Čovjek ima samo ono što daje

Lanci

Sve je tako jednostavno
Dok se ne proba komplicirano
S tobom sasvim lijepo
Dok ne kreneš improvizirano
Pa se opet izgubim
I čini se da sam za sve kriv
Dok ne osjetim moć
Dok ne osjetim da sam opet živ
Pa objasnim sebi
Poneke male stvari
Dok razmišljam o tebi
Shvatim da mi život stari

Ne znam kojim lancima
Me okovalo ovo vrijeme
Da živim od vrh do dna
Dok tišina ne krene
Ne znam kojim lancima
Me zaplelo ovo doba
I zavelo novim putem
Da se novo trnje proba

06.01.2016. u 18:45 | 4 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2016  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Siječanj 2016 (3)
Studeni 2015 (7)

Opis bloga

Svoje prve stihove počela sam pisati sa 13 godina. Uglavnom, za sada ih imam preko 180. Nisam nikakav stručnjak u tome, sam samo obična duša koja obožava pisati stihove i koja je evo nakon 10 godina odlučila to podijeliti sa drugima. Želja mi je da se barem jedan od tih stihova uglazbi, živi bili pa vidjeli. wavemah Onako usput, čak sam uspjela napisati i jedan roman yessmijeh

Linkovi