Moje carstvo mitova
26.11.2011., subota
Gravitational Constant
|
Nemam više vremena volje ni onog nečeg, da nastavim pisati blog. Jednostavno svaki jebeni dan se neš novo događa i tek sam sada dovoljno slobodnog vremena našla. Zadnjih tjedan dva je bio totalni kaos, od smještaljki, kleveti do tristanije u 8 kući xD nda to onak pet ljudi na cijelom svijetu zna što to znači, to je krajnji oblik depresije koji vodi do samoubojstva. osjećaj zatvora iz kojeg ne možeš pobjeći i sve što radiš bude krivo. Izvukla sam se iz tog razdoblja, više manje sama jer...budimo realni nitko na ovom svijetu neće doživjeti tvoje probleme dok ih sam nije probao na vlastitoj koži. glupo mi je samo to, što dečica moe dobi trenutno se brinu eventualno kak će proć maturu iz matematike, ja se moram nositi s činjenicom da se ne mogu vratiti "mamici" kad god hoću, da moram misliti na tisuću gluposti za odrasle, tipa odlazak do banke ili sređivanje zdravstvenog osiguranja. Kako apsurdno... najrađe bi živjela u nekoj pećini ali heh mora se odrasti. Uglavnom, shvatila sam što je za mene depresija. to je jedno razdoblje preobraženja, pročišćenja, uzdizanja. Zauzet čovjek neće biti depresivan, depresije su bolest novog doba, bolest ljudi koji imaju sve. Kad moram misliti kako da prođem tri kolokvija koji su mi svaki dan zaredom, i kak imam sveukupno za sebe vremena kroz cijeli dan sumu 10 minuta ziher neću glumiti patnika i brijat na zlu sudbinu, fejsbuk fore i manjak veza u životu. To su oblici depri koje normalni, ajmo ih tako nazvati, ljudi proživljavaju. Meni se otvara novi oblik svijesti, moji pokreti se mjenjaju, usporavam na neki način, smirujem se i moje misli su stotinama milja daleko. Hvata me inspiracija i želja za oduljivanjem svake ovozemaljske obaveze. Nedostaju mi te "depre". Nekak mi je šugavo biti odrasla osoba =D ehh. sve je to rock'n'roll |
