Moj pinklec

utorak, 22.01.2019.

Dodo



moja ruka



Kad su me donijeli iz rodilišta ti si se začudio kako me nisi prepoznao.
Svima je to bilo simpa i smiješno, no oni su već odavno zaboravili i potisnuli znanja koja su imali .
Ti , sa 5 godina, ti si znao. Nisu te pitali želiš li to ili ne , ali mojim dolaskom ti si odjednom postao veliki, stariji brat, učitelj, dadilja, tata i mama, moj uzor, moje sve.
Ni ja te nisam ništa pitala, a ti si prihvatio sve te uloge bez pitanja i otpora.
Da li smo tada o tome nas dvoje pričali , ja se više ne sjećam, a odrastanjem i mi smo učili potiskivati znanja.
Kad sam progovorila nazvala sam te Dodo, mada nikad nisam čula tu riječ , a za pticu dodo saznala sam nekih 10 ili više godina kasnije.

Podijeljene uloge igramo cijeli život, prihvatili smo ih, ugradili u sebe.
Ti si uvijek veliki i stariji brat i još uvijek kad mi nešto ne ide ( a često zaškripi), tu je Dodo koji sve rješava.Često se pitam do kad ću biti sebična i preuzeti ulogu odrasle, a onda, opet, lijepo je znati da ćeš ko anđeo čuvar otjerati brige i biti uvijek tu.

Danas više nemaš 5 godina, ali opet , ti znaš.
Osjećam to i vidim,mada se ti tome protiviš i govoriš da sam subjektivna, no ne možeš sakriti to stapanje sa prirodom, taj zajednički dah i osjet sa morem, kamenom, cvijetom, drvom, oblacima, anđelima, životinjama.
Ti jednostavno znaš.
A, ono malo derište koje su ti uvalili, koje čitav život ili vučeš , ili guraš, sada ponovo nešto traži., želi.

Eto, jednostavno želim da postaneš svjestan svog znanja, ma ne svjestan, to već jesi, nego da uživaš u tom daru.
Želim da tu svjetlost koju pokušavaš prikriti pustiš da sjaji punim svojim sjajem i da moj Dodo bude sjetionik i drugima , kao što uvijek bio meni.

Prije rođenja ja sam znala zašto sam te odabrala i napravila sam dobar izbor, vrlo, vrlo dobar izbor. Nisi me prepoznao ,ali hvala , što si me prihvatio.


zapisano 29.8.2012. , a danas 22.1.2019. želim ti SRETAN ROĐENDAN !
- 10:02 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

  • četvrtak, 31.01.2013.
    Moj pinklec

    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje.
    Dobila sam ga na dar.
    U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji.
    A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj....
    U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira.....
    U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom.
    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.




od 5.5.2013. 12.00h

  • Flag Counter

Fotografije

  • BRAZDE ( Flickr )
    ZB ( Flickr )
    ( osim ako nije posebno napomenuto )


  • Uvjeri me
    u sve ono što sam nekada vjerovala,
    što sam nekada bila.
    Uvjeri me
    da je nebo i dalje plavo,
    da sunce ima sve boje smijeha i dječje igre,
    da se u kap rose može sakriti čitava šuma,
    da se pogledom mogu grliti daljine oku nevidljive,
    da se još nerođenu pjesmu može pjevati.
    Uvjeri me
    u sve ono što sam nekada vjerovala,
    što ti i danas u tišinama vjeruješ.