sv. Dujma i sv. Jakova???
Pala sam sa bicikla i razbila koljeno.p.s. Prodajem 2 karte za zadnji dan EXIT-a. Ukupno za 200kn. Javite se na mejl. |
26.06.2007., utorak
Luk je zao.
Prekrasno. Par noći za redom sam sanjala savršen način za zaraditi pare i ničega se ne sjećam. Sjećam se da je ideja bila izvan granica genijalnosti čak, sjećam se da je bilo nemoguće tu ideju zakonski sjebati, sjećam se da sam grozničavo u snu pokušavala zapamtiti sve. Ali ne, ne sjećam se ničega drugog. Apsolutno ničega. Osjećam se posrano.Također, neki dan sam se ustala usred noći, naškrabala na papirić ˝Nitko nije zapravo nekompetentan govoriti o umjetnosti samo je to nekada efekt - car je gol.˝, te sam ponovno legla spavati. Nemam pojma na što sam mislila i što to znači. Podsvijest je uzela maha u zadnje vrijeme i zaboravila sam kako je to pobjeći u san. To se sve nekako poklopilo sa jedenjem luka u golemim količinama. |
12.06.2007., utorak
Meni je smiješno da u rukama držim knjigu koju je napisao Vlatko Pavletić a zove se ˝Kako razumjeti poeziju˝.
Naravno da ništa nije isto kao prije godinu dana.I jedino što sam htjela je bilo raditi nešto a čini se da se projekti ne stvaraju sami od sebe. Mislim da od previše gledanja filmova čovjek više nije ovdje. Ali ne znam gdje je. Negdje (valjda na jutjubu) je netko rekao nešto kao: ˝Now is a gift. That´s why I call it a present.˝ I samo sam ja umirala od smijeha. Barem taj tren u toj prostoriji. A bila sam sama u njoj. Ona koja je recitirala Desanku Maksimović se propila. Ili tako nešto. Tokom učenja se opet vraćam na spoznaju od prije nekih godinu dana kada sam se šokirala po prvi put shvativši što još može značiti kada se kaže ˝Izdao je poeziju˝. Izdala sam ja sebe pa se ne nalazim u izlogu knjižare. Ja se sjećam da sam baš bila izbezumljena kada sam vidjela kakvi su drugi ljudi. Ja možda zvučim depresivno malo ali sam jedna izuzetno vesela djevojka. Svi će to potvrditi. I da, danas sam slučajno provirila u nečiji život i vidjela kakav je kada mene nema tamo. Nisam trebala možda. Htjela bih sa ovim blogom završiti veselo pa eto: volim mješance koji se veselo šeću po cesti, volim sjediti u kafiću koji je na Gornjem gradu i da je drveće iznad mene, volim sjediti i u kafiću koji nije na Gornjem gradu ali mora biti isti kao onaj u koji me je vodio djed, volim pričati sama sa sobom na stranom jeziku i tako to. Nema veze, ne da mi se dalje. Još jedan dokaz u prilog mojoj nedosljednosti, lijenosti i slično tome. Ćao bao. E da, ovo nije ništa. Nisam ja ono što nastaje udaranjem jagodica o tipke. Ja zapravo mislim da ne bih trebala ostavljati bilo kakve materijalne tragove. O onome što zaista jest ako znam što je to. Ima jedan fora film kada na početku hipnotizirajući glas kaže (a u off-u se čuje zvuk vlaka na tračnicama): ˝Kada se probudiš bit ćeš u Europi˝. pees: Bako, gdje si? |
08.06.2007., petak
Ja volim sve što je bilo prije.
Kiša pada. Pada kiša. Kiša pada svaki dan i svaki dan pada kiša.Ima ta neka dama, Louise Lecavalier, koja radi čuda tijelom. Pleše da je to milina. Uz to je i lijepa te ima mišićave ruke pa sve to izgleda božanski. Ja ne znam što bih odgovorila da me netko pita: ˝Do you want to save the changes?˝. |
04.06.2007., ponedjeljak
Dakle, Njemačka. Istočna. Razdoblje prije 1989. naravno. Budi se neki visoki dužnosnik i kaže suncu: ˝Dobro jutro, sunce˝. ˝Dobro jutro˝, odgovori mu sunce. Oko ručka kaže on opet suncu: ˝Dobar dan, sunce˝. ˝Dobar dan, visoki dužnosniče˝, odgovori mu odmah sunce. Uvečer, prije zalaska izađe on na prozor i kaže: ˝Laku noć, sunce˝. Ništa. Tišina. ˝Laku noć, sunce!˝ Opet tišina. ˝Zašto se ne javljaš???˝, upita on iznervirano. I sunce mu kaže: ˝Jebi se, sada sam na Zapadu˝. |
02.06.2007., subota
Što god Konstantin mislio o tome...
bili su vrlo zabavni. |
27.05.2007., nedjelja
Jednom davno sam se družila sa Simonom.
To je bilo prije 21 godinu.U muzeju secesije sam kupila keramičku žličicu u obliku cvijeta. Zamišljala sam kako ću njome miješati čaj i kavu. Bila je vrlo skupa i zato je još nisam izvadila iz kutije. Mislim da više ne znam složiti rečenicu u prezentu. Ovo je bio prezent? Nekom P.-i sam jednom napisala pjesmu o tome da ne hoda ružno jer kada ga god vidim da hoda, hoda prema meni pa to ne može biti ružno. Nikada ga nisam vidjela kako odlazi jer bi to uvijek radio naglo a mi bi bili pijani. Sada se više ne viđamo i ja ne znam zašto i fali mi. I samo ja mislim da je to u redu. Isus se rodio za vrijeme Heroda Velikog. To svjedoče Matej i Luka. Dakle, morao se roditi najkasnije 4. godine prije Krista jer je te godine umro Herod. Uz to, rodio se godine kada je car August naredio popis pučanstva. To je nešto kompliciranije pa ne bih objašnjavala ali prema tom podatku rođenje možemo smjestiti od 8. godine naniže. Smatra se da se najvjerojatnije rodio 7. ili 6. godine prije Krista. Mora da je neobično roditi se prije sebe. |
22.05.2007., utorak
I puno sam toga naučila od tada.
˝Da Vincijev kod˝ i ˝Razbijanje Da Vincijeva koda˝ se odnose kao Aralica i Jergović u svojim prepucavanjima. Mislim bar da bi to bila okej usporedba. Subotu sam provela sa restauratorom koji misli da tona betona nikako ne može naštetiti spomeniku kulture. A teško je to reći, zapravo. U redu je što im pokušava vratiti bilo kakvu funkciju. Bar to. Da ne budu kao stare žličice u vitrinama arheološkog muzeja. Pričao je o tome kako ne voli riječ ˝devastacija˝ jer se uvijek mora uzeti u obzir činjenica da vjerojatno nisu znali bolje. Rijetko kada (usudila bih se reći nikada) restauratori ili korisnici te umjetnine je zaista žele sjebati. Posjetio je on jednom neki samostan na Cresu u kojemu je glavna bila simpatična Časna Majka. On je bio prvi iz struke u četerdeset godina njenog boravka tamo da je pokazao interes za taj objekt sagrađen na staroj vili rustici. Donio joj je vreću brašna i gomilu jaja. Kao simpatičan poklon. Nakon što je tamo boravio proučavajući zdanje postepeno je i Časnu Majku upoznavao sa divotama koje imaju na svom posjedu. Staricu je to strašno ražalostilo te mu je jednog dana rekla: ˝A puno sam ja toga uništila ovdje, zar ne?˝, misleći pritom na nužne adaptacije koje je učinila da bi im život tamo bio ugodniji. ˝Ma madre, nemojte tako, radili ste kako ste znali˝, pokušao ju je on utješiti. Taj tren je zapuhala bura na grobničkom kaštelu i meni su oči zasuzile. |
15.05.2007., utorak
Ja sam bila uvjerena da će nastati puno više pjesama o Vinku Pintariću.
Penis. |
08.05.2007., utorak
Fernsehturm je berlinski televizijski toranj. 1969. je dovršen po ideji Hermanna Henselmanna i uz pomoć neke sjevernoeuropske zemlje koje se sada ne mogu sjetiti. Visok je 368 metara i bio je ponos Istočnog Berlina. No, uskoro je postao sprdnja za stanovnike Zapadnog Berlina jer je danja svjetlost na površini njegove metalne kugle činila ogromni križ. Kao i danas, uostalom. Komunisti su imali spreman odgovor. ˝To nije križ već plus za komunizam˝, rekli su. |
24.04.2007., utorak
Dok gledam u naslovnicu časopisa ˝Men´s health˝ i čudom se čudim (Trening za domoljublje: trbuh ravan kao Slavonija. Geni geni kameni: nadmudrite kromosome. Na posao sa stilom, u tertanu sa voljom, u krevet sa boljom.) pitam ja vas znate li nekoga tko bi htio piti kavu sa mnom u Berlinu za tjedan dana? Isto pitanje vrijedi i za Dresden i Prag. Bit ću sama kao pas koji se podvuče pod trijiem da umre. |
18.04.2007., srijeda
A slika uopće nije trebala imati veze sa tekstom. Kažu da je sve moguće povezati.
˝Na što te podsjeća ova riba?˝˝Na ostale ribe.˝ ˝Na što te podsjećaju ostale ribe?˝ ˝Na ostale ribe.˝ |
16.04.2007., ponedjeljak
Kolenike.
Jučer sam bacala. Među gomilom novinskih izrezaka po kojima se fino kronološki može uočiti kako sam se mijenjala postoji i članak o tome kako su Sovjeti u najgorim mukama usmrtili Lajku. Bacila sam u smeće i djedicu koji izgleda kao Trokut kojemu je izgorila potleušica. Da, papire sam bacala u za to predviđeno smeće. Našla sam i sliku nepoznatog kurca. Jednom sam završila kao Suljagina Fata. Ona psovka je izuzetno neinventivna. A i nekako ne klizi preko jezika kako bi svaka psovka trebala kliziti. Kliziti pa udarati. Slika je za mladića koji misli da je Zagreb mršava, sterilna lezba. Santiago Sierra je jednom pozvao gomilu uglednika na otvorenje svoje izložbe no na vratima galerije ih je dočekao natpis: ˝Prostor zatvoren željeznom armaturom˝. Trebalo im je neko vrijeme da shvate da su oni, zatvorena vrata i natpis dio izložbe. Također je tetovirao četiri meksičke prostituke te im za to platio svakoj po šut. Plaćao je ljudima da masturbiraju u kameru i dao minimalnu nadnicu čovjeku da sjedi danima na hladnoći u jarku. Niti je zatvorena galerija novost a još je manje novost iskorištavanje siromašnih. Sierra upozorava na kapitalizam i globalizaciju. Oni uglednici pred galerijom su se trebali osjećati kao stotine tisuća Argentinaca pred zatvorenim bankama u kojima je sve što imaju. Kaže da svatko ima svoju cijenu koja je nepravedno odmjerena. E sada! Ako to na što on upozorava i nije novost, treba li beskompromisno iskorištavati žive ljude? Čini mi se da je ovo sa zatvorenom galerijom jako dobra fora. Pogotovo jer su upravo možda neki od tih ljudi odgovorni barem djelomično za ono na što se on referira. Što se ostaloga tiče, kao što je već netko napisao prije, zašto bi te prostitutke nosile cijeli život ogroman biljeg njegovog performansa i za to dobile jedan šut odnosno tri jebanja manje taj dan? Mujo, sve to ide tebi na dušu. Otključaj jebena vrata! |
15.04.2007., nedjelja
|
Da li se može reći ˝idi u jebenu milu mater˝? |
08.04.2007., nedjelja
|
Poklanjam ove udžbenike (ili što već jesu) pa se javite ako imate sebe ili nekoga na pravu, socijalnom radu, povijesti umjetnosti (ili nečemu srodnome povijesti umjetnosti, poput arhitekture). Naravno, moguće je htjeti knjige i bez valjanog razloga. To je, recimo, problem s kojim se borim već godinama. Dakle: -Pregled glavnih sistema socioloških teorija, Stanko Petković, Josip Kregar -A handbook of Roman art, kopirani zbornik radova na temu vizualnih umjetnosti toga doba -Drukčiji pogled na brak, Pavao Brajša -Što je dobro znati prije braka, Alinčić, Brajša, Gajer -Klasicizam u Zadru, Marija Stagličić Ostalo čega je bilo nema više, ostalo je samo ono što je ostalo. Na ovu rečenicu sam potrošila više minuta koncentracije. Javite se na mejl, ne očekujem ništa zauzvrat osim piva. |
