ponedjeljak, 30.07.2007.
MIRI SE DUŠA MOJA U TEBI, GOSPODINE+
Evo da vam se javim nakon dužeg vremena...pa ovako...ovih par dana nisam bila baš najbolje, pretprošli sam četvrtak bila na hitnoj, baš mi je slabo bilo, osjećala sam se kao da mi je cijelo tijelo na koncu, piknuli su me 4 puta i zadržali 2 sata da bi ustanovili da mi na kraju nije ništa. Onda sam u ponedjeljak na poslu povraćala i dobila proljev i tako mi je već cijeli tjedan samo što sada više ne povraćam. Doktorica kaže da imam crijevnu virozu i moram bit na dijeti 
sve me to vrlo umara, pa mi se stalno spava, danas mi je ipak malo bolje...Ali nisu to loše stvari, po njima jačam.
Bog zna svaki pokret moga tijela i sigurno sve drži pod kontrolom, idem dalje...život je lijep, a BOG PREDIVAN 
Ima još boljih stvari, pripreme za vjenčanje su sve intenzivnije...udajem se za nešto više od mjesec dana, nije to mala stvar, znate...velika je to žrtva 
malo po malo prikupljamo sve što nam je potrebno za svadbu, podijelili smo pozivnice, imamo bend, imamo kuhare...ma sve...osim tog dana
Možda sam se i zbog toga razboljela (nervoza?) iako ja na sebi uopće ne osjećam nikakvu nervozu, ali očito moje tijelo osjeća...no kao što već rekoh, Bog sve drži pod kontrolom.
Božji blagoslov ostavljam+
Miri se duša moja u Tebi, Gospodine
ČUVAŠ ME KAO KRALJ KRUNU SVOJU
Čuvaš me kao kralj krunu svoju,
moje srce na dlanu tvome
sjaji poput bisera.
Poći ću stazom spasenja,
da mi duša spokojno
u Raju prebiva.
O Isuse, ti si sav moj svijet,
sva ljubav koju osjećam.
Teško je reći koliko je hvala
u srcu mome,
ali ti znaš
i stoga me daruješ.
Hvala ti na biću koje si mi dao
i na spoznaji da sam tvoja
sjajna nada.
Isuse, ti vjeruješ u mene.
- 14:00 -
ponedjeljak, 23.07.2007.
+
MOLITVA GOSPODINU
Isuse, vjerni Učitelju, Ti si mi pomogao,
kada su me morile brige teške,
u boli si mojoj bio vrlo blizu,
zazivah Tvoje ime svakoga dana
i plakah u postelji svake noći.
Tvoja je utjeha došla sasvim brzo
i moje su molitve sada uslišane,
Isuse, u krilo Tvoje želim danas leći
i snivati na Tvojim rukama,
Dopusti da hodim uz Tebe,
ko´ što Ti hodiš uz Oca svoga,
ravnaj mi pute posute trnjem,
i blagoslov vječni
neka nada mnom bdije.
Hvala vam na nadahnjujućim riječima, Bog vas blagoslovio+
- 10:40 -
petak, 20.07.2007.
+
VOLJELA BIH ŽIVJETI
U ČISTOĆI TVOGA SRCA
O, kako bih voljela živjeti
u čistoći Tvoga srca, Isuse.
Da se budim u Tvojoj prisutnosti
i da me ispraćaš u dan.
Voljela bih da sam bezbrižna
i da bezuvjetno ljubim.
Poniznost Te molim, Gospodine
da se znam ponašati,
i da naučim opraštati.
Isuse, toliko bih mogla
pisati o Tvojoj ljubavi.
Osjećam mir u duši kada
Te spominjem.
Molim Te za blagoslov
u mome životu,
za riječi i misli koje vodi
Tvoja sveta ljubav.
Voljela bih biti poput
Tebe, Isuse,
da Ti budem blizu,
da me Tvoja prisutnost ispunja
i Tvoje riječi uspavljuju.
Voljela bih živjeti
u čistoći Tvoga srca, Isuse...
- 17:15 -
četvrtak, 19.07.2007.
+
SNAGA BOŽJE LJUBAVI
U prirodi ni samoća nije tužna.
Osjeti vjetar što svojom snagom
baca lišće i stvara neugasivu strast.
Zapitaj se koliko je ljubavi i nježnosti
u svakom oblaku, ptici,
cvijetu, stablu.
Koliko je slobode i osjećaja
u žuboru potoka i u srni
što bezbrižno uživa
snagu Božje ljubavi.
Koliko je žrtve i predanosti duše
moralo biti dano da se tolika
beskrajna ljubav rodi u našim srcima.
Nije li onda priroda djelo
božanskih ruku
i dah Božje postojanosti.
- 16:15 -
srijeda, 11.07.2007.
+
Ova priča je o vojniku koji se konačno vraćao kući nakon rata u Vijetnamu.
Nakon povratka u SAD nazvao je svoje roditelje telefonom iz San Francisca. "mama, tata, dolazim kući, ali moram vas nešto zamoliti. Imam sa sobom prijatelja kojeg bih također želio dovesti." - "Naravno", odgovorili su. "Bit će nam drago da ga upoznamo." - "Ima nešto što biste trebali znati", nastavio je sin "On je u ratu bio teško ranjen, stao je na minu i izgubio je ruku i nogu. Nema kuda da ode, pa ja želim da dođe i da živi s nama." - "Žao nam je zbog toga što mu se dogodilo sine", Odgovorili su roditelji, "ali sigurno ćemo mu naći neku kućicu u kojoj će moći živjeti." - "ne, mama i tata, ja želim da on živi s nama." - "Sine", rekao je otac, "nemaš pojma koliko mnogo tražiš. Netko tako hendikepiran će nam svima biti tako ogroman teret. Mi imamo svoje živote koje želimo živjeti i nema potrebe da se itko upliće. Mislim da bio trebao doći kući i zaboraviti na toga dečka. On će se već nekako snaći."
Sin je tada poklopio slušalicu i nisu se više čuli. Nekoliko dana poslije primili su poziv od policije iz San Francisca. Njihov je sin poginuo zbog pada sa zgrade. Policija je imala razloga da vjeruje da je to bilo samoubojstvo. Njegovi roditelji su morali doći u mrtvačnicu da identificiraju tijelo svoga sina. Prepoznali su ga, ali su se užasnuli kada su primijetili da njihov sin ima samo jednu ruku i nogu.
Roditelji u ovoj priči su jako slični mnogim ljudima, a možda i nama samima. Lako nam je voljeti one koji lijepo izgledaju, koji su zabavni i s kojim lako razgovaramo, ali ne volimo baš ljude uz koje se ne osjećamo ugodno.
Ipak postoji netko tko nas voli bezuvjetnom ljubavlju i tko nas prima u svoje naručje bez obzira na sve.
Bog vas blagosovio+
- 08:40 -
petak, 06.07.2007.
LJUBAV OSTAJE+
Jedna životna priča
Na dobrotvornoj gala-večeri, na kojoj su se prikupljala sredstva za školu za djecu sa posebnim potrebama, otac jednog od učenika je podijelio sa uzvanicima priču koju neće zaboraviti nitko tko je tada prisustvovao događaju. Nakon što je zahvalio školi i njenom predanom osoblju, postavio je slijedeće pitanje : "Ako nije ometena vanjskim utjecajima, sve što priroda stvori je savršeno stvoreno. Ali moj sin Shay ne može učiti one stvari koje mogu druga djeca. Ne može razumjeti stvari kao druga djeca. Gdje je prirodni poredak stvari, kada se radi o mome sinu? „
Publika je utihnula nakon tog pitanja.
Otac je nastavio. "Vjerujem da se, u trenutku kada dijete tjelesno i umno invalidno poput Shaya dođe na svijet, prilika za iskazivanje istinske ljudske prirode sama pokaže i ponudi,
u obliku načina kako drugi ljudi tretiraju to dijete. „
Tada je ispričao slijedeću priču :
Shay i njegov otac su šetali pored parka, gdje su neki dječaci koje je Shay poznavao igrali baseball. Shay je upitao oca : „ Misliš li da bi me pustili da igram sa njima ? „Shayev otac je znao da većina dječaka ne bi željela da netko poput Shaya igra za njihovu ekipu, ali je isto tako znao koliko bi njegovom sinu značilo da mu dopuste igrati te koliko bi mu to podarilo toliko potreban osjećaj pripadnosti i samopouzdanja, da je prihvaćen usprkos svom invaliditetu.
Shayev otac je prišao jednom od dječaka na terenu i upitao ( ne očekujući previše ) da li bi Shay mogao zaigrati sa njima. Dječak se u nevjerici okrenuo oko sebe i rekao : Gubimo za 6 optrčavanja, a igra je u osmoj izmjeni ( inače, po pravilima igre, ima 9 izmjena ). Pa, može igrati za našu ekipu, pokušat ćemo ga postaviti na poziciju udarača u devetoj izmjeni. "
Shay se malo namučio hodajući do ekipne klupe i, sa širokim osmijehom je obukao majicu svoje ekipe. Otac ga je gledao sa majušnom suzom u oku i osjećajem topline u srcu. Dječaci su vidjeli sreću toga oca, gledajući kako mu sin biva prihvaćen . Pri kraju osme izmjene Shayeva ekipa je osvojila par bodova putem nekoliko optrčavanja, ali je još uvijek bila u zaostatku za tri. Na početku zadnje, devete izmjene, Shay je navukao rukavice i zaigrao na desnom polju. Iako nikakvi hici lopte još nisu krenuli u njegovom pravcu, bio je očito u euforičnom raspoloženju samo jer ima priliku BITI u igri i na polju, razvukao je osmijeh od uha do uha dok mu je otac mahao sa tribina. Na kraju devete izmjene, Shayeva ekipa je opet osvojila bod i optrčavanje. Sada, sa dva izbacivanja i punim bazama, smiješilo im se pobjedničko optrčavanje i došao je Shayev red da bude udarač.
U tom trenutku, da li da daju Shayu palicu za udaranje i priliku da igra i da time odustanu od šanse za pobjedu?
Na opće iznenađenje, Shayu je dana palica za udaranje. Svi su znali da je to bila nemoguća misija jer Shay nije ni znao ispravno držati palicu, a kamoli pravilno i precizno udariti lopticu.
Ipak, kad je Shay kročio na bazu, protivnički bacač se, uvidjevši da Shayeva ekipa riskira poraz za taj jedan trenutak u Shayevu životu, malo približio kako bi bacio loptu nježnije da Shay barem dotakne palicom loptu. Došao je i prvi udarac i Shay je zamahnuo nespretno i promašio. Bacač se opet malo približio i bacio nježno loptu prema Shayu. U tom trenutku Shay je zamahnuo i pogodio sporu, prizemljenu loptu, bacivši je prema bacaču.
Igra bi u ovom trenutku bila gotova. Bacač je podigao sporu loptu i, mogao je lako dobaciti loptu prvom svom igraču sa baze, kako bi Shay ispao i kako bi bio kraj igre i laka pobjeda.
No, umjesto toga, bacač je bacio loptu iznad glavu prvog igrača sa baze, van dosega svih svojih suigrača u ekipi. Svi su sa tribina i igrači obaju ekipa zavikali : „ Shay, trči do prve!! Trči do prve !! „ Nikada prije u svom životu Shay nije toliko daleko trčao, ali uspio je stići do prve baze. Doteturao je do bazne linije, širom otvorenih očiju, upitnog pogleda.
Svi povikaše, "trči do druge, trči do druge!!!" Uhvativši dah, Shay je nespretno potrčao prema drugoj bazi, očito se boreći naprežući da stigne do nje.
Dok je Shay pristizao drugoj bazi, igrač desnog polja uhvatio je loptu…najmanji momak u ekipi, kojemu se pružila prva prilika da bude ekipni heroj. Mogao je baciti loptu čuvaru druge baze, ali je shvatio bacačevu namjeru da pa je i on, također, bacio visoku loptu iznad glave i van dosega čuvara treće baze. Shay je trčao prema trećoj bazi, kao u nekom deliriju dok su se igrači ispred njega okupili oko završne baze.
Svi su povikali, "Shay , Shay, Shay, sve do kraja, Shay !!!!!"
Shay je dosegao treću bazu jer mu je protivnički igrač pritrčao da mu pomogne i usmjeri ga prema njoj vičući, "Trči do treće! Shay, trči do treće!!!"
U trenu kada je Shay dotakao treću, dječaci iz obje ekipe i gledatelji su skočili na noge vičući, "Shay, trči do zadnje! Osvoji i zadnju!" Shay je utrčao na zadnju bazu, stao na ploču, svi na terenu su ga zagrlili i bio je slavljen kao heroj koji je osvojio pobjedu utakmice i time osigurao i pobjedu svoje ekipe.
"Taj dan", reče otac nježno, dok su mu se suze kotrljale niz lice,
"dječaci obaju ekipa su pomogli donošenju komadića prave ljubavi i humanosti u ovaj svijet".
Shay nije preživio do slijedećeg ljeta. Umro je još iste zime, nikad ne zaboravivši kako je bio heroj, kako je radi toga njegov otac bio sretan, kako je svog malog heroja dočekala oduševljena majka, grlivši ga i plačući od sreće !
Bog vas blagoslovio+
- 16:00 -
utorak, 03.07.2007.
BOŽJA VOLJA+
TRI STABLA
Bila jednom tri stabla na brdu u šumi. Razmatrali su svoje nade i snove kada prvo stablo reče: "Jednog dana, nadam se, ja ću postati kovčeg za blago. Možda ću biti ukrašen zamršenom rezbarijom i svatko će vidjeti ljepotu." Tada drugo stablo reče: "Jednog dana ja ću biti moćan brod. Nosit ću kraljeve i kraljice preko voda i plovit ću do krajeva svijeta. Svatko će se osjećati sigurnim u meni zbog snage moga trupa." Konačno treće stablo reče: "Ja želim narasti i biti najviše i najravnije stablo u šumi. Ljudi će me vidjeti na vrhu brda, gledat će na moje grane i mislit će na nebesa i na Boga i kako sam im blizak. Ja ću biti najznačajnije stablo svih vremena i ljudi će me se uvijek sjetiti".Nakon nekoliko godina molitvi o njihovim snovima da postanu stvarnost grupa drvosječa dođe do stabala. Jedan dođe do prvog stabla i reče: "Ovo izgleda snažno stablo, mislim da ću biti u stanju prodati drvo tesaru." i počne sjeći stablo. Stablo bijaše sretno. Znalo je da će ga tesar napraviti u kovčeg za blago. Kod drugog stabla drvosječa reče: "Ovo izgleda snažno stablo, bit ću u stanju prodati ga brodogradilištu." Drugo stablo bijaše sretno. Znalo je da je na putu postati moćan brod. Kada drvosječa dođe do trećeg stabla, stablo bijaše uplašeno jer ako ga posijeku, njegovi se snovi neće ostvariti. Jedan od drvosječa reče: "ne trebam ništa posebno od svog stabla pa ću uzeti ovo. I on posiječe stablo. Kada prvo stablo dospije kod tesara, napraviše ga u jasle za hraniti stoku. Staviše ga u štalu i napuniše sijenom. To nije ono što je on molio. Drugo stablo je napravljeno u mali ribarski brod. Završiše njegovi snovi o moćnom brodu koji nosi kraljeve. Treće stablo je nasječeno u velike komade i ostavljeno samo u mraku.Godine su prošle, stabla zaboraviše svoje snove. Jednog dana, čovjek i žena dođu do staje. Ona se porodi i staviše dijete u jasle koje je napravljeno od prvog drveta. Čovjek je želio da je mogao napraviti kolijevku za dijete, ali ove jasle će morati zadovoljiti. Stablo je osjetilo važnost ovog događaja znajući da je sadržavalo najvažnije blago svih vremena. Godinama kasnije, grupa ljudi uđe u ribarski brod napravljen od drugog stabla. Jedan od njih bijaše umoran i ode spavati. Dok bijaše na vodi, podiže se velika oluja i stablo uvidje da nije dovoljno snažno da zaštiti ljude. Ljudi probudiše spavajućeg čovjeka, on se ustade, reče "MIR" i oluja stade. Tada stablo uvidje da je nosilo kralja nad kraljevima na brodu. Konačno netko dođe i uzme i treće stablo. Nošeno je kroz ulice dok su se drugi ljudi rugali čovjeku koji ga je nosio. Kada dođoše do mjesta, čovjek bijaše pribijen na stablo i uzvišen u zrak da umre na vrhu brda. Kada nedjelja dođe, stablo uvidje da je dovoljno snažno da stoji na brdu i da bude blizu Gospodina Boga jer Isus bijaše razapet na njemu.
Poruka ove priče:
Kada stvari ne idu na vašu ruku, uvijek znajte da Gospodin Bog ima plan za vas. Ako mu vjerujete, on će vam dati velike darove. Svako stablo dobilo je što je htjelo, samo ne onako kako je zamislilo. Mi uvijek ne znamo što Gospodin Bog planira za nas. Znamo da njegovi putovi (načini) nisu naši putovi (načini), ali njegovi putovi (načini) su uvijek najbolji.
- 10:15 -
ponedjeljak, 02.07.2007.
HVALITE JAHVU+
Shot at 2007-07-02
Ljubim Jahvu jer čuje vapaj molitve moje:
uho svoje prignu k meni u dan u koji ga zazvah.
Užeta smrti sapeše me, stegoše me zamke Podzemlja, snašla me muka i tjeskoba.
Tada zazvah ime Jahvino: "O Jahve, spasi život moj!"
Dobrostiv je Jahve i pravedan, pun sućuti je Bog naš.
Jahve čuva bezazlene: u nevolji bijah, on me izbavi.
Vrati se, dušo moja, u svoj pokoj, jer Jahve je dobrotvor tvoj.
On mi život od smrti izbavi, oči moje od suza, noge od pada.
Hodit ću pred licem Jahvinim u zemlji živih.
Ja vjerujem i kada kažem: "Nesretan sam veoma."
U smetenosti svojoj rekoh: "Svaki je čovjek lažac!"
Što da uzvratim Jahvi za sve što mi je učinio?
Uzet ću čašu spasenja i zazvat ću ime Jahvino.
Izvršit ću Jahvi zavjete svoje pred svim pukom njegovim.
Dragocjena je u očima Jahvinim smrt pobožnika njegovih.
Jahve, tvoj sam sluga, tvoj sluga, sin sluškinje tvoje: ti si razriješio okove moje.
Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne, zazvat ću ime Jahvino.
Izvršit ću Jahvi zavjete svoje pred svim pukom njegovim,
u predvorjima Doma Jahvina, posred tebe, Jeruzaleme! (Ps, 116)
Bog vas blagoslovio+
- 13:25 -
