09
ponedjeljak
prosinac
2019
Nastava nakon štrajka
Dugo sam mislila da li ponovno otvarati ovu temu ili ne... Presidiloa je ona želja za pravdom i istinom. Do jučer učiteljima su bilić na prvom mjestu djeca. Brinuli su o njima, obećavali da neće osjetiti posljedice štrajka... A danas na jednom satu u 5. razredu “obradi” se do 20 stranica, toliko se zada za zadaću i idući sat je provjera koja je trebala biti prije dva tjedna... Unjesto sata razrednika bez najave ima se sat stranog jezika. Bojaju se slike... Samo da se pišu satovi. I to je znanje? Biti učitelj je poziv, a ne zanimanje?!? To smo mi roditelji podržavali?
komentiraj (7) * ispiši * #
03
utorak
prosinac
2019
Božićni ugođaj
Još kao dijete veselila sam se 12. mjesecu. Ugođaju, toplini doma, odlascima na razna događanja. To sam oduvijek željela svoji djeci. Usaditi osjećaj doma, topline, obitelji....Danas 12 godina kasnije osjećam se prazno, izmoreno. Pored muza koji ne zna drugo nego omalovažavati, vrijeđati, ponižavati imam želju samo prespavati taj 12. mjesec. Onda se sjetim svoje dječice kojoj sam i otac i majka jer otac kad je doma ne radi drugo nego gleda pornografiju na mobitelu, a mi ga izbjegavamo. I smognem snage za ustajanje, borbu... Nalazim načine kako uljepšati sve, a on kako da me ponizi. Jer ja sam školovana, cijenjena u društvu, roditelji intelektualci. On ima tri razreda strukovne škole, majka i otac su bili alkoholičari i vlasnik je tvrtke koja je jedva prosperirala dok se nismo oženili, a sad je cijenjena u društvu, ali ne i on. Do njega ne drži nitko, ni kupci, ni dobavljači, djelatnici konstantno odlaze....
Ali u tijeku je najljepše godišnje doba i moja djeca će osjetiti ugođaj blagdana i imat će veselu majku, s ne uplakanu, iscrpljenu...
Jer imam razloga za život. Svoju djecu. Svoju snagu i ponos. Kako kažu poznanici ti si samohrana majka i moraš biti jaka!
komentiraj (5) * ispiši * #
20
srijeda
studeni
2019
Naša stvarnost
Svakodnevno pratimo situaciju naših učitelja i zgražamo se nad njihovom sudbinom. S druge strane svjedoci smo naše stvarnosti. Frizeri, kozmetičari, gostioničari, soboslikari, građevinarca bez zaposlenih čine samozvanu elitu lijepe naše. Voze ‘bijesne” aute, ljetuju i zimuju na elitnim destinacijama, a učitelji razmišljaju o svakom trošku. Pitam ih, kad ste koristeći usluge gore navedenih tražili račun da plate državi davanja od kojih ste i Vi plaćeni. Vi ne platite jefttnije jer niste tražili račun. Oni ionako nisu u sustavu PDV-a jer su socijalni slučajevi s onim svojim prijavljenim prihodom. Sve to ide u njihov džep. Kad su inima mjerili promet ili zatvorili gradilište te naplatili kaznu zbog rada na crno.... Ili je netko od nas isto prijavio. Ma nema šanse jer svi ti inspektori imaju koristi od istih I žale se da imaju malu plaću, a tko Vam treba puniti državnu blagajnu iz koje ste plaćeni?
Što reči nego da bi svatko od nas trebao razmisliti o svemu. Da mi koji smo na plaći večinu plaće dajemo na davanja. I idući put na izborimo ne dozvolimo da nam seoska fešta lokalnog šerifa na naš račun ne presudi o onome koga ćemo birati.
komentiraj (5) * ispiši * #
18
ponedjeljak
studeni
2019
Štrajk učitelja
Kao dijete učitelja, podržavam štrajk i djeci objašnjavam njihove razloge. I opravdavam ih. Ali kako objasniti djeci da učitelj u sate kad je trebalo ponavljati gradivo štrajka, a ispit se piše bez odgađanja. A mi roditelji koji radimo u privatnom sektoru 8 i više sati dnevno, bez povećanja plaće preko 13 godina uz ukidanje prijevoza moramo djeci plaćati instrukcije i nadati se da će se dječja mašta ostvariti i da će nastaviti školovanje u inozemstvu i daljnju karijeru. Jer biti učitelj je poziv, a ne zanimanje. Jer ičiteljima i ravnateljima bi trebala biti djeca na prvom mjestu, a ne osobna materijalna korist. Od biranja dobavljača, izvođača radova, agencije za izlete... (nagradno putovanje za pojedince). Pitam se da li takve osobe mogu našoj djeci nešto pozitivno usaditi. Ili ih od malih nogu uče nepravdi, zataškavanju, laganju. Jer bilo kakav incident u školi se mora zataškati, a ne riješiti problem u začetku i odgajati poštenu, iskrenu generaciju.
Nažalost nema toga viiše nema. Učitelji se ne poštivaju, ne cijene. Poštovanje se mora zaslužiti ono ne dolazi samo po sebi.
Mi smo poštivali učitelje jer su svojim primjerom izazivali poštovanje!
komentiraj (2) * ispiši * #
15
petak
studeni
2019
ONI DANI
Postoje dani u kojima se osjećaš tako bespomoćno, jadno. Znaš da nemaš pored sebe osobu koja će ti reči nešto lijepo, podržati ti, saslušati nakon napornog dana. Već osobu koja će ti nakon što sve odradiš i njegov posao naći riječi kojima će te povrijediti,pokušati omalovažiti... A onda se sjetiš da postoje male okice koje s nestrpljenjem te očekuju i ručice koje te grle... I onda shvatiš da je ipak cijeli svijet tvoj!
komentiraj (1) * ispiši * #
