Mom, wake UP!

Koliko se puta probudite, bez volje, nade, bez cilja kuda će Vas dan odvesti?
Ukoliko je odgovor barem jednom tjedno, apsolutno suosjećam. No, nakon toliko razučaravajučih budjenja, jedno sam jutro odlučila preispitati sama sebe čime sam to toliko nesretna, da se ne radujem najvećem daru koji mi je Bog dao, a to je da sam živa, zdrava? Postavili smo si toliko velike standarde u životu koji nas na kraju tjeraju u velika razočaranja i tjeskobe. Pobogu nisi uspjela ako nemaš fakultet, ako nisi obišla pola svijeta, nisi živjela ako nemaš najnoviju šminku i parfem. Zapravo totalno si nebitna i loša majka ako nemaš kolica koja koštaju 15.000 kn, ako nemaš ono što svi imaju jer eto netko je negdje sretan što ima torbu od 10.000,kn a ti samo toliko imaš dugova.. I bila bi najsretniji da netko shvati da ti tako malo treba da budes sretna. Poražavajuća zar ne? Kao da imamo iste interese ja, ti, ona? Gdje su se izgubile jedinke, unikati?
Zasto su nam postale bitne ne bitne stvari.


Totalno izludjena pocela sam se hrvati s tim svakodnevnim borbama i nametnutim stereotipovima.