nedjelja, 17.05.2020.
Iskustvo Saznanja da ću postat Majkom
Obzirom da sam godinama bila Uvjerena da samnom nešto nije u redu i da ne mogu zanijeti, možete zamisliti koliko sam bila iznenađena te istodobno oduševljena, ali i ...prestrašena...tim; Saznanjem da sam u Drugom Stanju! I upravo zato; odlučila sam ispisati na papir svoje Iskustvo. Također, i zato jer sam u ovom procesu uvidjela kako puno trudnica ima mnogo poteškoća/problema vezanih za trudnoću, a ja nekako smatram da sam eto blagoslovljena i da uistinu odlično „podnosim“ istu, tim više što mi je to prva trudnoća i što sam u njoj sa svojih 36/37 godina starosti te sam htjela napisati i „svoje iskustvo“. Jer..možda će pomoći nekome ili ako barem ništa drugo; onda utješiti.
OSVJEŠTAVANJE
Mnogi moji bliski, znaju da sam u svom, kako ga ja zovem „prošlom životu“ bila udana....da...14 godina zajedničkog života. I iako sam 9 god.pila kontracepcijske pilule (Diane 35), u jednom trenutku je uslijedila Odluka da ih prestanem piti te da pokušamo „dobiti dijete“. Niti nakon dvije godine od prestanka uzimanja istih...trudnoća se nije „desila“. Posjetili smo i kliniku za umjetnu oplodnju i nakon nekih testova ustanovljeno je da smo oboje dovoljno zdravi i sa dovoljnim brojem što zdravih i pokretnih spermija, to i zdravih jajnih stanica. No, eto...nikako da ostanemo trudni. Slijedilo je razdoblje rastave i početka mog Samačkog Života. Tu sam već postala Uvjerena da ja ne mogu zanijeti.
Istodobno, kroz narednih par godina, u meni se nekako razvijala Tvrdnja da sam Spremna imati dijete. Da sada Razumijem bolje Život (jer...uisitnu sam svašta proživjela) i da sam nekako Sazrijela da na svijet donesem Novu Dušu. Da se nosim s potrebama iste i da ju odgojim i usmjerim. To Saznanje se pogotovo nekako u meni „utaborilo“ prošle godine tj. 2019-e. Mogla bih reći da se u toj godini desilo više situacija zbog kojih eto, danas vjerujem da je do začeća i došlo. Recimo da...uz „utaboreno“ novo Stajalište, promijenila sam u potpunosit i prehranu (postepeno sam postala vegeratijanac čije sam dobrobiti po pitnaju svog zdravlja osjetila već skoro nakon 2 tjedna). Također, odradila sam neka „čišćenja“ po pitanju Svjesnsti i Duhovnosti, a i neka „fizička“. Postala sam puno zadovoljnija time Tko sam, Što Radim, Gdje sam, Kako Moj Život Izgleda, Mojim Okruženjem, Mojim Postignućima itd. Postala sam i Mirnija, što se tiče Prihvaćanja i Otpuštanja....a, što se odnosi i na neke ljude iz moje prošlosti i tadašnje Sadašnjosti. Napokon sam se i Pomirila sa jednom bitnom stavkom u svom Životu koja me je dugo kočila i usmjeravala na Krive Puteve.
I sjećam se... da sam baš to prošlo ljeto bila iznimno opuštena, vesela i baš eto...Sretna! Sama...a, uistinu Sretna i Ispunjena i bez ikakve potrebe da imam partnera.
Radom na sebi i suočavanjem sa nekim strahovima, uspjela sam ih...ne samo Riješiti; već se dogodilo da sam u procesu njihova rješavanja, zapravo i uvidjela svoju istinsku Snagu. Jer uistinu... biti Hrabar znači samo to; da se „unatoč strahu, suočavaš s istime“. Također...moje iskustvo života u Egiptu gdje sam i radila kao plesačica....me toliko izgradilo. Pomoglo da Uvidim, Shvatim, Prihvatim i Saživim se sa nekim emocijama. U tom procesu sam jako duboko uvidjela svoju nutrinu...i ono „loše“ i ono „dobro“ u njoj, a za koje do tada nisam ni znala da imam u sebi.
Jer...vidite....Situacije u kojima čovjek „dotakne dno“.... gdje se naprosto zapitaš „Kako se ovo desilo? Kako sam si mogla to Dopustit?“.... Situacije u kojima budeš i emotivno i fizički iscrpljen... Situacije u kojima uvidiš da trebaš biti Zahvalan na osnovnim životnim potrebama kao što su pitka voda i hrana (jer se nađeš da ih jednog dana nemaš)... upravo takve Situacije i sva naša Osjećanja koja tada osjećamo (izgubljenost, bol, strepnju, strah, tugu) i sve naše Misli koje nam tada prolaze glavom...nas upravo čine Snažnijima, Hrabrijima i Odvažnijima! Naravno, ne uviđamo u tom trenutku navedeno već poslije....kad prođe neko vrijeme...onda se Sjetite i Shvatite.
I zato Vjerujem da je u našim životima upravo sve onako kako treba biti...i „dobro“ i „loše“. Da nisam prošla kroz sve to....danas ne bih bila osoba koja jesam. I neopisivo sam ponosna na svoje Iskustvo Života koliko god ono imalo bolnih stavaka. Ali...to je Moj Iskustvo, a vrlo često i Moj Odabir.
I onda se „Putevima Sudbine“ ostvarila jedna Situacija.....jedno Putovanje....Susret s osobom s kojom sam već zadnjih par godina u kontaktu. ....i, da....dogodio se rekla bih Vrhunac moje Preobrazbe. Dogodilo se Začeće.
Začeće... i uopće cijeli „proces“ Kreiranja Živog Bića je za mene...“Čudo“! I znam da neki tako na to en gledaju, i to je u redu...svatko ima svoju Realnost. Ja gledam. Ja Vjerujem. I općenito...Vjerujem u Kreaciju, Svoritelja, Izvor, Boga...zovite kojim god imenom hoćete. Naprosto...ja Vjerujem i vjeorjatno...im Vjerujem je i za mene tako nešto Čudo. Ne Čudo u smislu...“pa kako se to desilo?“ J Mislim...svi znamo kako se „beba desi“, ali sam taj Proces...što se sve mora poklopiti da bi do začeča došlo. J Zapravo....prekrasno! Neopisivo sam Zahvalna što mi se „desilo“ i što ću imat u životu priliku proći i kroz to iskustvo.
SAZNANJE
Prva sumnja da sam trudna je nastala nakon što mi je kansila menstruacija već četvrti dan za redom. Jer...meni se takva „kašnjenja“ nikad nisu dešavala. Znala je doći ranije, ili eventualno kasniti dan/dva....ali, više od toga...ne.
I onda....onda sam nekako i Osjetila (koliko god to možda nekima od vas zvučalo besmisleno) ali eto...ja sam Osjetila da sam Trudna. Potom sam kupila test za trudnoću i to peto jutro izostanka mensturacije, napravila i Test i.....hahahha...Trudna! Pokazale se plave crtice! J Kako sam se osjećala u tom trenutku....teško je uopće i opisati.
Pokušat ću....
Bio je to spoj neopisive sreće ...one sreće kad ti se samo usta razjape u ogroman nekontrolirani osmijeh da si prekriješ rukama iste. Ta Sreća...pa onda Čuđenje (iako, savršeno ti je jasno kako se desilo...ahhahah), pa Nevjerica (ma ne....možda je pogreška)....i zatim; STRAH! Strah prvotni od Saznanja da mi se Duboka Želja; ISPUNILA!!!! Zaista? Zaista sve što Poželim će mi se kroz vrijeme i na svoj način i...Ostvarit????
I, potom Strah koji postavlja 1001-no pitanje: „Kako ću ja to sama?“, „Da li jesam spremna ili samo mislim da jesam?“, „Nina...pa ti apsolutno NIŠTA ne znaš niti o trudnoći, niti o bebama, niti o djeci...niti te je ikada to zanimalo!?“, „Financije?????“, „Moj Život kojeg volim je sada...nepovratno nestao?“
Da....od tog trenutka pa rekla bih...narednih mjesec dana; bila sam u stanju Šoka i Depresije tj. rekla bih u stanju : Prihvaćanja novonastale Situacije. Već tog dana nazvala sam ginekologicu, i dogovorile smo Prvi pregled 02.12. (točno se sjećam jer je to bio dan iza polufinala Supertalent Show-a u kojem sam sudjelovala). Brojala sam dane i sate do tog Pregleda koje će definitivno potvrdit Da li Jesam ili možda.....ipak Nisam. Palo mi je napamet i ponovit test na trudnoću ali ipak...nisam htjela „bacat novac“ jer opet bi tek taj pregled kod ginek.potvrdio 100-postotnu točnost. No, otišla sam odmah u ljekrnau i kupila folnu kiselinu i počela je piti. I onda sam se sjetila što sam sve radila i konzumirala od trenutka kad se začeće desilo pa sam se prepala...možda sam već naštetila djetetu?
Da...uslijedilo je to razdoblje Depresije i Panike u kojem sam napsoto; povukla se u Sebe....neopisivo mnogo jela (ne zbog trudnoće već zbog depresije). Tako da sam već do tog prvog pregleda dobila 3 kg!!! Ostatak vremena sam radila svoje poslove (no, kao u nekom Transu ili kako ja kažem „Zombie stanju“ i spavala...puno spavala....Opet..ne zbog trudnoće već dakle da što prije prđe vrijeme do Prvog pregleda i da ne moram valjda razmišjat o svemu.
Nakon par dana sam imala potrebu, podijelit Saznanje sa nekim ljudima i popričati te sam tako i počela...korak po korak...odabrnaim ljudima.
Neću lagati...slijedilo je i vrijeme Promišljanja...Želim li Ga/Ju ili Ne? Bilo je Za i Protiv za obje „opcije“. U meni se odigravala Oluja Emocija. Zapravo...bilo mi je samoj uopće tečko dokučiti što istinski želim jer jedna dan je bilo jedno, a drugi dan je bilo drugo. Zapravo...u tom periodu doslovno, nisam vjerovala samoj sebi...
No, nekako...u toj Borbi same sa sobom...od razmišljanja kako ću ja to sve sama i financijski i sa orgnaizacijom vremena i svog posla (prvenstveno Plesa)....i Prihvaćanja da Moj Život kojeg Volim više neće biti kao takav moguć....“Opraštanja“ od Tog Života i „Same Sebe“ kao pojedinca koji se mora skrbit izričito za samu sebe i svog kućnog ljubimca....nekako.....nekako sam se u razgovoru sa Bogom; podsjetila da ja uisitnu VJERUJEM!
Da, ja...imam VJERU!
VJERU da nam uvijek dođe, točno ono sto nam tada TREBA!
VJERU da nisam sama jer je Energija/Kreator/Bog...uvijek tu uz mene!
VJERU u svoje Zaštitnike!
VJERU...u SAMU SEBE!!! Da sam već do sada DOKAZALA samoj sebi da sam dovoljno snažna, hrabra, odvažna, uporna i tvrdoglava i da kad osjećam da nešto trebam učinit; TO I ČINIM! Unatoč preprekama i /ili nepodržavanju „okoline“. No, uvijek mi je najbitnije bilo da JA PODRŽAVAM SAMU SEBE!
I, ta VJERA i ZAHVALNOST prema Životu me je izvukla iz tog mjeseca depresije, Tuge, Brige, Straha i Panike!
Tad sam i PRIHVATILA činjenice:
DA...dijete će iziskivat neopisivo mnogo pažnje i vremena od tebe.
DA...Tvoj Život kojeg si do sada poznavala više neće biti isti, no, idemo vidjeti; možda će biti još mnogo „bogatiji“.
DA...morat ću se odreći ne samo nekih stvari već i slobodnog vremena i nekih navika, no, upoznat ću i mnogo novih.
DA...bit ću neispavana, fizički i psihički umorna i „otupjela“ ali i proživjet ću nešto Novo!
DA....JA TO MOGU!
DA...JA TO ŽELIM!
DA...JA ZNAM I KAKO!
Postavila su mi se i pitanja u glavi: Što mi je zapravo BITNO u Životu? Što zapravo Želim? Da li nešto time „gubim“? Što „dobivam“ time?
Odgovori su stizali!
Počela sam čitati o trudnoći, razvoju fetusa....Otpustila Tugu/Brigu/Strah, Prihvatila Situaciju, štoviše postala Zahvalna na istoj i Kreirala NOVU SEBE! Uvidjela sam da mi je jedn aod najbitnijih stvari u životu biti Svoja i Autentična i raditi što u srcu osjećam da je ispravno i uvijek ići tim putem, a sada sam znala...DA...to je taj put! Zasitila sam se i beznačajnih odnosa i zapravo...sve što sam i do tad htjela ostvarit...UISTINU i jesam ostvarila! J Stoga...Rečeno je d aje vrijeme za novu stranicu života i ja je Prihvaćam!
DA...želim biti uistinu i istinski na sve moguće načine Ispunjena i Ostvarena i proći kroz sva životna iskustva. I NE...ne bugim apsolutno ništa jer... ne možeš izgubiti nešto što niti ne posjeduješ i jer... sve što sam do tada proživjela je sada dio mene i mog Iskustva i samim time je Nepovratno.
DA...Nina....isitna je...biti ćeš jednom ljudskom biću...jednoj Duši.....(Duši koja je ODABRALA Tebe)...DA....Nina...biti ćeš Majka! <3
- 19:58 -
