Čovjek ima samo ono što daje

STOTINE LICA

UMORILE SE RUKE, ZNAO SAM DA HOĆE
POSTALE SU TERET, SAD KAO DA ME KOČE
ZAHLADILA JE DRAVA, LED JE JAČE STEŽE
MOJE LOŠE DOBA POLAKO ME VEŽE
A UTOPIO BIH U NJU SVA LICA SVOJA
AL' ZNAM DA ĆE SE VRATITI I POSTATI TVOJA
URONIO BIH POD LED SVE NAVIKE LOŠE
AL' LED ĆE OTOPITI, ŠTO SE TU MOŽE
ČINI SE DA ĆE OSTATI: "JA I STOTINU LICA"
SAMO JA I ONA, K'O KRILA U PTICA

BIO SAM ČOVJEK SA STOTINU LICA
KRALJ, PROSJAK PA I LUTALICA
BIO SAM ONO ŠTO SAM HTIO
ŠTO SAM HTIO, A NISAM SMIO
STOTINU LICA IZGUBILO JE MENE
A SVA SU VOLJELA SAMO TEBE
STOTINU LICA BEZ BOJE I TONA
A SVE PO BROJU ZNALA JE ONA

24.01.2016. u 20:25 | 1 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2016  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Siječanj 2016 (3)
Studeni 2015 (7)

Opis bloga

Svoje prve stihove počela sam pisati sa 13 godina. Uglavnom, za sada ih imam preko 180. Nisam nikakav stručnjak u tome, sam samo obična duša koja obožava pisati stihove i koja je evo nakon 10 godina odlučila to podijeliti sa drugima. Želja mi je da se barem jedan od tih stihova uglazbi, živi bili pa vidjeli. wavemah Onako usput, čak sam uspjela napisati i jedan roman yessmijeh

Linkovi