Nasukan
crvotočina je rastočila drvo
korozija izgrizla metal
a nevolje su ostavile ranjeno srce
pa ipak ide se dalje
i onda kada se ne može
i onda kada te more ne ljulja
i kada izgleda da nema života
i da su nemoguća sva buduća jutra
jer i onda postoje neka nova sutra
u labirintu crvotočine još se život krije
a more se i dalje pjenuši i šuška
u ranjenom srcu još ljubav kuca
za neka još nova jutra
za nova sasvim drugačija sutra
za sjećanje na prošle dane
na luke neke daleke i neznane
nasukan tako on živi svoj mir
sve dok se ne rastoći u svemir
|