Čovjek ima samo ono što daje

Igračka

Nisam birala put bez ičega
Da na polici stojim usred ničega
I stalno gledam u istome smjeru
Zaboravljam sebe, zaboravljam svoju mjeru
Tebi je dobro što ovako živiš
Gledaš u mene, svaki put me kriviš
Tvoja igračka što nigdje se ne miče
A svaki njen korak itekako te se tiče
Tvoja igračka bez vrha i dna
Zapela negdje usred savršena dna

(...)

14.12.2013

04.11.2015. u 22:06 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  studeni, 2015 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Siječanj 2016 (3)
Studeni 2015 (7)

Opis bloga

Svoje prve stihove počela sam pisati sa 13 godina. Uglavnom, za sada ih imam preko 180. Nisam nikakav stručnjak u tome, sam samo obična duša koja obožava pisati stihove i koja je evo nakon 10 godina odlučila to podijeliti sa drugima. Želja mi je da se barem jedan od tih stihova uglazbi, živi bili pa vidjeli. wavemah Onako usput, čak sam uspjela napisati i jedan roman yessmijeh

Linkovi